U tih nekoliko rečenica sadržana je surova istina ovoga odbrambeno-oslobodilačkog rata. Jer, ne daj Bože da se popustilo u Goraždu, na Igmanu, u Mostaru, Gornjem Vakufu, Bihaću, Olovu, Teočaku, Brčkom, Gradačcu, ili bilo gdje drugdje, pitanje je kakva bi bila sudbina Bosne, Međutim, da nije bilo i hrabrih pilota i drugih pripadnika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane Armije BiH, koji su ovih dana obilježili četiri godine postojanja, pitanje je kako bi se situacija razvijala na mnogim ratištima, posebno u enklavama.
Samo u opkoljeni Bihać zrakoplovci su uspjeli dopremiti 600 tona najvažnijeg MTS-a, odnosno izvesti više od 160 letova avionima i oko sto letova helikopterima, donoseći neophodnu pomoć Bosanskoj krajini. Desetine letova obavljeno je i prema Srebrenici, Žepi, Goraždu... Nerijetko je divizijski general Atif Dudaković znao, u Zagreb, nazvati brigadira Salku Begića, sadašnjeg komandanta RZ PZO, koji je rukovodio zračnim mostom sa Bihaćem, i reći: "Ako večeras ne dođeš, mi smo gotovi!"Na aerodrom Ćoralići kraj Cazina stizali su avioni i helikopteri kad je to, praktično, bilo i nemoguće. Stizala je krajnje neophodna pomoć.
Narodu u opkoljenim enklavama helikopteri su značili više od obične pomoći. Bili su gotovo jedina veza sa spoljnim svijetom. Svi su ih iščekivali, molili se za njih. Oni su im svojim dolascima ulivali nadu da opstanu, da shvate da nisu sami i da se misli na njih. Nažalost, svoju hrabrost i želju da pomognu, neki piloti platili su vlastitim životom.
Pomoć u najodsudnijim momentima
Ratno zrakoplovstvo i protuzračna odbrana nastali su u vrlo složenim uvjetima općenarodnog otpora agresiji, kao i ostali rodovi i vidovi Armije BiH. Uglavnom, jezgro su činili zrakoplovci koji su napustili bivšu JNA. Odbijajući ratovati protiv vlastitog, bošnjačkog i hrvatskog naroda, odlazili su sa aerodroma u Mostaru, Bihaću, Tuzli, Sarajevu, Zadru, Splitu, Titogradu... U nedostatku letjelica, mnogi su otišli u kopnenu vojsku, ali su se ubrzo, sa formiranjem Komande RZ PZO, te zrakoplovnih baza u Tuzli, Mostaru, Zenici i Bihaću, vratili se svojoj profesiji. Tako započinje razvoj našeg ratnog zrakoplovstva.
Prvi put u historiji RZ i PZO Armije BiH, 22. maja 1996. godine, na Dan zrakoplovstva, na stadionu "Kamberovića polje" u Zenici, postrojeni su pripadnici RZ i PZO, a njima se prvi obratio njihov komandant, brigadir Salko Begić:
"U ratu smo bili razdvojeni, ali smo obavljali iste zadatke. Ponosno ističem vaših 7.000 letova, oko 30.000 prevezenih ljudi, oko 3.000 tona prevezenog tereta i oko 3.000 prevezenih ranjenika. Vi sami najbolje znate kako ste to ostvarili. A nije bilo lahko. Zasluga je to svih vas i rezultat vašega zalaganja i hrabrosti, koji su proistekli iz vaše visoke patriotske svijesti i osjećanja. Vaš doprinos i vaša imena historija će zabilježiti. Moderna i savremena zrakoplovstva analizirat će navedene brojke. Spominjat će vas Bihać, Goražde, Mostar, Žepljaci. Srebreničani, sjećat će vas se borci sa Treskavice, zahvalit će vam se oni kojima ste u posljednjem trenutku spasili život. U našoj zemlji danas je mir. Rat je prestao. Naš neprijatelj se za trenutak smirio...
Još uvijek se neki teško mire sa činjenicom da zemlja Bosna i Hercegovina postoji i da u njoj žive i da će u njoj i dalje živjeti Bosanci i Hercegovci. Danas mi znamo šta nam je raditi. Izgradnja naše zemlje i naše vojske jest cilj kome ćemo sve podrediti. Vi koji ste gradili zrakoplovstvo u ratu, najbolje ćete ga znati graditi u miru. Stečeno znanje i iskustvo od neprocjenjive je vrijednosti i morate ga prenijeti našim zrakoplovcima, koji su ovdje u stroju sa vama. Gradeći ovaj vid armije, vi ćete dati svoj puni doprinos izgradnji naše vojske, koja mora biti garant da se više nikada ne ponovi zlo koje nam se desilo u protekle četiri godine... Gospodo zrakoplovci, još jednom, kao vaš komandant, ponosan sam na sve ono što ste učinili i siguran sam da će zrakoplovstvo koje ćete vi u miru stvarati - biti jak segment snažne, moderno opremljene vojske BiH."
Predsjednik Izetbegović počasni pilot
Nakon komandanta Salke Begića, postrojenim zrakoplovcima, brojnim gostima i prisutnim građanima obratio se komandant Generalštaba Armije BiH Rasim Delić. U svoje i u ime predsjednika Alije Izetbegovića, koji zbog državničkih obaveza nije mogao prisustvovati ovoj svečanosti, čestitao im je praznik:
"Prisjećajući se dana nastanka i razvoja Ratnog zrakoplovstva, dužni smo podsjetiti se na dane kad su zrakoplovci sa puškom u ruci učestvovali u odbrani zemlje. Neki su i do kraja rata ostali u borbi ili komandovali jedinicama kopnene vojske. To naglašavam zato što to najbolje odražava patriotizam naših pilota, letačkog, tehničkog i drugog osoblja Zrakoplovstva prema odbrani zemlje."Komandant Delić istakao je ogromni značaj RZ PZO u ratu, ali i u budućnosti. Govorio je i o pomirenju naroda, ali i ukazao da se ono što se događalo nikada ne smije zaboraviti.
"Zato, pomirenje ne smije brisati istinu o agresiji i genocidu u BiH", naglasio je general Delić. "Neka to uče i znaju buduće generacije Bošnjaka i svih onih kojima je BiH domovina. Znajući istinu, znat će i kako spriječiti bilo kog agresora koji bi krenuo u sličnu avanturu. Zato je i daljnji put RZ i PZO, a i Armije BiH u cjelini, put tehničkog i vojnostručnog osposobljavanja mirnodopskog profesionalnog ešalona, koji će biti faktor odvraćanja, ali i put osposobljavanja svakog građanina, patriote, da s oružjem u ruci ili na drugi primjeren način učestvuje u otporu i odbrani zemlje, kao što je to bilo u ovom ratu,..'
Na prijedlog letača, za počasne pilote proglašeni su predsjednik Alija Izetbegović i general Rasim Delić, a potom su najistaknutijim pripadnicima RZ i PZO uručena priznanja i pročitane naredbe o višim činovima. Na svečanosti u Zenici uručene su ratne zastave komandantima zrakoplovnih baza u Zenici, Bihaću i Tuzli, te upriličen defile jedinica RZ i PZO.
Dok letači marširaju
Na čelu, odmah iza zastavnog voda, bio je ešalon Komande RZ i PZO, koji je predvodio major Adem Tokić, pomoćnik komandanta za letačke poslove. U sastavu ovog ešalona bili su najstarije i najiskusnije starješine Ratnog zrakoplovstva, ali i iskusni komandanti kopnenih jedinici Armije BiH na početku rata.
Ešalon Prve zrakoplovne baze predvodio je major Mustafe Kahrić, pilot, nosilac najvišeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan". Ova baza nastavlja tradicije prve samostalne transportne eskadrile i prve zrakoplovne brigade, jedinice koja je izvršila najviše letačkih zadataka i koja čini okosnicu RZ i PZO. Nju čine sve prekaljeni letači i zrakoplovni kadar. Njeni pripadnici dobitnici su dva "Zlatna ljiljana" i četiri "Srebrena štita".
Drugu zrakoplovnu bazu predvodio je pukovnik Avdo Tulek, jedan od najiskusnijih pilota RZ i PZO. Jedinica je čitav rat izvršavala zadatke u okruženom Bihaću. Izgradila je ratni aerodrom i tokom agresije organizirala i osiguravala zračni most. Prvi put je u stroju sa ostalim jedinicama RZ i PZO. Najviše je bila angažirana pješadijski, sa borcima Petog korpusa, na linijama odbrane slobodnih teritorija Krajine. Prva je organizirala letenje i njeni piloti su još od 1992. godine doturali pomoć u opkoljeni Bihać.
Na čelu Treće zrakoplovne baze bio je njen komandant, kapetan Sefket Sabotić, dokazani patriota i borac sa početka rata. Jedinica nastavlja tradicije Zrakoplovne grupe i Prve brigade iz Tuzle, a poseban doprinos dala je na uređenju i opravci aerodroma "Tuzla". Na početku rata predstavljala je najznačajniju jedinicu Ratnog zrakoplovstva i ona je primila prve letjelice koje je nabavila naša zemlja. Njeni pripadnici najviše su pomogli narodu i borcima Srebrenice i Žepe tokom 1993. godine, a nosioci su brojnih priznanja, medu kojima je pet "Zlatnih ljiljana" i tri "Srebrena štita". Pitomački ešalon predvodio je natkapetan Nedžad Hasanović. Riječ je o momcima u fazi obuke, budućim pilotima, pred kojima je budućnost.
Instruktor padobranstva Emir Akvić iz Zenice, nekada član ekipe Sarajeva, specijalno za ovu priliku izveo je svoj 1413. skok i pred svečanu tribinu donio državnu zastavu.Svečanosti obilježavanja Dana zrakoplovstva trajale su nekoliko dana širom BiH. U miru, plave nebeske visine i letenje bile su uvijek izazov, ali u ratna vremena je to nešto drukčije.
Veliki je podvig "otisnuti" se letjelicom noću, u najgorim vremenskim uvjetima, u neizvjesnost i, preko neprijateljske teritorije i oruđa, izvršavati postavljene zadatke. Zbog toga se ne smiju zaboraviti neustrašivi piloti koji su, hrabro izvršavajući zadatke, dali život za slobodu svoje domovine.
Jubilarni, deseti let za Žepu, 7. maja 1995. godine, završen je, u 2,30 sati, tragično za pukovnika Džemala Malkića i kapetane Envera Čokića i Izeta Džambića. Iz dokumenta zaplijenjenog u blizini Foče, vidi se da je komanda tvz. VRS već sutradan uputila svim svojim jedinicama naredbu da se pročita - zbog rušenja helikoptera - pohvaljuju i odlikuju četnički zlikovci: vodnik Zoran Gajić, komandir 2. LABR PVO - 172, zatim poručnik Milenko Janković, komandir 3. pb. - 1. Plpbr., te vojnici Šaša Vicanović, nišandžija na PAT-u, Ljubomir Dobraš, poslužilac i Željko Čebić, računardžija...Ratno zrakoplovstvo i protuzračna odbrana Armije BiH poslije Daytona ulaze u novu fazu. Neophodni su tehnika i oprema, te sve vrste najmodernijih borbenih, transportnih i drugih letjelica. Sa IFOR-om se već dogovora ustupanje na korištenje te opravka nekih vojnih aerodroma u okviru Federacije.
"Prijateljima na radost, našim neprijateljima na znanje!", kako je to, na vojnoj paradi u Bihaću, rekao predsjednik Alija Izetbegović r.a.
