mnoge ce, sasvim sigurno, izgledati drukcije nego sto ih je on
zamisljao; neke se, mozda, nikada nece ostvariti; medutim, vecina lucidnih dijagnoza o razlozima dekadencije
islamske kulture i civilizacije, zaostalosti i porobljenosti muslimanskih naroda kao i ona glavna i ciljana vizija
islamskog drustvenog i politickog poretka i danas su validne, svjeze i poticajne za sve one koji promisljaju
muslimansku stvarnost, kako onu globalnu, tako i onu lokalnu.
Dzemaludin Latic
ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA
Djelo „Islam izmedu Istoka i Zapada“ zauzima posebno mjesto kad je posrijedi ne samo islamsko, vec i politicko i
filozofsko misljenje Alije Izetbegovica. Ovo djelo je dobar primjer stiva pisanog perom jednog intelektualca
u opsadi, koji je (dok ga je pisao) smatrao da ce imperija socijlizma i komunizma trajati barem joc nekoliko
stoljeca. Doista, Izetbegovic je u vrijeme pisanja „Islama izmedu Istoka i Zapada“ komunizam smatrao
„jednom od dvije neunistive sile“. Navedimo to mjesto:„Nakon svodenja svih racuna i prebijanja argumenata,
svi postepeno nestaju ili se povlace, a na uzburkanoj sceni ostaju samo dvije sile jedna prema drugoj,
moze se slobodno reci dvije neunistive sile. Na povrsini to su krscanska demokratija ikomunizam, a dubinski
gledano, to su religija i materijalizam.“Usred te „uzburkane scene“ Izetbegovic se odlucuje napisati djelo
„Islam izmedu Istoka i Zapada“, knjigu koja je izraz njegove intelektualne hrabrosti, ali i zelje da stavljanjem
krupnog naslova tretira jednu „globalnu“ temu i da je smjesti u veliki raspon u prostore „od Masrika do
Magriba“.
Enes Karic
MOJ BIJEG U SLOBODU
Esejisticka kreativnost i emotivna obojenost potencirat ce se razumljivo, i uspjesno u knjizi zapisa iz zatvora „Moj bijeg u slobodu“. Dio te knjige koji obuhvata prepisku sa vlastitom djecom otkrit ce najljepse karakteristicne crte naseg covjek, Bosanca i Bosnjaka, a prethodni, veci dio knjige pokazat ce nam predanog citaoca koji svoje zatvorske lektire transponira u vlastiti izraz utemeljen na tom
istom esejisticki kreativnom jeziku.Sigurno je da su mnogi ljudi koji su tamnovali u zatvorima, na robiji, a
spomenimo i one metafizicke placenike za koje je zivot sam bio zatvor i robija, u knjizevnosti, u knjigama,
trazili spas, trazili svoju jedinu mogucu slobodu. Pojedinci su se, istina, ogranicavali na vrlo odredenu literaturu,
na svoju vjeru – ideologiju, prevodili Marxov „Kapital“, sastajali se i raspravljali o politici. Alija Izetbegovic je
medu prijateljima u zatvoru mogao naci sagovornike za pojedine aspekte svojih interesovanja, ali je kao sto je na pocetku receno, njegov horizont bio tako sirok da je knjiga u cjelini, morala biti knjiga usamljenika.
Sagovornike je trazio izvan zatvora, u svojoj djeci s kojom je komunicirao putem pisama.
Tvrtko Kulenovic
SJECANJA
Ovo su fragmenti moga zivota, jer citave dijelove zivota sam ili zaboravio ili su
samo moji. Pa i ovo sto je preostalo vise je hronika nego zivotopis, prica o dogadajima koji su pratili moj zivot,
ispricana istinito i iskreno koliko to licna prica moze biti. Nisam znao kako se pisu memoari. Citajuci slavno
Churchillovo djelo, shvatio sam da u ovoj vrsti literature, kako to sam Churchill kaze, pisac svoju hroniku o vojnim i politickim dogadajima, „Vezuje sa nitima vlastitog iskustva“. Zato su memoari uvijek subjektivno videnje. Oni nisu historija niti historiju trebaju pisati ucesnici. Srazmjerno veliki dio teksta knjige cine pisma ili dijelovi mojih pisama,govora i intervjua iz toga doba. Smatrao sam neophodnim da neka od njih citiram u cijelosti ili u sirim izvodima,jer to su moje reakcije bez distance, brzi i ponekad trenutni komentari tekucih dogadanja, pa stoga i najautenticnija svjedocenja o njima. Bio je to i nacin da se izbjegne naknadna pamet koja je u tekstovima ove vrste cesta. Najkrace, ovo sto slijedi je moja istina o jednom teskom periodu nase povijesti.
Alija Izetbegovic Sarajevo, 31. mart 2001.
BOSNA JE VELIKA TAJNA
... bili su to intervjui-presjeci jednog zahuktalog, vrlo ubrzanog,
turbulentnog vremena koje je rezultiralo neovisnom i medunarodno priznatom drzavom Bosnom i Hercegovinom.
Bili su to intervjui puni snage i istine, gorcine i ljutnje, kako-kad i kako-gdje; razgovori koji su bivali upute,
naznake, tumaci i smjerokazi u veoma surovom vremenu i na tako suzenom prostoru, posve autenticni i
mjerodavni za ocjene i procjene koje su se pojavljivale ili ce se tek pojavljivati. U tome je najveca vrijednost
sakupljenih Izetbegovicevih intervjua na jednom mjestu, ili, u ovoj knjizi.
On, naime, za zivota nije imao vremena ni snage da sacini osobnu hroniku dogadaja ili nekakav serozniji
politicki zivotopis. A mozda je i bolje sto nije, moze biti da bi bilo uljepsavanja i artificijelnih distanciranja
od nekih dogadaja i nekih licnosti. Ovako je autenticnost ovih neposrednih, direktnih izricaja
najbolja podrska objektivnosti i objektivizirajucem nacinu promatranja ucinjenih i neucinjenih djela;
dovrsenih i nedovrsenih poslova; dobrih i losih poteza, kako god uzeli. Izetbegovic spada u
rijetku vrstu politicara u svijetu kojem smo svjedoci, koji je umio iscitavati stvarnost oko sebe i nepogrjesivo hodati za njom. Istovremeno, Izetbegovic se znao u odlucnim pitanjima trajanja izdici iznad puke stvarosti i vidjeti dalje, izbjeci prosjecnost pragme, prosjecnost politicke svakodnevnice, hodajuci ispred i ponad te njene bizarne nuznosti.
Fahira Fejzic
DOBA ZNANJA I STRPLJENJA
Izetbegovicevi intervjui od 1995-2001. godine, naslovljeni
„Doba znanja i strpljenja“, imaju vrlo sirok dijapazon pitanja teorijskog i dnevnopolitickog karaktera. U njima je
Izetbegovic iznosio svoju misao kratko i koncizno, sa zeljom ne samo da svakom bude jasno njegovo misljenje o
pitanju o kojem govori, vec i da citaocu predoci pravo stanje stvari o kojoj je rijec. Bio je svjestan cinjenice da kao drzavnik, kao osobena historijska licnost koja zbog zgusnosti historije u kojoj sudjeluje, kao covjek izrazene moralne odgovornosti prema drzavi i narodu ciji je predsjednik u izuzento teskom i prelomnom vremenu u kojem se ili opstaje ili historijski nestaje, ima posebnu obavezu stalne komunikacije s javnoscu. Knjiga „Doba znanja i strpljenja“ pregnantno svjedoci ne samo o njegovom misljenju, vec i osjecaju stalne i ogromne odgovornosti prema gradanima, drzavi i historiji. Ona je svjedok njegovog misljenja i ponasanja, jer forma intervjua ne dopusta detaljno teorijsko obrazlaganje i dokazivanje. Zato mislim da cilj ovog predgovora nije da govori o samom sadrzaju knjige, niti o onom cega u njoj nema, vec da ukaze na njen siri i uzi teorijski kontekst i drustveno historijsko vrijeme stvaranja i izrazavanja ideja i stavova izlozenih u njoj.
Enver Halilovic
ROBOVI BITI NECEMO
Knjiga pod naslovom „Robovi biti necemo“ sadrzi govore i javna
obracanja Alije Izetbegovica u periodu od Osnivacke skupstine Stranke demokratske akcije (SDA) u Sarajevu, 26.
05. 1990. godine, do izlaganja na Skupstini RBiH u Sarajevu, 29. 11. 1995., i Izetbegovicevog tumacenja
Dejtonskog sporazuma kojim je predviden prestanak rata, a tri strane priznale jedna drugoj suverenu jednakost, dok su clanom 10. ovog sporazuma Republika Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija priznale jedna drugu kao suverene i nezavisne drzave unutar njihovih medunarodno priznatih granica. Obracanja, prvo kao stranackog prvaka pa predsjednika RBiH, upucena su simpatizerima i aktivistima SDA, na stranackim konvencijama i kongresnim skupovima, potom jedan veliki broj govora skupstinskim zastupnicima, vojnicima, intelektualcima i konacno jedan manji broj obracanja pred medunarodnim forumima. Tih kriticnih pet godina predstavljaju period najburnijih i najdramaticnijih dogadanja u zivotu Alije Izetbegovica, na jednoj, i pet najkrvavijih godina kroz kojije prosla Bosna i Hercegovina u svojoj novijoj historiji,na drugoj strani, te zato ovi govori predstavljaju zivo svjedocenje covjeka koji jedirektno ucestvovao u kreiranju povijesne zbilje Bosne i Hercegovine, kao jedan od najisturenijih ljudi, odnosno kao njezin predsjednik.
Alija Piric
DANI HLADNOG I GORKOG MIRA
Misli se, dakako, na tzv. „dejtonski mir“, koji jos traje i
koji je, zaista, i hladan i gorak. Hladan, i to stravicno hladan, jer je nastupio nakon cetverogodisnje ratne
apokalipse u kojoj je pocinjeno nezapamceno zlocinstvo, ubijen svaki deseti stanovnik Bosne i Hercegovine, a
zemlja pretvorena u ogromno zgariste i rusevinu, a gorak zato sto snage zla koje su pokrenule ratnu lavinu nisu do kraja porazene, a tzv. „demokratski svijet“ nije u krvozednim protagonistima fasisticke politike zatiranja i istrebljenja jednog mirnog i civiliziranog evropskog naroda vidio smrtnu opasnost i po taj svijet, i po njegovu dicnu demokratiju.
Sintagma „dani hladnog i gorkog mira“ preuzeta je iz govora Alije Izetbegovica izrecenog na narodnom skupu u
Zenici, odrzanog 14. 04. 1996., godine, dakle tri-cetiri mjeseca nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog
sporazuma. I upravo u tom govoru Izetbegovic je ukratko skicirao stanje svoje domovine nastalo ratnim
pustosenjima: „razorana sela i gradovi, porodice bez hranitelja, invalidi, izbjeglice, nezaposleni...hiljade njih,
a iznad svega – problemi zemlje koju bi neki htjeli i da dijele“.
Dzafer Obradovic
NA RAZMEDU SVJETOVA
Citajuci ovu knjigu, u prilici smo saznati mnogo toga sto nam
je u vrijeme nastanka, objavljivanja ili odasiljanja ovih poruka i tekstova lako moglo promaci ili ostati samo
djelomicno dostupno, odnosno nedovoljno jasno – kao sto to vec cesto i biva sa dnevnopolitickim sadrzajima, koji uvijek podlijezu odredenim „ogranicenjima trenutka“, ideologizirajucim prilogodbama i sugerirajucim
„nadogradnjama“ i kojima, uostalom, primjereni model recepcije jest i mora biti sasvim drugaciji od onog
„klasicnog“, citateljskog. Sa ovom knjigom u ruci, naprimjer, mozemo objektivno i dosta pouzdano prosudivati
i zakljucivati kakav je bio njegov nastup i stav prema medunarodnoj zajednici, odnosno prema stranim faktorima koji su na ovaj ili onaj nacin bili involvirani u zbivanja na ovim prostorima i tokom rata i neposredno nakon njega: u pismima, porukama i obracanjima raznim predstavnicima medunarodne zajednice Izetbegovic je kao drzavnik, kao politicki, nacionalni i vojni lider konzistentno, za sferu politickog djelovanja danas u svijetu neobicno dosljedno,uporno i gotovo nepotkupljivo zastupao odredenje ideje i nacelne stavove – neprestano ih predstavljajuci kao„ donji prag“ ispod kojeg narod i drzava sto ih on predvodi ne mogu i nece ici.
Zeljko Grahovac
DOSTOJANSTVO LJUDSKOG IZBORA
Covjek koji je protiv svoje volje usao u historiju.
Njegove crte lica su zategnute. Osjeca se ekstremna zasicenost. Nisam ga vidio dvije godine,i ne sjecam se takve bjeline, kao kreda. „Nalazite me ostarjelog?“, kaze. „Istina je, star sam. Cak mi se i glas promijenio. Jeste, jeste, cujte mi glas. Osjeca li mi se na glasu da nisam dobro?“ Za glas ne znam. Ali njegovo lice, ustvari nije vise isto... Ten mu je previse zagasit. Nos sjajan. Obrazi stegnuti, mrsavi. Da nije njegovih ociju, jos uocljivih od mrsavosti,i plavog pogleda blijedeg nego nekada, mislili bismo na Mitterranda zadnjih godina, blijedog i mumificiranog. Ljubazno je od Vas sto ste dosli. Lijepo je sto se jos interesirate za Bosnu. Jer, znate, mi vise ne interesiramo puno svijeta. Prije pet godina u ovoj kancelariji bila je guzva. Danas...“
Henry Bernard Levy
ISLAM
“Islam jeste najbolji - to je istina, ali mi nismo najbolji. To su dvije različite stvari koje često zamjenjujemo. U islamu sam uvijek tragao za onim njegovim univerzalnim vrijednostima koje ne razdvajaju nego spajaju ljude i koje potvrđuju, kako to Kur'an časni uči, da svi potječemo od jednog čovjeka i od jedne žene, dakle da smo jedan rod i da smo podijeljeni u plemena i narode, kako opet kaže Kur'an časni, ne da jedni drugima činimo zlo, nego da se međusobno upoznajemo. Stoga vjerujem i vjerovat ću da služeći islamu i muslimanima, istovremeno služim svim ljudima dobre volje.”
EUROPA“
Evropa ima neke zablude kojih se nikako ne može osloboditi, uprkos očiglednim činjenicama. U Bosni u ovom ratu naprimjer, uništene su stotine džamija i crkava. Sve su ih uništili “Evropljani”, nijednu Bošnjaci. Ja cijenim Evropu, ali mislim da ona ima odveć visoko mišljenje o sebi, a obično je najmanje mjerodavno ono što sami o sebi mislimo. Ako sam tolerantan, ja sam to prvo kao musliman, a zatim kao Evropljanin.”
ŽENE
“Žene čine polovinu ljudskoga roda, pa i polovinu naroda. U minulom ratu za opstanak i slobodu one su zajedno sa nama dijelile teret ratnih nevolja. Sa nama su stradavale, patile i gladovale. Od njih očekujemo da rode i podignu generaciju Bošnjaka koja će sačuvati ono za što smo se mi izborili i izboriti se za ono što mi nismo uspjeli. Takvu generaciju ponosnih i svjesnih ljudi ne može podići ponižena i odbačena žena.”
LJUBAV
“Ja sam zaista, imao samo jednu ljubav u životu - to je moja žena.”
Tuđman i Milošević
“Tuđman mi se nije sviđao. Od prvog trenutka bio je to odbojan čovjek s kojim je, barem meni, bilo jako teško razgovarati. Franjo Tuđman bio je ona vrsta čovjeka s kojim je teško osjetiti bilo kakvu bliskost. Ako se takve stvari uopće smiju govoriti, upravo se po tome jako razlikovao od Miloševića. Ja s Miloševićem nisam imao privatni problem, premda smo se totalno razilazili i bili na suprotnim stranama u političkom i svakom drugom smislu. No, on je znao biti duhovit i opušten, pa mogu zamisliti da bih s njime bio u dobrim odnosima da nije bilo politike i da smo recimo, radili u istom preduzeću. S Tuđmanom je to bilo nemoguće. Ja vjerujem da me Tuđman mrzio, ali bilo je u tome nečeg obostranog. Možda sm i ja pomalo kriv zbog toga. No, Tuđman mi je, još 1995., kada je rat bio pri kraju, govorio da mi je bolje pristati na podjelu zemlje jer ona i Muslimanima ostavlja nešto, a moglo bi nam se dogoditi da zemlja bude podijeljena na dvoje kao 1939. Ta podjela iz 1939. njemu nikada nije davala mira.”
TITO
“Izvjesne simpatije prema Titu nikada nisam krio. Istina je da mi se nije sviđala njegova ideologija, pa ni način života, njegovi Brioni, vile, lovačke kuće, itd, ali osjećao sam, i mislim da ne griješim, da on nije bio loš čovjek. Jednostavno nije bio zloća, kako bi to narod rekao. Bio je komunist, ali nije bio boljševik. U jedan idejno pogrešan sistem unosio je nešto ljudskog i podnošljivog. Kažu da je volio život, a ja iz toga zaključujem da nije mrzio ljude, jer to je povezano.”
ŽAK ŠIRAK
“U posebnom sjećanju ostao mi je naš susret koncem augusta 1995. Bilo je to nakon masovnog ubistva civila na tržnici “Markale” u Sarajevu i dan prije zračnih udara NATO-a na srpske položaje kod Sarajeva. Predsjednik Širak odigrao je u tome jednu od ključnih uloga.”
NARODI
“Nema loših naroda, ima samo loših vođa.”
DŽORDŽ BUŠ
“Čovjek koji živi u zabludi da se pukom silom može ovladati svijetom, a može se samo idejama. Amerika je bila ideja, ali čini se da to prestaje biti.”
VLADIMIR PUTIN
“Imam neku refleksnu averziju prema obavještajcima.”
BILJANA PLAVŠIĆ
“Njeno priznanje genocida nad nesrpskim stanovništvom BiH u toku agresije ima ogroman značaj.” Da li je to priznanje iskreno? “Mislim da jeste, ali to objektivno nije ni važno.”
BILJANA PLAVŠIĆ
“Mogli ste Holbruka voljeti ili ne voljeti, ali niste mogli ne respektirati ga. Njegova argumentacija odavala je britku inteligenciju, izvanredan talent i veliko poznavanje problema. Kažu da diplomatija i sila stoje u obrnutom odnosu. Holbruk obara ovu teoriju.”
RIČARD HOLBRUK
“Mogli ste Holbruka voljeti ili ne voljeti, ali niste mogli ne respektirati ga. Njegova argumentacija odavala je britku inteligenciju, izvanredan talent i veliko poznavanje problema. Kažu da diplomatija i sila stoje u obrnutom odnosu. Holbruk obara ovu teoriju.”
KARL BILT
“Bio je čovjek vrlo oštre inteligencije i mislim da on vrlo dobro vidi i zna ko je ko u Bosni. Drugo je pitanje hoće li i može li to i da kaže. Pretpostavljam da rezonuje ovako: po Dejtonu vi ste tri jednake strane, moralne razlike tamo nisu priznate, pa ste i za mene jednaki.”
SADAM HUSEIN
“Ratni zločinac i tiranin. U ovome ga na Srednjem istoku nadmašuje samo Arijel Šaron.”
SLOBODNI MEDIJ
“Nikada nijedan novinar nije od strane države gonjen zbog onoga što je napisao, niti će biti gonjen. Prosto im bilo. Protiv novinara koji su spremni da lažu, nema lijeka u demokratskoj državi, osim odgajanja naroda i podizanja opće kulture, da bi sami ljudi mogli razlikovati istinu i laž, dobro i zlo. Ali to ne može učiniti politika, može samo kultura. A to je mukotrpan, dugotrajan posao, ali i jedini način. Do sada niko ništa nije bolje izmislio.”
POLICIJSKA DRŽAVA
“Nema prave policijske države bez totalitarne države, a ove nema bez pune kontrole medija. Kontrola medija i tzv. verbalni delikt bitne su komponente policijske države, a takva kontrola medija nije više moguća u BiH. Dok je štampa slobodna, čak i ovakva haotična kao što je trenutno kod nas, pokušaj da se uspostavi policijska država završavat će neslavno.”
BOŠNJACI
“Mi smo evropski muslimani. To nam je sudbina. Mi hoćemo da budemo i muslimani i Evropljani. Ja lično najkomotnije se osjećam kada kažem da sam evropski musliman, jer to jesam. Kada odem na istok ponešto mi tamo smeta, smeta mi ponešto i kada odem na zapad. Najbolje se osjećam ovdje, u Bosni.”
NAJTEŽI RATNI DAN
“Bilo je mnogo 'najtežih' dana: tragedija Srebrenice, pogibija bliskih ljudi, mnogo njih, itd. Ipak, 9. novembar 1993. izdvaja se od ostalih. Tog dana vatrom iz tenkova namjerno je srušen Stari most u Mostaru, malo arhitektonsko čudo neviđene ljepote. Na trenutak sam zamrzio ljudski rod. To i jesu bili najteži dani ovog rata ili 'dani bez budućnosti'. Moj narod bio se doslovno našao opkoljen sa svih strana. Bio je nastupio potpuni mrak. Nije bilo više nikakve nade, a činilo se da je otpor bio izgubio svaki smisao i da se nastavljalo samo još po inerciji.”
DEJTON
“Dejtonski ugovor plebiscitarno je prihvaćen kada je zaključen i kada je prestalo ubijanje, razaranje i iseljavanje, a došli voda, struja, plin. Sada nekima Dejton ne valja. Pa i ne valja kad bismo i bez njega imali mir i državu. Bosna nije mogla ratovati još jednu godinu, a da je odbacila Dejtonski sporazum, morala bi nastaviti ratovati, i to potpuno izolirana. Bosna je pred zimu 1995. bila teški ranjenik, a zahvaljujući dejtonskom miru, ona je preživjela. Sada neka je liječe. To je posao nove generacije. Izlječenje je moguće, dugo će trajati, treba gutati gorke pilule i uporno raditi.”
ZAPAD
“Oprostite mi što ću biti vrlo otvoren. Lijepe laži ne pomažu, a gorke istine mogu biti ljekovite. Zapad nije ni pokvaren ni degeriran. 'Truhli Zapad' - ovu samoobmanu komunistički sistem skupo je platio. Zapad nije truho. On je jak, obrazovan i organiziran. Njihove škole su bolje od naših i njihovi gradovi su čistiji od naših. Nivo ljudskih prava na Zapadu je viši a socijalna briga za siromašne i manje sposobne bolje organizirana. Zapadnjaci su uglavnom odgovorni i tačni ljudi. Takva su moja iskustva sa njima.”
INTERVJU:
Pročitajte interesantan intervju rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, koji je dao za TV Liberty 13. 6. 2000. god. U intervjuu rahmetli predsjednik daje odgovore na neka od pitanja koja su još uvijek aktuelna. Sigurno će Vas interesovati šta on kaže na pitanja: da li se rat mogao izbjeći, zašto je politika međunarodne zajednice tokom agresije na Bosnu bila takva kakva jeste, ko je izdao Srebrenicu, zašto je priznata RS, zašto se Bošnjaci nisu svetili i rušili katoličke i pravoslavne crkve, itd…
Volim i Sidrana i Latica, ali mi je Avdo blizi; Najvise sam se uplasio kada je srusen Stari most, a ne znam sta je teze, voditi drzavu ili zivjeti od penzije;
Politicki uzor mi je Mahatma Gandhi, a konfesionalna Bosna je nezamisliva, osim kao uzor; Najradije sam usvajao savjete svog sina Bakira.Bivsi clan Predsjedništva BiH, predsjednik Stranke demokratske acije, nesumnjivi lider Bosnjaka, danas zivi povuceno i uglavnom ... odbija medijsko eksponiranje. Ipak je pristao da za Start odgovori na 101 pitanje - o tome da li je probao alkohol, sta su mu najvece greske u karijeri i kako ih je prezivio, koga cijeni medzu stranim politicarima, a koga vise nikada ne bi volio vidjeti, kako je izdrzao zatvorska iskusenja, sta misli o Bushu, a sta o Saddamu, bi li svojoj djeci halalio mjesoviti brak...
Priredili: Ozren Kebo i Eldin Karic
1. Kako zdravlje?
- Promjenjivo, uglavnom lose.
2. Koliko se danas bavite politikom?
- Pratim je.
3. Do koje minute gledate Dnevnik?
- Obicno do kraja.
4. Ako je na jednom kanalu Liga sampiona, a na drugom politicka emisija, da li gledate samo utakmicu ili daljinskim prebacujete s kanala na kanal, kao ove mladze generacije?
- Ako su i u politickoj emisiji sampioni, gledam politicku emisiju.
5. Da li je bilo teze voditi drzavu ili danas, s penzijom, izgurati od prvog do prvog?
- Voditi drzavu zaista je tesko, ali, ne daj Boze, zivjeti od same penzije.
6. Da li ste ikada stali pred ogledalo i rekli: Alija, ti si vodza svog naroda?
- Osjecao sam se vodzom svoga naroda, narocito u jednom teskom vremenu, ali te grimase pred ogledalom sigurno nisam pravio.
7. Kada ste se kao predsjednik najvise prepali?
- Kada sam obavijesten o rušenju Starog mosta. Tih dana vodio sam razgovore o miru s Hrvatima kako bih zatvorio taj drugi front. Kada mi je dosla vijest o mostu, ucinilo mi se da je dalji otpor bezizgledan i da se nastavlja samo po inerciji.
8. Najveci politicar s kojim ste se upoznali?
- Dvoumim se izmedzu Billa Clintona i Helmuta Kohla.
9. A koga rado ne biste nikada vidjeli?
- Douglasa Hurda, ondašnjeg ministra inostranih poslova Velike Britanije, a dodao bih i Jasushia Akashia.
10. Ko Vam je politicki uzor?
- Mahatma Gandhi.
11. Kako biste dovrsili: Politika je...?
- Politika moze biti plemenita vjestina, ali je cesce nuzno zlo. Ona je obicno prljava kao kanalizacija, ali i neophodna kao i kanalizacija. Sjaj neke palate treba zahvaliti i dobrom funkcioniranju kanalizacije.
12. Biti predsjednik drzave je zanimanje ili misija?
- Za mene je to bila misija. Kada se misija potpuno pretvorila u politiku, ja sam se povukao. Naravno, misljenje o sebi najmanje je mjerodavno.
13. Kada ste posljednji put napustali svoj kabinet, da li ste sami spakirali stvari?
- Da, sam.
14. Ciji ste savjet najradije usvajali?
- Svoga sina Bakira.
15. Osoba s kojom najradije pijete kahvu?
- Vec duze vremena ne pijem kahvu, ali kada to ucinim, onda je pijem s Bakirom i za njegov hatar.
16. Kada se okupi familija, da li razgovarate o politici ili o cijenama na pijaci?
- Prica se o svemu, sto znaci da bude i traca, ali o politici ipak najvise.
17. Kada ste posljednji put otišli na pijacu?
- Mislim da je to moglo biti 1989.
18. Bosna ili Sava?
- I Bosna i Sava.
19. Druzite li se sa svojim unucima? Kako najradije?
- U posljednje vrijeme ne bas cesto. Sva moja unucad, ima ih pet, su cure, tj. djevojke i djevojcice. Zenski rod ima svoje specificne teme i probleme. Moje je da ih volim.
20. Koji Vam se nadimak vise svidzao: Dedo ili Babo?
- Dedo, jer izrazava vecu mjeru bliskosti. Uostalom, ja sam vec 26 godina dedo svojoj unuci Selmi.
21. Kako ste mirili religiju i politiku?
- Nisam osjecao sukob te vrste. U situaciji kakva jest, vjera je za mene bila i ostala privatna stvar, pa iako iskrena i duboka, cinio sam sve da je ne prenaglasavam.
22. Kada je, iz strateskih razloga, trebalo nesto slagati, kako ste to sebi pravdali?
- Vec ste odgovorili: strateskim razlozima.
23. Da li ste zlopamtilo?
- Nisam.
24. Da se danas sretnete s Radovanom Karadzicem, sta biste mu rekli?
- Sve sto sam mu imao reci, rekao sam prije. Sad su na redu njegovi razgovori s haskim istraziteljima i sudijama.
25. Najveci hendikep starosti?
- Sto jedan po jedan umiru svi prijatelji iz mladosti, pa si u tom pogledu sve vise sam. A umiru i neke carolije i iluzije mladosti koje zivot cine podnosljivim.
26. Da li ste ikada posumnjali da Bog postoji?
- Da.
27. Kada?
- U mladosti. Citao sam razlicitu literaturu, ponekad namjerno ateisticku, valjda da istestiram svoju vjeru. Ali sumnje bi se brzo rasplinjavale. Svemir bez Boga uvijek mi se cinio besmislenim.
28. Sekularna ili konfesionalna BiH?
- Sekularna s razvijenim vjerskim i svakim drugim slobodama.
29. Zasto?
- Jer je Bosna mjesavina vjera, nacija i kultura. Konfesionalna Bosna je nezamisliva, osim kao teror.
30. Da li ste hafiz?
- Ne.
31. Najveci islamski mislilac?
- Mislim da je to danas Hussein Nasr, Perzijanac koji živi u Americi.
32. Koliko ste spremni halaliti?
- Mnogo.
33. Sta ne biste nikada halalili?
- Ponizenje.
34. Da li biste nekome iz Vase uze porodice halalili mjesoviti brak?
- Teško, ali se nikada tog djeteta ne bih odrekao.
35. Zasto?
- Zato sto sam neke stvari spoznao u zivotu.
36. Avdo Sidran ili Dzemaludin Latic?
- Volim obojicu, ali Sidran mi je blizi.
37. Da Vas zdravlje sluzi, biste li pristali da, prema serijatu, imate vise zena?
- Ne, sto bi mi, uz sve druge nevolje, trebao i taj pakao na zemlji?
38. Sta prvo pomislite kada vidite zenu pod nikabom?
- Ako mislite na pokrivanje lica, pomislim da bi ga trebalo zabraniti. Ali se brzo predomislim: s kojim pravom da se ja ili bilo ko mijesa u nacin oblacenja ljudi. To treba da ostane privatna stvar.
39. Kako zamisljate dzenetske hurije?
- Nikako.
40. Ovih dana javnost je uzburkao Divjakov intervju dat jednom beogradskom listu. Vaša reakcija?
- Iznenadzen.
41. A Filipovicev beogradskom "Ninu"?
- Nisam iznenadzen.
42. Mozete li to malo bolje objasniti?
- Objasnjenja bi bila malo duza i ne odgovaraju ovom tipu ekspresnog intervjua. Mogu reci samo nekoliko recenica. Iznenadzen sam Divjakovim stavom da smo trebali rizikovati i prepustiti se na milost i nemilost Milosevicu. Zaboravio je kakva grupa zlocinaca bi tada vladala Bosnom: Karadzic, Mladic, Ostojic, Maksimovic i slicni. Shvatam da je gospodin Divjak mogao onda (1991-92) gajiti takve iluzije, ali danas, nakon svega... Iznenadilo me i njegovo otkrice da su Bosnjaci u toku rata sasvim normalno zivjeli u Banjoj Luci. Ta tvrdnja je neistinita i apsurdna. Ne znam gdje ju je pokupio. Sto se tice Filipovica, on presucuje cinjenicu da se radilo o uspostavljanju ne cijele, nego krnje Jugoslavije. A Hrvati, sta bi oni rekli? Kljujic, tadasnji vodza Hrvata, za tzv. Istorijski sporazum rekao je da je to noz u ledza hrvatskom narodu, dogovor na racun treceg, a Tudzman koji je vec bio proglasio nezavisnost Hrvatske, govorio je sa sprdnjom kako dva turska bega pokusavaju vratiti list povijesti unatrag. A osim toga, htio je i on svoj dio Bosne. Dakle, izbio bi rat za BiH na teritoriji BiH i mi treci bi bili topovsko meso u ratu izmedzu Hrvatske i Srbije. Poznati nezavisni novinar Stojan Cerovic u beogradskom casopisu Vreme tih dana ovako je komentirao Sporazum: Zulfikarpasiceve rijeci: ja vjerujem Milosevicu, sokirale su Hrvate, skandalizovale Bosnu i zasmijale dobar dio Srbije. Nijedan valjan srpski nacionalista ovo nece shvatiti ozbiljno. Njima ce se svakako uciniti da im Zulfikarpasic Bosnu donosi na tanjiru.
43. Daytonski ugovor, kojeg ste Vi potpisali, predmet je ostrih i tacnih kritika? Kako vrijeme prolazi, tih kritika je sve više?
- Da, poslije bitke svi su generali. Dobro primjecujete: kako sjecanja na rat blijede. Daytonski ugovor plebiscitarno je prihvacen kada je zakljucen i kada je prestalo ubijanje, razaranje i iseljavanje, a došli voda, struja, plin. Sada nekima Dayton ne valja. Pa i ne valja kad bismo i bez njega imali mir i državu. Bosna nije mogla ratovati još jednu godinu, a da je odbacila Daytonski sporazum, morala bi nastaviti ratovati, i to potpuno izolirana. Bosna je pred zimu 1995. bila teški ranjenik, a zahvaljujuci daytonskom miru, ona je preživjela. Sada neka je lijece. To je posao nove generacije. Izljecenje je moguce, dugo ce trajati, treba gutati gorke pilule i uporno raditi.
44. Kako ste iskoristili vrijeme provedeno u zatvoru?
- Pratio sam približavanje evropske bure i mnogo citao.
45. Koliko dana ste ukupno bili u zatvoru?
- Pa, ako uzmem prvi i drugi zatvor, negdje oko 3.160 dana.
46. Koliko ste knjiga procitali za to vrijeme?
- Jednu malu biblioteku.
47. Da li ste se ikada pokajali zbog necega što ste ucinili?
- Da, više puta.
48. Cega se iz zatvora najcešce sjetite?
- Radosti kada sam primao djecija pisma.
49. Šta ste pomislili kada su se iza Vas prvi put zatvorila vrata celije?
- Ne sjecam se, ali vjerovatno ono što i sada kada mi se dogodi nešto osobito neprijatno. Pomislim, šta se može, to je dio moje sudbine. To me smiruje.
50. Da li ste ikada pokušali ili da li ste razmišljali o bjekstvu iz zatvora?
- Jesam pomišljao, nisam pokušao.
51. Najveci prijatelj iz zatvorskih dana?
- Jedan Albanac iz Bara, Fuad se zvao, pazio me kao oca.
52. Šta ste sebi obecali da cete uraditi kada izadete iz zatvora?
- To se mijenjalo u toku šest godina. Prvo sam mislio da cu, kad god to mogu, biti sa svojim unucicama. Pred kraj zatvora planove sam potpuno promijenio: stvarat cu demokratsku stranku protiv komunisticke diktature.
53. Mislite li da ste ispunili to obecanje?
- Mislim da jesam.
54. Da li ste se u zatvoru ikada potukli. Ako jeste, s kim i zašto?
- Jesam, ali to je bilo u prvom zatvoru na terenu. Ne ja licno, nego grupa s grupom. Razlozi su bili bez veze, u svakom slucaju ne politicki. Voda naše grupe bio je jedan Beogradanin, onizak decko, gospodsko dijete, ali se znao dobro tuci. U drugom zatvoru, kao pravnik, bio sam predmet posebne pažnje zatvorenika. Znate, trebalo je pisati razne molbe, žalbe, predstavke. Zatvorenici su mi se obradovali.
55. Da li danas postoje politicka djelovanja koja bi, prema Vašem mišljenju, trebalo sankcionirati zatvorskom kaznom?
- Da. Sve aktivnosti na razbijanju Bosne i Hercegovine kao države.
56. Sa svim muslimanskim zemljama imali smo prijateljske odnose. Izuzetak je Irak s kojim nemamo ni diplomatske odnose. Šta je uzrok?
- Kada je 1990. Irak napao Kuvajt, ja sam na pitanje novinara odgovorio da je Saddam Hussein ludak. Naša i arapska štampa prenijele su tu izjavu. Pretpostavljam da je to razlog. Tirani su sujetni i pamte.
57. Koliko danas uspijevate citati?
- Gotovo ništa. Naravno, svakodnevno prelistam dnevnu štampu i par magazina koji izlaze u Sarajevu, ali to ne smatram citanjem.
58. Šta biste radije citali: religioznu literaturu ili memoare politicara?
- Moram priznati, kada bih citao, to bi prije bili memoari politicara.
59. Posljednja knjiga koju ste procitali?
- To je Howckingova Kratka povijest vremena. Howcking je jedan od najvecih živih fizicara, ali teorije koje izlaže, to su one o odnosu prostora i vremena, za obicnog covjeka su bliske fantasticnom romanu. Nisam siguran da sam ga sasvim razumio.
60. Najveci negativac u vašim memoarima?
- To je jedan covjek, advokat po zanimanju, neizljecivi lažov i klevetnik, spreman na sve.
61. Žena kojoj se divite?
- Malo ih je. Divio sam se svojoj majci koja je njegovala teško bolesnog oca i, pored toga, stizala na sve.
62. Da ste Vi danas predsjednik SDA, s kim biste prije išli u koaliciju, sa SDP-om ili SDS-om?
- Sa SDP-om.
63. Zašto?
- Jer hoce Bosnu i Hercegovinu.
64. Kada ste donosili važne državnicke odluke, ciji ste savjet najviše uvažavali?
- Najviše vlastiti. Volio sam slušati mnoga mišljenja, a onda bih se posavjetovao sa sobom i odlucivao.
65. Mladi politicar u kojeg najviše vjerujete?
- Amor Mašovic.
66. Koje pitanje sebi najcešce postavljate?
- To je pitanje je li se moglo uciniti išta realno, da li se nešto propustilo da se izbjegne rat. To pitanje cu sebi postavljati dok sam živ.
67. Kako biste voljeli da Vas upamte Bosanci i Hercegovci?
- Kao covjeka koji ih je uvijek imao na srcu.
68. Jeste li ikada probali alkohol?
- Jesam, ali to je bilo jako davno.
69. Da li ste, glasajuci na izborima, zaokruživali svoje ime?
- Jesam, jer sama kandidatura to podrazumijeva.
70. Najnemoralnija ponuda koju ste dobili u svojoj politickoj karijeri?
- Miloševiceva ponuda da budem predsjednik krnje Jugoslavije. Podrazumijevalo se da bi sve kljucne pozicije, narocito u vojsci, zadržali Srbi.
71. Kako ste potrošili novac koji ste dobili od brojnih nagrada iz inostranstva?
- Samo su dvije nagrade bile novcane. Vecinu novca sam podijelio.
72. Šta ste od tog novca kupili supruzi, djeci, unucima. Šta sebi?
- Nisam ništa. Dao sam im novaca da sami kupe. Sebi nisam ništa kupio jer sve što mi je potrebno, imam.
73. Kada bi Vam sin Bakir kazao da se želi kandiditirati za clana Predsjedništva BiH, ili u nekoj ljepšoj buducnosti za predsjednika BiH, šta biste mu savjetovali?
- Da to ne cini. Ali, koliko znam, ni Bakirove ambicije ne idu u tom pravcu.
74. Tokic ili Lagumdžija. Zašto?
- Nijedan, iz razlicitih razloga.
75. Ocijenite Bosnu i Hercegovinu ocjenom od 1 do 10?
- Jedna šestica, recimo.
76. Kada se danas osvrnete iza sebe, šta Vam je najviše nedostajalo:
a) razumijevanja;
b) volje;
c) pameti;
d) strpljenja;
e) odlucnosti?
- Neki smatraju da je to odlucnost, jer sam neki važan problem znao u sebi prokuhavati danima. Ja, opet, to nisam doživljavao kao neodlucnost, nego pretjerano osjecanje odgovornosti. O cemu se stvarno radilo, to ce drugi ocijeniti.
77. Vi ste bili clan Predsjedništva BiH, Tihic je to danas. Koji je slijedeci Šamcanin na celu države?
- I pokojni Zoran Ðindic bio je Šamcanin, tako da su Šamcani svoju kvotu rukovodilaca višestruko iscrpili.
78. Zamislite da imate 20 godina. Kako biste danas politicki djelovali?
- Mislim da bih bio buntovnik, kao što sam bio onda kad mi je bilo 20 godina. A za pobunu uvijek se nade razloga.
79. Šta ste Vi sa svoje strane poduzeli da sprijecite rat u Iraku?
- Ništa ili gotovo ništa. Nekoliko kritika americkog stava, tek da umirim svoju savjest. S obzirom na nacin na koji je razmišljao predsjednik Bush, nije se moglo ništa uciniti, a i rijeci su izgubile svaki ucinak.
80. Da li vlast budi ono najgore u covjeku?
- Kod vecine ljudi da. Neke ljude poslije nekoliko mjeseci vlasti ne možete prepoznati. Potpuno se zaborave, a pocinju time što se jako vole slikati.
81. Vaš najgori politicki potez u karijeri?
- Imam nekoliko kiksova koji me sekiraju, ali ne znam koji je najgori. Svi su najgori.
82. A najbolji?
- Što sam 1991., kada je bjesnio rat u Hrvatskoj, pozvao naše regrute da se ne javljaju u vojsku.
83. Idealna sofra Alije Izetbegovica?
- Dok sam bio zdrav, to je bila pita od krompira. Sada je to pura, a od napitaka vrelo mlijeko.
84. Koliko puta su pokušali atentat na Vas?
- Ne znam. Možda su pokušali a da ja to ne znam. Pucali su sedamdeset puta na zgradu Predsjedništva. Jesu li to bili atentati na mene? Na Igmanu su više puta pucali u moja kola, ali nisam siguran da je to bilo namijenjeno meni. Pucali su na sve što se krece.
85. Da li ste se tada prepali?
- Jesam, ali sam uvijek vladao sobom. Okolina me smatrala hrabrim covjekom, ali to je više ono: šta ce biti, bit ce.
86. Koga više cijenite: loše prijatelje ili opasne neprijatelje?
- Ponekog opasnog neprijatelja sam poštovao, a nijednog lošeg prijatelja.
87. Knjiga koju mora procitati svaki Bosanac i Hercegovac?
- Natjerali ste me da se dobro zamislim. Zakljucio sam da to nikako ne može biti jedna knjiga ili takva knjiga još nije napisana. Možda ce biti. Ipak, bilo bi vrlo korisno da svi Bosanci i Hercegovci procitaju Kur'an i Bibliju, makar u skracenim verzijama. Bilo bi sigurno više razumijevanja.
88. Kolika je bila begovina Izetbegovica?
- Ne znam tacno, ali nije bila velika.
89. Šta je sada s tim?
- Nešto je zahvatila agrarna reforma 1921., nešto ona 1946., nešto se prodalo izmedu dva rata kako bi se preživjelo.
90. Opišite bosanskog muslimana?
- Znate kako ih je opisao Meša Selimovic u romanu Derviš i smrt: Primaju nerad sa Istoka, ugodan život sa Zapada... Ne lice na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrcu ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda, odjednom, sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci... a lahko im dosadi jedan covjek, makar im cinio i dobro... zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim. Tako govori Mešin Hasan s pjesnickim pretjerivanjem. A ja bih rekao da vec 60 godina prilicno poznam narod kojem pripadam. Mogu reci da ga znam i imam neku predstavu o njemu od 1940. godine pa naovamo. Upoznao sam ga u miru i ratu. To je dobar narod, narod u kvalitativnom usponu, ako se tako može reci, koji je izdržao mnogo i koji ce preživjeti i ove najnovije nevolje. U svakom slucaju, kakav god je, ja sam njegov dio.
Rijec dvije o njima
91. Osama bin Laden?
- Covjek koji živi u zabludi da se atentatima i terorizmom može nadoknaditi 200 godina spavanja, nerada i neucenja.
92. George W. Bush?
- Covjek koji živi u zabludi da se pukom silom može ovladati svijetom, a može se samo idejama. I Amerika je bila ideja, ali, cini se, to prestaje biti.
93. Mustafa ef. Ceric?
- Najobrazovaniji i najaktivniji reis u istoriji ove institucije.
94. Kardinal Vinko Puljic?
- Proveo je najteže dane s nama u Sarajevu. Zbog toga mu povremene nacionalisticke izjave mogu precuti.
95. Mitropolit Nikolaj?
- Ne znam ga. Cuo sam da je veoma pametan covjek.
96. Vladimir Putin?
- Imam neku refleksnu averziju prema obavještajcima.
97. Haris Silajdžic?
- Drag ters s velikim zaslugama za BiH.
98. Biljana Plavšic?
- Njeno priznanje genocida nad nesrpskim stanovništvom Bosne i Hercegovine u toku agresije ima ogroman znacaj. Da li je to priznanje iskreno? Mislim da jeste, ali to, objektivno, nije ni važno.
99. Bill Clinton?
- Drag veliki djecak sa saksofonom i pri tome izvanredna inteligencija.
100. Saddam Hussein?
- Ratni zlocinac i tiranin. U ovome ga na Srednjem istoku nadmašuje samo Ariel Sharon.
101. Marko Vešovic?
- Dobar pisac i duhovita svadalica. Kada mi donesu Dane, prvo procitam njegove Zapise iz modre sveske.
Kraj intervjua.
NAGRADE
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao sto su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vasingtona, a najuticajniji spanski list, madridski "El-mundo", izabrao je Aliju Izetbegovica 1995. za licnost godine u svijetu. Istambulski Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu pocasnog doktora pravnih nauka za doprinos zastiti ljudskih prava, uspostavu mira ali i kao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestizne nagrade za unapredjenje ljudskih prava.
Ovogodišnji dobitnik internacionalne nagrade “El-Kur’an el-Kerim” za islamsku licnost 1422.h./2001. godine je Alija Izetbegovic, bivši predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, osnivac i neprikosnoveni lider najvece i najznacajnije politicke stranke bošnjackog naroda u drugoj polovici dvadesetog vijeka. Nagrada je urucena 5. decembra 2001. na posebnoj svecanosti održanoj u Dubai-u, Ujedinjeni Arapski Emirati.
Ministarstvo vakufa Ujedinjenih Emirata dodjeljuje nagradu za islamsku licnost godine povodom Svjetskog takmicenja ucaca Kur’ana koje se održava svake godine u Dubaiju u mjesecu ramazanu. Uz proglašavanje pobjednika u ucenju Kur’ana, nagraduje se i licnost godine medu islamskim ucenjacima, intelektualcima i politicarima koji su svojim radom i djelovanjem dali poseban doprinos islamu. Uslov je da kandidati budu živi u vrijeme predlaganja za nagradu.
Dosadašnji dobitnici te visoke nagrade su: šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša’ravi, veliki alim i slavni mufessir, komentator Kur’ana iz Egipta - licnost 1418.h./1997. godine; zatim šejh Ebu-l-Hasen en-Nedvi, cuveni alim iz Indije - licnost 1419.h./1998. godine; potom šejh Zaid b. Sultan Ali Nahjan, vladar Ujedinjenih Arapskih Emirata - licnost 1420.h./1999. godine i šejh dr. Jusuf el-Karadavi, poznati fakih i da’ija - licnost 1421.h./2000. godine. Konacno, za licnost tekuce 1422. hidžretske (2001.) godine izabran je g. Alija Izetbegovic.
Drugi o Aliji:
|
