Izvidjacko - diverzantske jedinice djeluju duboko u srcu neprijateljeve teritorije poduzimajuci pasivne i aktivne zadatke. Tipicna pasivna operacija uckljucuje zaposjedanje polozaja u najvecoj tajnosti, postavljanja prikrivene i sigurne osmatracke tacke, i slanje informacija o snazi i kretanju neprijatelja komandnom centru.

Posto moze da prodje i do jedan mjesec prije nego se izvidjaci izvuku ili im se dostave nove zalihe hrane i municije, njihova obuka mora da od njih napravi vojnike koji su samodovoljni. Takva obuka mora da bude detaljna i brutlna u svojoj preciznosti da napravi najbolje vojnike koji ce da prezive i u najopasnijim zadacima, gdje cak i jedan pogresan pokret, danju ili nocu, moze da znaci sigurnu smrt.

Aktivne operacije, kao sto su zasjeda ili prepad, zahtjevaju drugaciju vrstu hrabrosti: drskost umjesto strpljenja, odlucnost umjesto opreza. Prepad je iznenadni napad na neprijateljske polozaje ili infrastrukturu. Oznacavaju ga cetiri glavne faze:

1 Prikrivena infiltracija
2 Kratak, agresivan napad
3 Brzo ciscenje objektiva
4 Brzo povlacenje sa zavaravanjem

Prepadi mogu imati za cilj da uniste neprijateljsku opermu i naoruzanje, infrastrukturu, instalacije poput centara veze, komandnih centara, skladista municije i zaliha ratnog materjala, zarobljavanje zaliha i osoblja, ili, jednostavno, nanosenja gubitaka u ljudstvu sto je vise moguce. Takodje, mogu imati za cilj oslobodjenje ratnih zarobljenika ili civila, ili da skrenu paznju sa glavne operacije.

Organizovanje prepada

Svrha zadatka, vrsta mete i situacija kod neprijatelja imaju kljucnu ulogu u velicini prepadne grupe. Ali bez obzira na velicinu, ona ce uvijek imati dva elementa: grupu za napad i grupu za obezbjedjenje i podrsku.

Napadna grupa izvodi sam zadatak. Oni izlaze na objektiv, vrse unistavanje instalacija, oslobadjaju taoce ili zarobljenike, uzimaju planove i karte kao i knjige sa siframa (veze, npr.) ili bilo sta drugo sto je cilj tog zadatka. U ovoj grupi se cesto nalaze i specijalisti za rusenje i eksplozive, stucnjaci za veze i elektroniku, i bilo koji drugi specijalisti koji su potrebni - pilot, na primjer, ako je cilj zadatka ukrasti specificnu letilicu neprijatelja.

Grupa za obezbjedjenje i podrsku je tu da pruzi vatrenu podrsku i pokrivanje napada, da obezbjedi teren i zaustavi pojacanja neprijatelja da se umjesaju, kao i da pokriva povlacenje napadne grupe.

Izvidjacko - diverzantske jedinice imaju zasluzenu reputaciju za agresivnost. Nijedan pripadnik takve jedinice ne gubi vrijeme i stalno je na oprezu za neprijateljske mete. Prije nego sto operativno planiranje i pocne, vrsi se procjena vaznosti i prilaza, uzimajuci u obzir daljinu, teren i snagu prepadne grupe.

Jednostavnost Iako mora biti tacan do u najmanji detalj, plan mora biti u osnovi jednostavan. Ako uspjeh zavisi od vise faktora koji moraju da se poklope u pravo vrijeme, da bilo koji od njih krene lose moze da ugrozi citavu operaciju. Vrijeme - dana ili godine - je kritican faktor u planiranju. Kada je zadatak jasan i fizicka maketa cilja je poznata, uvijek je bolje da se zadatak izvede nocu. Kada je informacija manje ili nisu kompletne, najbolje vrijeme je sumrak ili svitanje.

Povlacenje

Sumrak je najbolje vrijeme za povlacenje. Daje prednost zadnjih minuta dnevnog svjetla i otezava gonjenje od strane neprijatelja zbog privikavanja ociju mraku. Ali u bilo kojem slucaju vrijeme treba biti izabrano pazljivo da bi se ostvarila svaka prednost nad neprijateljem.

Iako izgleda ocigledno, ali nemoguce je naglasiti vaznost tacnih informacija. Postoje tri glavna izvora:

1 Lokalci
2 Izvidjanje
3 Satelitski i zracni snimci

Znanje nekog lokalca je od neprocjenjive vaznosti. Kad je god moguce treba uzeti nekog ko odlicno poznaje lokalni teren.

U kretanju prema meti, potrebno je poduzeti sve mjere da se ne upozori neprijatelj. Izbjegavanje kontakta, kao prvo, a ako je vec nemoguce onda se potruditi da neprijatelj pretrpi stopostotne gubitke.

Testiranje i provjeravanje oruzja

Gdje situacija dozvoljava potrebno je provjeriti svaki komad naoruzanja i opreme prije napadne faze, u slucaju da nesto ne funkcionise. Licne stvari moraju biti "sterilisane" u isto vrijeme, cak i skidanje etiketa sa robe ako je neophodno.

Dobro branjeni objekti zahtjevaju velike prepadne grupe, ponekad velicine bataljona ili cak vece. Iznenadjenje je jednako vazno kao i kod manjeg prepada, ali ga je teze izvesti. Velika prepadna grupa ce se obicno podijeliti u manje grupe i izvrsiti infiltraciju do lokacije iz razlicitih pravaca. Na ovaj nacin, cak i ako su neke grupe otkrivene, neprijatelj nece znati pravi cilj napada.

Kontrola i koordinacija velike prepadne grupe je teza, takodje, posebno kada je u pitanju podesavanje vremena. Samo visok stepen obucenosti i najvisi standardi odrzavanja naoruzanja i operme mogu da zadatak naprave laksim.

Povlacenje poslije velikog prepada moze se izvesti da se grupa ponovo podijeli na manje dijelove. Na taj nacin se izbjegava stvaranje velike mete za zracni ili artiljerijski napad od strane neprijatelja, ali to ima i mane kao sto je agresivan i oprezan neprijatelj koji moze da pocisti manje jedinice jednu po jednu.

U nekim prilika je sigurnije da citava grupa ostane zajedno i djeluje kao jedna borbena grupa, ali to zavisi od situacije, neprijateljskih snaga, terena i daljine koja mora da se predje. Otvoreno povlacenje, bez pokusaja da se prikrije, zahtjeva puno vanjske podrske (avijacija, atriljerija itd.). U tom slucaju su male sanse da helikopterska jedinica koja vrsi izvlacenje, ako je pri ruci, ostane neprimjecena.

Nocni prepad

Zadatak obavljen! Mali komandoski tim opremljen sa eksplozivima moze cesto udariti na strateski cilj neprijatelja efikasnije nego visemilionski zrasni udar.

Tipican nocni prepad bi bio unistavanje neprijateljske pruge. Prepadi, posebno ako se izvode nocu, zahtjevaju pazljivo planiranje i detaljno uvjezbavanje kriticnih zadataka. Svaki clan prepadne grupe mora znati tacno sta gdje treba da uradi i kako, a "N" grupa (grupa koja sastavlja naredbu) treba pokriti sve eventualnosti. Potrebno je uvjezbati sve radnje sa opremom i naoruzanjem koji ce da se koriste i na slicnom terenu kao kod cilja. Kada se planira napad dolazi do upotrebe svih dostupnih informacija, karti, fotografija i zracnih snimaka, raporta izvidjackih patrola i svih lokalno dobijenih informacija. Uvjezbavanje se vrsi u toku dana, koristeci tehnike najprije "prolazenja kroz sve radnje kroz pricu", zatim kroz "hodanje" poako da svi shvate i onda na kraju kroz vjezbu pri punoj borbenoj brzini (cesto sa upotrebom zive municije i eksploziva).

Faze prepada:

Dok tim za rusenje i eksplozive izvrsava svoj dio zadatka, dio napadne grupe je zaduzen za bezbjednost i treba da obezbjedi pokrivanje krila, terena ispred i iza na samom cilju napada. Za to vrijeme grupa za obezbjedjenje i vatrenu podrsku mora da bude na dovoljnoj udaljenosti da pokriva cilj svim naoruzanjem kojim raspolaze. Ako je neophodno treba rascistiti vegetaciju ispred sektora vatre, ali ne previse da bi zapadalo za oko. Veze izmedju grupa moraju biti pouzdane i, ako je moguce, duplicirane (npr., toki - voki i poljski telefon).

Pri postavljanju elektricne zice do ekploziva uvijek se uzima indirektan pravac koji slijedi prirodne konture terena (put izgazen u travi od pruznih traka do vlastite pozicije preko otvorenog terena je lako uocljiv iz zraka i klorofil iz igazene trave se pokazuje na IC (infra - crvenom) uredjaju za osmatranje). Ukoliko se koristi elektricna detonacija eksploziva treba biti oprezan zbog "opasnosti slucajne frekvencije" da ne bi doslo do prijevremene detonacije od radio transmisija blizu elektricnog kruga. Iz ovog razloga radio veze se nikada ne smiju koristiti za vrijeme napadne faze. Ovo moze da ze izbjegne koristenjem drugih nacina detonacije mada oni nisu cesto dostupni, tako da je jedini nacin minimalizovanja rizika da se radio uredjaji drze sto dalje od elektricnog kruga za detonaciju.

Polozaj sa kojeg se vrsi aktiviranje eksploziva mora da ima dobar zaklon i kamuflazu, da je meta napada pregledna i da je dovoljno daleko od efekta detonacije.

U slucaju kontakta sa neprijateljem, ponekad ne postoji izbor nego povlacenje do prve dogovorene "tacke za sastajanje". Treba se udaljiti sto dalje koristeci taktike "vatre i manevra (prebacivanja)". Treba uraditi sve da se uspori pracenje od strane neprijatelja upotrebom rucnih bombi, mina poput MRUD - a, drugih mina i mina iznenadjenja. Svako treba da zna siguran put za povlacenje. "Tacka za sastajanje" treba da bude lako prepoznatljiva i odbranjiva terenska tacka koja nije udaljena vise od par stotina metara od cilja napada. Glavna svrha "tacke za sastajanje" je pregrupisavanje poslije prepada (bilo da dodje do kontakta sa neprijateljem ili ne). Tu se obicno nalaze dva vojnika koja su zaduzeni za cuvanje borbenih ranaca dok se izvodi napad. U slucaju kontakta oni mogu da drze odstupnicu ostatku grupe.

Zasjede

Zasjeda je prepad na neprijatelja u pokretu. Jedina razlika je vremensko uskladjivanje operacije koje je zavisi od puno faktora. Cak i odlicni izvori informacija ne mogu predviditi zastoje u operacijama neprijatelja tako da jedinica koja vrsi zasjedu moze biti u poziciji dugo vremena prije nego sto meta prodje pored, sto za negativnu posljedicu povecava sanse prijevremenog otkrivanja jedinice u zasjedi.

Zasjede se vrse da se unisti ili zarobi osoblje neprijatelja ili zalihe ratnog materjala ili da se blokira kretanje. Sistematski prilaz postavljanju zasjeda moze da kanalise komunikacionu i mrezu za snabdjevanje i prisli ga da koncentrise kretanje na glavnim putevima, prugama, gdje je vise ranjiv, posebno iz zraka.

Pruge i glavni putevi su uvjek relativno otvorene mete. U slucaju pruga samo miniranje na par mjesta moze da paralise citav sistem. Pri tome napadna grupa bi pokusala da unisti sto vise vagona u samom miniranju i na taj nacin napravi dobru blokadu izbacivanje sto veceg dijela kompozicije iz pruznih traka. To maksimalizuje stetu u zalihama ratnog materjala i ljudstva i usporava opravljanje i ponovno otvaranje puta.

Unistavanje pruznog saobracaja

Ako je napadna grupa dovoljno velika onda se izvodi napad sa automatskim naoruzanjem i rucnim bombama na neostaceni dio kompozicije da se neprijatelju nanesu stopostotni gubici. Pri rusenju pruge najefikasnije je ukloniti desetak metara pruznih traka kao i ekplozivom unistiti i sam nasip. Mjesto napada se treba minirati i tako nanijeti neprijatelju dodatne gubitke kad pocne popravljanje.

Saobracaj na vodenim komunikacijama - mostovi i manji plovni objekti - mogu se napasti skoro na isti nacin, a iste taktike se koriste i protiv kolone vozila na putevima.