Bliska borba predstavlja nocnu moru za bilo koju vojnu ili specijalnu jedinicu. Razlog je neprijatelj koji je vecinom "satjeran uza zid", mine iznenadjenja, snajperisti i mnoge druge opasnosti cekaju i vrebaju iza svakog coska u zatvorenoj strukturi. Jedino dobro obucen i uvjezban tim moze da izvede uspjesnu protivteroristicku operaciju.Neke od najpoznatijih vojnih jedinica za protivteroristicke operacije danas su americke Delta snage, SEAL-si (Team Six ili DevGroup), britanski SAS i

od nedavna jedinica marinaca za duboko izvidjanje (Marine Force Recon). Sve ove jedinice vjezbaju vise i napornije nego ijedna jedinica koja postoji danas. Razlog je ocigledan. S obzirom na tezinu zadataka oni moraju da imaju operativno procedure, uigranost i timski rad, pomjerenu na sljedeci nivo i dovedenu do savrsenstva. Nijedna protivteroristicka operacija nije ista, ali sve imaju zajednicke karakteristike. Obicno tu su teroristi u ulozi otmicara npr. koji biraju mjesto i vrijeme operacije. Sredstva za rano upozorenje i mine iznenadjenja su takodje norma. Glavne prijetnje PT timu su uvijek uglavnom iste. Prilikom prilaza zgradi ili objektu u kojem se nalazi neprijatelj, ukoliko tim nije do savrsenstva uvjezban u tihom i tajnovitom prilazenju, za ocekivati je da se brzo nadje pod ubitacnom vatrom.

Snajperisti su takodje veoma cesta opasnost u takvim situacijama. Gotovo sve ove prijetnje mogu biti otklonjene ili umanjene pravilnim izborom taktika, detaljnim planiranjem, pripremom i izvidjanjem, i sto je najvaznije, fanaticnom uvjezbanoscu PT tima. Najveca prepreka je tajnovitost prilaza. Vecinu vremena neprijatelj ce znati "ulaznu tacku" i bazirace svoju defanzivnu formaciju prema najvecoj prijetnji u pokusaju da osujeti akciju PT tima. To samo po sebi stvara sljedecu veliku prepreku. Posto neprijatelj vec donekle ima ideju gdje je PT tim ili gdje ce biti, PT tim zna samo uopstenu lokaciju neprijatelja. Ovo ustvari daje neprijatelju prednost nad PT timom i tome treba biti posvecena najveca paznja prilikom razradjivanja plana akcije.

Mentalitet koji PT tim treba da posjeduje u ovakvoj situaciji je da se "operise" munjevito, tiho i smrtonosno. Munjevito, agresivno i tiho kretanje, kombinovano sa hladnom glavom i potajom daju najvecu sansu za uspjeh i svode gubitke na minimum. Takodje tu su jednostavnost u planiranju i izvodjenju akcije i bezbjednost (trista sezdeset stepeni u punom krugu, non-stop).Komandir tima uvijek mora da ima te osnovne principe na umu.

Osnovno izvidjanje

Prva stvar koju PT tim mora da obavi prije nego pocne sa "mitraljiranjem" i bacanjem rucnih bombi na sve strane je da izjednaci sanse. Dok teroristi znaju da je PT tim vani, PT tim ne zna puno o njima. Taj sljedeci korak je izvidjanje i prikupljanje svih mogucih podataka o neprijatelju. Izvidjanje je nenasilna operacija gdje upotreba oruzja dolazi u obzir samo ako je krajnje neophodno (kada jednom dodje do toga, izvidjacka operacija je obicno propala). Svrha izvidjanja je da se sazna snaga, lokacija, naoruzanje i prilazi neprijatelju.

Prva stvar koju treba uraditi pri izvidjanju operativne zone je da se PT tim podijeli na vise manjih timova od dva covjeka koji bi vrsili izvidjanje iz vise uglova. Za izvodjenje tipicnog izvidjackog zadatka obicno se koristi tim od dva covjeka. Glavni razlozi za to su umanjene sanse otkrivanja i, ako do toga dodje, pri razmjeni vatre dvojici su vece sanse nego jednome.

Izvidjanje je najosjetljiviji dio citave protivteroristicke operacije. Otkrivanja ne smije biti! Ideja je da se prikupe podaci o neprijatelju bez da neprijatelj ista osjeti. Kretanje treba biti prikriveni i sporo.Trcanje i brzo kretanje treba izbjegavati jer prva stvar koja zapada za oko je pokret. Trcanje je takodje puno bucnije od hodanja. Neprijatelj ce prije cuti nego uociti izvidjacki tim. Tu je komunikacija najvaznija (obicno signali rukama ili pritisak dugmeta na individualnom radio uredjaju). Signali rukama moraju biti jednostavni, lako razumljivi i laki za pamcenje.

Postoji vise stvari koje izvidjacki tim treba da otkrije. U to spadaju (ali nisu ogranicene): dobre snajperske pozicije za PT tim, razmjestaj, snaga i naoruzanje neprijatelja, neprijateljski snajperisti, "opasan prostor" (otvoren prostor koji mora da se predje i obicno je pokriven vatrom), dobar zaklon i konfiguracija mikroterena, pravci prilaza i moguce ulazne tacke, kao i moguci pravci koje bi neprijatelj mogao da iskoristi za bijeg. Sve ti podaci moraju biti zabiljezeni i skicirani.Jedan clan tima nosi mali notes i olovku. On pravi skiciranje terena koji je izvidjen uz obavezne
"natuknice", objasnjenja i simbole (gdje, sta i kada). Kretanje je vjerovatno najtezi dio izvidjackog zadatka. Tim se mora privuci bez znaka o svom prisustvu i jos izvuci dobre podatke. Tim od dva covjeka mora biti uvjezban da se krece kao jedan.

Nako sto je zadatak obavljen tim se vraca u komandni centar i daje raport komandiru. Komandir PT tima na osnovu toga odmah pocinje da sastavlja plan akcije. To je jedini dio izvidjackog zadatka na kojem je pricanje dozvoljeno. Prikupljanje tacnih podataka je kriticno i tu nema mjesta za greske!

Najvaznija stvar da se zapamti je da otvaranje vatre na izvidjackom zadatku je otvaranje vatre na neprijatelja neuspjeh. Izvidjanje je umjetnost koliko i vjestina, i mora biti dovedena do savrsenstva.

Komunikacije

Komunikacije je vitalne za uspjeh PT tima. Postoji vise vrsta komunikacija koje se upostrebljavaju danas u specijalnim jedinicama. Ipak, i pored sveg tehnoloskog napretka, signali koji se daju rukama su primarni nacin komunikacije. Oni su prosti, efikasni i potpuno necujni. Drugi metod je kroz upotrebu malih taktickih radio uredjaja. Kad su te stvari u pitanju ne treba zaliti para. Pored toga sto daju timu dodatnu fleksibilnost, ovi uredjaji novije proizvodnje su jako efikasni.

Kao i kod obicne patrole, postoji podjela na napadni i tim za vatrenu podrsku. Takodje, u timu postoje propisane pozicije na osnovu odgovornosti i uloge u obavljanju zadataka. To su obicno komandir, bolnicar, grenadir, napadac, snajperista itd. Pozicija koju clan tima zauzima je dobra referenca za radio komunikacije.

Bilo da je rjec o radio ili signalima koji se daju rukama, oni moraju da budu kratki i jasni. Lozinke, sifre, proste rijeci itd. su standard. Medjutim, standardne procedure za komunikacije su najbolje usavrsene od samog tima. Bez obzira koji metod komuniciranja se koristi, uvijek vaze isti principi - kratko, jasno i samo kad je neophodno.