Jedinice vec srbizirane JNA, koje su se nalazile unutar Sarajeva, prilikom dogovorenog napustanja vojnih objekata, pokusale su izvesti manevar zauzimanja zgrade Predsjednistva, u trenucima kada se tadasnji predsjednik Predsjednistva Alija Izetbegovic, zajedno sa svojom kcerkom Lejlom i aktualnim ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdzijom nalazio zarobljen u Lukavici…
Kasnije ce Izetbegovic novinarima izjaviti da se u tim sudbonosnim trenucima najvise bojao za zivot svoje kcerke. Hapsenje Alije Izetbegovica trebalo je garantirati sigurno napustanje grada generala Milutina Kukanjca na celu njegovih preostalih jedinica, sa gotovo kompletnim MTS-om, nakon cega su Izetbegovic i njegova kcerka oslobodjeni. Medjutim, za drugi dio plana Izetbegovic, kao ni pripadnici MUP-a, Zelenih beretki i TO BiH - nisu znali. Dio specijalnih jedinica iz konvoja koji se kretao Dobrovoljackom ulocom, zatim jedna takva jedinica koja je bila u sastavu osoblja Vojne bolnice, te nekoliko tenkova i vojnih transportera, pokusali su zauzeti zgradu Predsjednistva. To bi znacilo, vjerovatno, i kapitulaciju Republike Bosne i Hercegovine, iako se sa takvom ocjenom danas ne slazu mnoge licnosti koje su ucestvovale u odbrani BiH.
Osujecen drzavni udar
Napad na Predsjednistvo nije uspio. Medjutim, ocjena da okupacija Predsjednistva ne bi znacila kapitulaciju jest tacna ukoliko se uzima u obzir samo vojni znacaj zauzimanja zgrade Predsjednistva, ali se obicno zaboravlja da je za kapitualciju RBiH ovaj pokusaj fizickog zauzimanja bio samo vojna podrska za drzavni udar koji je, uz blagoslov Jugoslovenske armije i Slobodana Milosevica, trebao izvesti tadasnji clan Predsjednistva Fikret Abdic. Njegov zadatak je bio da, po preuzimanju funkcije, proglasi ostanak BiH u sastavu tada vec velikosrpske Jugoslavije. Taj trenutak se cekao u studiju Televizije Bosne i Hercegovine, gdje su se kao gosti Senada Hadzifejzovica nalazili clanovi Predsjednistva BiH Fikret Abdic, Ejup Ganic i Stjepan Kljuic. Ova zadnja dvojica su, vjerovatno, najzasluzniji civili za sprjecavanje drzavnog udara. Ganic je to izveo u direktnom TV prijenosu.
Tog dana, paralelno sa napadom na zgradu Predsjednistva, potpuno je spaljena zgrada Glavne poste, unisteno je jezgro telekomunikacijskog sistema, cime je veza Sarajeva sa svijetom prekinuta. Onaj drugi, daleko tezi i slavniji dio odbrane Predsjednistva BiH, odigrali su pripadnici Specijalne jedinice MUP-a na celu sa Draganom Vikicem i Kemalom Ademovicem, pripadnici Zelenih beretki sa Alijom Miladinom, Enom Sakicem, Dedom Sisicem, Topom, Jukom, Celom Bajramovicem, Ramizom Delalicem, Fudom Abadzicem, Dinom Magodom, Mujom Zulicem, Musanom Topalovicem Cacom, Dzemom Topalovicem…
Koordinaciju izmjestanja generala Kukanjca sa njegovim konvojem, vodili su clanovi komande TO BiH, general Jovan Divjak i mnoge samostalne grupe i odredi. U ovoj bici je zarobljeno 18 oficira JA. Unistena su dva oklopna transportera sa posadama i jedan tenk. Agresorskoj jedinici naneseni su znatni gubici u ljudstvu. Ono najvaznije - agresor je shvatio da ce imati zestok otpor u nastavku rata.
Razvuci im pamet!
Neki od junaka kasnije ce postati legendarni komandanti ARBiH, poginuti za svoj narod i zemlju, neki od njih ce, tokom rata, svoju slavu platiti zivotima koje im nije oduzeo agresor, vec njihovi saborci u odbrani BiH, a neki su, nakon Dejtonskog sporazuma, koji je u BiH donio ledeni mir, postali zatvorenici ili uspjesni biznismeni. Ovisno kako se interpretira.
Neuspio pokusaj JA da zauzme zgradu Predsjednistva te osujeceni drzavni udar, gradjani Sarajeva su zapamtili po stravicnoj odmazdi cetnicke artiljerije sa okolnih brda, koja je nemilosrdno svim raspolozivim cijevima tukla sa samo jednim ciljem: Pobiti sve, sprziti, srusiti. To ce postati njihova uobicajena praksa svih narednih godina opsade. To je bio dan kada je general Ratko Mladic izdao svoju cuvenu naredbu: - Tuci Predsednistvo, Skupstinu… Tuci Velusice, tamo nema srpskog zivlja. Razvuci im pamet! S drugih strana motorole, odjekivalo je papagajsko: Razumem!
Zelene beretke u to vrijeme bile su sastavljene od vise manjih formacija, koje su odigrale kljucnu ulogu ne samo na ovaj dan vec u vecem dijelu rata. Pripadnici Zelenih beretki sa podrucja Starog Grada i ostalih opcina, 2. maja 1992. bili su na polozaju u Bistriku, gdje su vec danima drzali u okruzenju sjediste komande Druge armijske oblasti kojom je komandovao gen. Kukanjac, kao i kasarnu sa komandom garnizona, preko Drvenije, Doma Armije, Dobrovoljacke do Skenderije. Neki od ucesnika ove bitke (ali i mnogih kasnijih bitaka) ostali su zabiljezeni kao kontroverzne licnosti. Medjutim, daleko je veci broj onih o cijem djelu ne postoji podjela za i protiv, u njihovu velicinu se nikako ne moze posumnjati. Mnogi od njih su dzenetske duse. Sjetimo se svih koji leze na sarajevskim mezarjima i grobljima. Veliki je broj zivih, koji, manje-vise, dijele sudbinu ponizenih branitelja Sarajeva i BiH, koji sada, u ledenom miru sto vlada u zemlji za koju su se borili, pitaju: Sta se to dogadja sa nama nakon rata? U paklenom obrucu, dok je smrt bila svakodnevnica, bili smo bolji, nesebicni i posteni?
Odgovor je jednostavan, mi smo zrtve pokvarenih politickih lidera, ratnih profitera, kvislinga, medjunarodnih tutora koji su uvodjenjem embarga na oruzje i krsenjem svih Zenevskih konvencija, skoro direktno ucestvovali u ubijanju grada pred TV kamerama.
Na kraju, nasa je duznost da, prije svega, mislimo na one koji su dali zivota u odbrani i na njihove porodice. A sto se tice priznanja za ratne zasluge, niko nije krenuo u odbranu naroda i BiH radi zasluga. Jednostavno, apsolutno svaki moralan covjek stat ce u odbranu djece, zena, nemocnih i svoje kuce. Oni nemoralni, nisu to ni onda ucinili. Ne cine to pogotovo danas!
