Samo u ovom rejonu, likvidirano je preko 50 cetnika, a njihova novosagradjena kasarna sravnjena je sa zemljom.
Isto tako, unisteni su svi vojni potencijali u Zuberinu, vise tenkova, skladista municije i ostale vojne opreme, a na Gnjilom brdu - vozni park. Samo na pravcu Zuberin - Kobiljaca - Gnjilo brdo, likvidirano je blizu 100 agresorskih vojnika. Agresorski vatreni polozaji vise ne postoje ni u rejonu Banjdola, a slicna situacija je na Velinoj gomili, Comorima, planini Prenj, koja je, 13. novembra, konpletno ociscena od cetnika...
Hrabri diverzanti
Suoceni sa znatno opremljenim neprijateljima, pripadnici 4. korpusa tokom ovih ratnih godina bili su prinudjeni da specificnim nacinima ratovanja pariraju agresorima, a ubacivanje na privremeno zaposjednutu teritoriju , u dubinu agresora, u poslijednje vrijeme postalo je skoro iskljucivi oblik novog, oslobodilackog nacina ratovanja. Da je ta orijentacija ispravna, pokazalo se i tokom poslednje cetnicke ofanzive, koja je pocela 11. novembra, a imala je za cilj ovladati planinom Rosci, i staviti pod kontrolu bjelopoljsku kotlinu, te presjeci magistralni put M - 17, cime bi se lijeva obala Mostara dovela u nimalo zavidnu poziciju. Namjere agresora su na vrijeme otkrivene i zato je odluceno da se djeluje preventivno, sa diverzantskim grupama, ciji je zadatak bio da u cetnickoj pozadini unisti sto vise vojnih ciljeva i posije paniku.
Ovaj nimalo lahak zadatak mogli su obaviti samo najbolji i najhrabriji borci, koji su ratna znanja sticali sirom BiH, pa su za vodje udarnih grupa odredjeni najiskusniji komandiri ceta, konandanti bataljona, a jednu grupu je vodio i zamjenik komandanta 42. brigade Dzemo Rahimic. O moralu boraca i starjesina u jedinicama najbolje govori i podatak da je prijavljeno cak i dva puta vise dobrovoljaca nego sto je potrebno. U 42. brigadi bilo je i takvih momaka koji su trazili vezu kako bih se nasli na spisku za akciju, dok je kompletna komanda Specijalnog odreda za posebne namjene "Zulfikar" krenula u boj zajedno sa svojim diverzantima. Jedan od najtezih zadataka povjeren je grupama odvaznih momaka, koji su u sirem rejonu Rabine trebali "odraditi" komandu nevesinjske brigade, bateriju haubica, praga, kasarnu...
Tacno u zakazano vrijeme, cetnicima je priredjen pravi pakao, a diverzanti 42. brigade, SOPN-a i 45. brigade u vrlo kratkom vrijemenu uradili su i vise od planiranog, jer su likvidirali vise od 50 cetnika i produzili prema Bakracusi, prijevoju koji se nalazi samo 5 kilometara od Nevesinja. I tu su uradili posao koji se od njih ocekivao, uprkos cetnickom pojacanju iz Nevesinja, Gacka, Bilece, Trebinja, Podvelezja i manjim gubitcima u vlastitim redovima. Ostvareni ucinak najbolje se vidi iz cinjenice da je proglasena opsta opasnost ne samo u Nevesinju nego i u ostalim gradovima istocne Hercegovine, a cetnici su bili primorani mobilizirati cak i zene. Iz nevesinjske bolnice upuceni su hitni pozivi u kojima su trazili pomoc hirurskih ekipa, koje su morale osigurati i znatne kolicine krvi i krvne plazme, jer su samo prvog dana borbi cetnici evidentirali vise od dvije stotine ranjenih bradonja. Kako borbe nisu jenjavale, a broj ranjenih i poginulih se stalno povecavao, cetnici su u ranim popodnevnim sahatima morali zatraziti pomoc i - iz Cacka.
Slike cetnickog rasula
Da su cetnicki redovi totalno rastureni, najbolje se moglo primjetiti po ponasanju njihovih vezista, koji su otvoreno pricali svojim kolegama da "Muslimana ima k`o mrava" i da su "naoruzani najmodernijim americkim naoruzanjem". Jedan od tih izbezumljenih bradonja vise puta je, trazeci pojacanje, ponovio da se na jedvite jade iz unistenog komandnog mjesta nevesinjske brigade izvukao njen komandant major Purkovic, dok je njegov zamjenik major Sakota bio slabije srece, jer je likvidiran, zajedno sa cijelim osiguranjem, u trenutku kada je pokusavao pobjeci. Slicna situacije bila je i na drugim pravcima, posebno na Zuberinu, selu smjestenom ispod planine Snjeznice, izuzetno jakom cetnickom uporistu, gdje su pripadnici 42. brigade unistili vise magacina sa oruzjem, municijom i vojnom opremom i likvidirali vise desetina cetnika. Ova nevelika diverzantska grupa se bez gubitaka vratila u svoju bazu.
Nedaleko od Zuberina, u sirem rejonu Veline gomile i Semica kuca, udarna grupa, koju je predvodio legendarni komadant bataljona Zijad Bozic, desetkovala je pripadnike oklopno - mehanizovanog cetnickog bataljona, unistivsi im i dva tenka, ali je, na veliku zalost svih Bosnjaka iz doline Neretve, zauvijek ostao sa svojim ponajboljim borcima. Munjevitim akcijama, cetnici su razbijeni i na Gnjilom brdu, Kukricinoj gomili, Kobiljaci, Gumancima, i moze se slobodno reci da cetnicka "8. motorizovana brigada" iz Nevesinja vise ne postoji.
Ako se zna da je na konjickom ratistu prije 2 mjeseca totalno rasturena "druga laka brigada" sa Boraka, a njen komadant Boro Antelj je smjenjen, moze se zakljuciti da preostale jedinice "istocnohercegovackog korpusa" nece imati nimalo lahak zadatak. Zbog pretrpljenih poraza na mostarskom ratistu, Radovan Grubac, komadant cetnickog korpusa, prema pouzdanim podatcima, smjenjen je sa duznosti, pa je i to jedan od pokazatelja koliko su diverzanti 4. korpusa Armije RBiH bili uspjesni. Mada su postigli sjajne rezultate, u jedinicama komandanta Sejtanica, Bojadzica, Hakalovica, Hume i Ramica nejma mongo radosti, jer je tuga za poginulim ljiljanima: Zijom, Nedzadom, Lilijem, Nijazom, Senadom mnogo, mnogo veca. Trazit ce samo da im se objasni zbog cega novooslobodjeni teritorij nije mnogo veci.
Slobodna je Prenj - planina
Slobodni teritorij RBiH uvecan je, medjutim, tamo gdje su vrijemenski uslovi i velika nadmorska visina pruzali najmanje mogucnosti za to, na planini Prenj, gdje se - od 13. novembra - ljiljani vijore na svim kotama. Za samo dva dana, borci 44. i 49. istocnohercegovacke brigade su u silovitom udaru uzeli Zelenu glavu, Lupoglav i Plavac, sa koga nasi momci mogu kontrolisati Hansko i Nevesinjsko polje, sto znaci da su sirom otvorili vrata istocne Hercegovine. Sto je jos znacajnije, u sahu drze cetnike na Janjicaku, Zastolju, Malom i Velikom Plocnom, Guvinama i Rujistu. Samo dan kasnije, cetnici su protjerani i sa strateskih najznacajnijih kota - Kamenca, Vucjeg kuka i Borove glave.
Nakon velikih uspjeha boraca ove dvije brigade, meta cetnickih napada je planina Rosci, a ona je, upravo, bila kljuc pomocu kojeg su mislili otkljucati dolinu Neretve. Jedan od junaka posljednjih okrsaja, Fadil Becic, iz Dreznice, prisjeca se toga ove izuzetno uspjesne akcije:
- Znali smo za cetnicke namjere pa smo ih morali preduhitriti. Akcijom vise grupa iz Jablanice, Dreznice, Bijelog polja i Nevesinja, uspjeli smo odraditi zadatak, i, evo, sada za Rosce nejma zime. Bradonje su iza sebe ostavili vise desetina mrtvih i mnogo orudja, oruzja i municije. Sva orudja su vec uperena prema Nevesinjskom polju, a ova akcija je pokazala sta se sve moze uraditi kada imas jak motiv, a mi ga, hvala Allahu imamo.
Na Borovoj glavi, najbolji poznavalac ovih predjela i vodja grupe koja je oslobodila ovu kotu, Zikrija Ljevo, iz Bijelog polja, vraca se par dana unazad: - Moja grupa je dobila naredjenje da krene na bunkere rano ujutru. Posli smo sa Roaca, nas sesterica, pravo uz borovinu. Do sada smo uvijek tako radili, udaramo pravo na celo, jer nas cetnici tamo najmanje ocekuju. Nije bilo minskih polja, sto je znak da su nas namjeravali napasti isto jutro. U to smo se ubrzo i uvjerili jer smo kod mrtvih cetnika pronasli vec pripremljene borbene trake oko glave. Poprilicno smo vrijemena proveli ispod njihovih bunkera, gdje smo cekali znak da krenemo. Imali smo pripremljene bombe, koje smo ubacili u prve bunkere, i to je bio njihov kraj. Prezivjeli su pobjegli glavom bez obzira, a na Borovu glavu popela su se cetvorica Ljeva i dvojica Tipura. Za vrijeme cetnicke bjezanije, komandir im je vikao da pokupe stvari, ali su ostavili sve, cak i rakiju, a kada cetnik to ostavi - onda je to raspad sistema.
I na ostalim oslobodjenim kotama slobodnog Prenja situacija je gotovo identicna. Cetnici su iza sebe ostavili mrtvu subracu, stimulativna sredstva, orudja, oruzja, cinove, borbena dokumenta...Na Vucjem kuku i Plavcu, na licu mjesta, identificirani su mrtvi cetnici Risto Colovic, iz Malog polja, kod Blagaja, Mirko Simic, iz Ravni, Miljan Radulovic, iz Mostara, dok vecina mrtvih uopste nije imala licna dokumenta. Rasim Tipura, Mirsad Ljevo, Mirsad Kuko i Alija Ljevo nisu krili odusevljenje zbog uspjeha boraca i starjesina 44. i 49. IH brigade, a Mirsad nam je na kraju rekao i ovo : - Sve je fantasticno funkcionisalo, od veze, inzenjerije, pa do pjesadije. Jednostavno, nije bilo ni jedne greske. Tako ce, nadam se, biti i ubuduce ako mislimo osloboditi sve ono sto nam pripada.
