Najvise ratno vojno priznanje ''Zlatni ljiljan'' dodijeljeno je 33-ci boraca i starjesina, a sest su nosioci ratnog priznanja ''Srebreni stit''. Od strane komadanata Armije R BiH nagradjeni su : snajper sa posvetom 1, pistolj sa posvetom 3, sahat sa posvetom 7.
Odlukom Predsjednistva RBIH od 14.12.1993. godine 511.bbr. dodijeljen je pocasni naziv SLAVNA.
Dana 06.041995. godine SJB Bosanska Krupa je odlikovana najvisim ratnim kolektivnim priznanjem ZASTAVOM MUP-a R BiH-jedina na USK-u i jedina od tri u R BiH.Od strane MUP-a R BiH odlikovano je ''Zlatnom policijskom zvijezdom'' 10
policajaca SJB Bosanska Krupa. Od strane MUP-a R BiH odlikovano je: ''Srebrenom policijkom zvijezdom'' 3 policajca SJB Bosanska Krupa. Od strane MUP-a R BiH nagradjeni su : pistolj sa posvetom 3,sahat sa posvetom 3.Od strane Komandanta 5.korpusa Armije R BiH nagradjeno je i pohvaljeno vise jedinica,boraca i starjesina iz sastava 511.Sbbr.
Godina agresije i otpora
Srpsko stanovnistvo Bosanske Krupe je godinu dana pred agresiju na ovaj grad znalo za situaciju u kojoj se nalaze i za dogadjaje koji ce slijediti, pa su tajno vrsili pripreme za evakuaciju iz grada. U pocetku su sve cesce boravili u selima gdje su osposobljavali svoje objekte za stanovanje, sijali su njive i baste, a zatim se pomalo poceli iseljavati. Prvo su prenosili manje kolicine kucnih potrebstina i namjestaja, a onda, su se poceli masovno iseljavati iz Bosanske Krupe. Na pitanja sta se
desavali i zasto, oni su nerado i nejasno odgovarali da imaju posla na selu, da popravljaju kuce, grade vikendice, siju njive i slicno. Nije zabiljezen slucaj da je neki Srbin odao planove i namjere srpskog naroda i vojske koje su imali prema bosnjackom stanovnistvu Bosanske Krupe. Cak naprotiv,najveci prijatelji,kumovi i komsije su postali najveci neprijatelji, pa je medju takvim zabiljezen najveci broj prevara, osveta i ubistava.
Prema nekim svjedocenjima ,Srbi su u obavljanju tih poslova imali temeljite i jasne instrukcije koje su razradjivali na sastancima,a zatim upute slali narodu. Imali su sifre i lozinke, nacine dozivanja i dogovaranja, mjesta i nacine podjele oruzja, opreme i hrane. Cak su se jedan vikend prije napada na Bosansku Krupu imali vjezbu iseljavanja, a zadnji vikend pred napad potpuno iselili iz grada ostavljajuci nekoliko starijih osoba da prate razvoj dogadjaja na licu mjesta.To je bila vjezba koja je kasnije posluzila kao obrazac polacenja iz Bosanske Krupe.
Sve to znaci da su priprema ''krupskih'' Srba bile temeljite, dugotrajne i obimne. Iz prodavnica u Bosankoj Krupi i okolnih sela je nestalo svih vrsti konzervi i druge trajne hrane. Bihacke kasarne su bile pune ''dobrovoljaca'' koji su pravili probleme i provocirali muslimanski narod.20. april 1992.godine Posljedni pijacni ponedjeljak u Bosanskoj Krupi u predvecerje buduceg sukoba na ovim prostorima. Prividan mir,a svi slute rat. Svi u Bosanskoj Krupi idu na posao, a u srcu nose tesku slutnju dogadjaja koji ce se desiti narednih dana. Na pijaci u Bosanskoj Krupi mnogo svijeta. Dobra ponuda i trgovina. Kupci-Srbi kupuju sve redom, a za cijene i ne pitaju. Kupuju se krave i ovce. Sve redom.Jutro,21. aprila 1992. Na ulicama Bosanske Krupe nema ranoranilaca. Poluprazni autobusi, mnoge prodavnice zatvorene, samo pred hotelom ''Stari gad'' uobicajena ''crna burza''. Iz predvorja hotela tridesetak osoba srpske nacionalnosti zurno napusta grad. Sta se ,zapravo dogadja? Nisu li to prvi prepoznatljivi znaci neceg cudnog? Dom zdravlja Bosanska Krupa.13,00 sati,21.aprila 1992.
Naoruzani pripadnici Opcniskog staba TO opkoljavaju bolnicu i sprjecavaju odlazak kamiona natovarenih opremom, lijekovima i sanitetskim materijalom. Onda je oko 18,00 sati 21.04.1992. godine poceo zestok napad srpske artiljerije.''Pocelo je zestoko, iznenadno i za one koji su to prvi put dozivjeli skoro nestvarno. Nesto poslije 17,00 sati,cula se prva detonacija projektila ispaljenog sa brda Alen. Potom rafali iz puskomitraljeza i automatskog oruzja. Nastala je opca panika i bezglavo trcanje sa desne na lijevu stranu Une. Za samo sat i po na grad se srusila kisa projektila ranih vrsta i i z orudja razlicith kalibara. Istodobno, sa sest cetnickih uporista udarilo se na dojucerasnje komsije i prijatelje. Mnoge zgrade bile su pogodjene, vitalni objekti poceli se rusiti. U plamenu je nestalo prekrasno zdanje Zanatskog centra. Prva civilna zrtva bio je taksista Irfan Kadic ubijen nadomak svoje kuce.
Sa Mahale i Ustikoline stizu stravnice vijesti o desetinama ranjenih i poginulih. Poginuo je Nero Tatarevic, brat mu je ranjen, geler je ranio Zlatana Alidzanovica, tesko je ranjen Mujaga Mesic. Ibru Mesica ubio na kucnom pragu prvi komsije Stevo Strbac. U gradu je ostalo nekoliko hiljada Muslimana koji nisu uspjeli, a vecina ostalih nije htjela izaci. Kao,racunali su da nisu nista zgrijesili, a im Srbi nece nista, ne svatajuci da su njima krivi jer su Muslimani...Bosanci...U suboru 25.04.1992. cetnici otpocinju ''ciscenje'' grada. Neposlusne likvidiraju na licu mjesta, druga odvode u Jasenicu, potom dalje prema Sanskon Mostu, Prijedoru, Banja Luci.....Desna obala Une bila je definitivno ociscena od svojih stanovnika Muslimana. Klickovic,Vjestica i Ciganovic su dobro odradili jedan dio posla!
Zarobljeni pripadnik Vojske republike Srpske ce reci:''21.04.1992. sa Vranjske je pocelo gratantiranje Bosanske Krupe.Tada su formirane jedinice srpske vojske izasle na liniju razvoja....Veliki Badic je pruzio otpor i tu je poginuo Cedo Jelicic, sto je izazvalo revolt i pocelo odmazdu nad muslimanskim stanovnistvom u podgrmeckim selima.''Napadom na Bosansku Krupu prvo su granatirani vitalni bosanskokrupski objekti. U nekoliko sati napada na krupski gvozdeni most je palo stotine granata i pravo je cudo da nije srusen. Nakon napada 21.04.1992. srpsko stanovnistvo je ostalo na desnoj obali i izvrilo intenzivne pljacke i paljenja nakon toga Bosnjackih kuca. Opljackali su i zapalili zgradu Opcine, Vojnog odsjeka, Policije, unistili Dom kulture-jednu od najstarijih gradjevina u BiH...Zanimljivo ie i znakovito zasto su Srbi, odmah po ulasku u Bosansku Krupu, kao i u prethodnim ratovima odmah izmjestili i odnijeli sa sobom u podgrmecka sela maticne knjige, knjige vjencanih i umrlih,knjige rodjenih...sve sa jednim ciljem - da se izbrisu tragovi postojanja Bosnjacka na ovim prostorima.
Golim rukama na celik
224 dana borci i starjesine 511 sl bb svojim tijelom po Cojluku su pravili bedem kroz koji sva cetnicka gvoždjurija nije mogla proci. Svojom krvlju borci 511.slavne obiljezavali su linije odbrane od kojih senije smjelo odspupiti. Vise od sedam mjeseci svakodnevno su se vodile iscrpljujuce borbe. Sav svoj vojni arsenal cetnici su upotrijebili protiv skromno opremljenih i skromno naoruzanih boraca 511. slavne ne bi li probili liniju odbrane i izvrsili teror i genocid:od hrpe PAM-ova i PAT-ova,boforsa,praga i samohotki preko ZIS-ova,BST-ova,tenkova,haubica do helikoptera i bojnih otrova. Medjutim,odstupanja nije bilo ni za milimetar,ni za kamen.Kljucalo je,vrilo i kipilo u borcima 511.slave i prekipjelo 10. jula. U 17 sati i 18 minuta borci 1.Bosansko-kupskog bataljona predvodjeni IDV-om ''Parage'' i elitnom jedinicom ''Faraoni'' izuzetno motivisani, nabijeni nevidjenom voljom i moralom, kakav mogu imati samo oni koji se bore za opstanak, odlucno su krenuli, da bez obzira na zrtve protjeraju zlocince sa ovih dijelova lijeve obale Une.
Sa tekbirom na usnama,u nezaustavljivom jurisu, borci 511.slavne brdske brigade svojim kostima, krvlju i srcima, razbili cetnicke utvrde i zloglasne bastione, prevazilazeci mogucnosti obicnog smrtnika ulijetali u okupatorske transeje, zemunice, bunkere i hvatali cetnike za vratove. Nastala je visesahatna borba prsa u prsa,na sve ili nista,biti ili ne biti,na zivot i smrt. Pred ovim odlucnim naletima pucali su bedemi i utvrde. Preko mrtvog i ranjenog druga jurisalo se dalje.''Elita'' koju je Mladic bio skupio ''Panteri'' ,''Bijelo orlovi'', i MUP-ovi specijalci bili su primorani na bezglavo bjezanje i povlacenje. Desetine ''elitnog'' olosa ostalo je iza pripadnika 511. slavne. Borba je nastavljena i nocu, te u jutarnjim sahatima 11.jula bratija sa druge strane Une povukla je skelu na desnu stranu odsjecajuci odstupnicu cetnicima sa lijeve strane. Zvijeri su se morale izvlaciti iz svakog brloga. Sesnaest sahata trajala je neprekidna borba, bez predaha na sve ili nista. U 9 sahata i 40 minuta 11. jula 1995. godine juzni mostobran nakon vise od sedam mjeseci krvavih borbi,bio je srusen zauvijek.
I jos jedno junacko dijelo gradjanina Bosanske Krupe
SMRT HASAGE NUHANOVICA
U Otoci (naselje i blizini Bosanske Krupe-pripada Bosanskoj Krupi) se i danas prica o Hasagi Nuhanovicu, jednom od najhrabrijih boraca Otockog odreda. Naime, kad je bila bitka na Stražbenici u jeku, bacena je jedna bomba medju nase borce. Kad je vidio da je ne moze baciti, Hasaga ju je poklopio svojim tijelom kako ne bi stradalo oko njega jos boraca. Zadnje su mu rijeci bile : ''Idite samo naprijed prijatelji!''Tako je poginuo Hasaga Nuhanovic zvani Kauboj koji je iz Hrvatske stigao u rodnu Bosnu i Hercegovinu da se bori za svoju mladu domovinu.
Bosanska Krupo
Prelijepa i mila
Bosanska ces biti
Jer oduvijek su Bosanska i bila..
