Nasi borci su u potpunosti anulirali cetnicka artiljerijska uporista, ispresijecali komunikacije kojima je cetnicima upucivanu pomoc pomoc iz Godinje i Trnova. Oslobodjeno je vise od 100 kvadratnih kilometara teritorije, ubijeno preko dvije stotine cetnika i dva puta toliko izbaceno iz stroja, a zaplijenjena je historijski velika kolicina orudja i oruzja: sedam tenkova T-55, samohotka, pet oklopnih transpotera, ZIS, vise PAT-ova i PAM-ova, vise od 20 minobacaca raznih kalibara, bofors, sedam kamiona itd. Ovome treba dodati da su borci zdruzenih jedinica 1. Korpusa ovaj podvig izveli sa minimalnim gubicima i da im je licno na platou Bjelasnice, cestitao Alija Izetbegovic, predsjednik Republike Bosne i Hercegovine.

30 sahata pjeske

Operacija je odvazno osmisljena i realizirana. Poslo se od cinjenice da je Treskavica od operativno- taktickog znacaja za istocnu Bosnu. Komanda Korpusa je vec u pripremi odlucila ubaciti izvidjacko-diverzantske grupe duboko u ovu nepreglednu planinu, u pozadinu neprijatelja. Tada, 29 septembra, u Treskavicu su krenuli borci iz tri brigade. Nosili su samo lahko pjesacko i protuoklopno oruzje. Usli su kroz cetnicki raspored oko petnaestak kilometara duboko u cetnicku teritoriju i oruzano se sukobili s cetnicima. Na tom dijelu Treskavice su ih porazili i zaposjeli Djevigrad, vrh iznad dvije hiljade metara nadmorske visine.Grupa boraca u tom prvom naletu zaposjela je i visu kotu- Djokin toranj i dosla cak u siri rejon Surdupa prema Gvozni odnosno Kalinoviku, ali su se stjecajem okolnosti, povukli prema Djevigradu i vatili u bazu.

Planinskim vrletima nasi borci su pjesacili duze od 30 sahata da bi izvrsili ovaj zadatak. Ova akcija prethodila je siroj operaciji iz oktobra-novembra i bila je, sigurno kljucni momenat za nastavak borbenih djelovanja. Borci su vec tada izbili na dominantnu kotu Poljice, vrh iznad 1.600 metara nadmorske visine, na samom ulazu u Treskavicu. Poslije kraceg predaha, komande Korpusa i brigada odlucile su se na drzak i smion potez, na oslobadjanje svih dominantnih visova u nizu koji su spajali Treskavicu sa Bjelasnicom, jer su morali unistiti sva cetnicka artiljerijska uporista iza ledja kako bi osigurali prohodnost jedinica prema Trnovu i Treskavici. Odluceno je da jedna kompletna jedinica ide preko Treskavice u rejon Brda, duboko u cetnicki teritorij, gdje je bila locirana oklopno-mehanizirana jedinica, odnosno glavno cetnicko artiljerijsko uporiste, sa koga su cetnici kontrolirali sela Ledici, Dujmovici, Dejcici, Ostojici, te siroki prostor prema Trnovu, a i djelove Bjelasnice.

Na brda, naslanjala su se i druga cetnicka artiljerijska uporista na Kilavcu, Kukovima, Krivodolima, prema Godinji i Turovima. U noci 27 oktobra, borci su krenuli na Treskavicu, a vec 29 novembra napali su cetnike na visovima: Hojta, Borikovac, Siljak, Predavice, kote u nizu izmedju Treskavice i Bjelasnice. Dio jedinica krenuo je prema Turovima , kako bi ispresijecali komunikacije i presreli cetnicke jedinice, koje su se sa kamionima i autobusima pokusavale prebaciti na ovaj dio bojista. Upravo, najvece gubitke cetnici su pretrpjeli na sumskim komunikacijama na <cekama> gdje su ih kao po dogovoru docekivali nasi borci. Tako su cetnici na vrijeme osujeceni i nisu mogli doci u rejone pojedinih planinskih vrhova koje su u medjuvremenu nasi borci u nizu oslobadjali. Na svim komunikacijama cetnici su ginuli skoro bez borbe a da nasi borci nisu imali ni ranjenih. Komanda Korpusa je brilijantno komandovala jedinicama u borbenom rasporedu.

Na Kilavcu i Kukovima cetnici su postupili soro sablonski. Prije bjezanja pokusali su izvuci artiljeriju i oklopna sredstva istim onim putem kojim su i dosli, tako da su nasi borci imali vremena i blokirali su ih s cela i s ledja i unistavali u dijelovima, a svu tehniku skoro neostecenu su zaplijenili. Pokazavsi nevidjenu hrabrost na Brdima, nasi borci su napali cetnike koji su opsluzivali oklopno-mehaniziranu masineriju, izbacili vise cetnika iz stroja, i veoma vjesto zaplijenili tenkove, transportere i sredstva veze. Ovo je sigurno najdrskija akcija nasih diverzanata od pocetka rata

Cestitka unproforaca

Kada su borci Armije oslobodili Siljak, kotu prema Bjelasnici dosli su pripadnici UNPROFOR-a uvjeravajuci ih da je to bilo nemoguce jer su , kako su oni tvrdili, svi prilazi ovoj koti bili minirani, a cetnici su bili obavjesteni o namjerama nasih marinaca. Poslije uspjesno izvedene akcije odnosno oslobadjanja kote medju nase borce dosao je licno jedan od oficira UNPROFOR-a i cestitao im. Rekao im je doslovno da je ovako nesto gledao samo na filmovima. Poslije ove kote, pala je Bijela lijeska, prevoj izmedju Hojte i Borikovca. Narednih dana, poslije oslobadjanja strateskih vaznih kota cetnici su se povlacili prema selima Dejcici, Ostojici… Artiljeriju su grupirali na dijelu Proskoka i Krivodolima, kako bi sprijecili napredovanje nasih boraca prema Trnovu. Ipak, stamenije linije odbrane su pomjerili prema Turovima, odnosno Trnovu, gdje im je stizala pomoc. Istovremeno, borci Armije zaposjeli su sela Dujmovici i Ledici. U toku dana i veceri, cetnici su krenuli u odsudne artiljerijsko-pjesacke napade, kako bi vratili dio izgubljenog teritorija, ali su pretrpjeli nove gubitke.

Borci zdruzenih jedinica 1.korpusa u ovoj uspjesnoj operaciji na Bjelasnici i Treskavici, rekli bismo, srusili su sva nacela klasicne oruzane borbe odnosno taktike sto ce sigurno uci u historiju nase oslobodilacke borbe. U malim jedinicama nasi heroji su istovremeno napadali na vise pravca-kota, isli iza ledja neprijatelja, duboko u njegovu pozadinu tako da ni jednog trenutka cetnici nisu bili sigurni na prvoj liniji, kao i u komandnom stabu, duboko u pozadini i, poslije izvrsenog zadatka skoro bez gubitaka vracali su se u bazu. Skoro nevjerovatno.