Negdje na pola puta izmedu Velike Kladuše i Bosanske Krupe, u uskoj kotlini izmedu brda Radostovo, koje se uzdiže sa sjeveroistocne strane, te Baga i Velikog brda na jugozapadnoj strani,smješten je gradic Bužim, jedna od najmladih opcina u Bosni i Hercegovini.Opcina Bužim se prostire na površini od 139 kilometara kvadratnih i u njoj živi oko 18.000 stanovnika. Svi su Bošnjaci. Granici državnom granicom sa R Hrvatskom i opcinama Velika Kladuša, Cazin i Bosanska Krupa.Na ovom prostoru su ljudi živjeli još u daleko predhistorijsko doba, što dokazuju ostaci predhistorijske gradine na brdu Radostovo. Nakon preliminarne analize keramickih ostataka sa ove gradevine, strucnjaci Kantonalnog muzeja su utvrdili starost pronadenih eksponata na 2.500 godina.
Srednjovjekovni grad Bužim
Od srednjovjekovne kulturne baštine na bužimskom podrucju ostali su sacuvani ostaci tri srednjovjekovna grada: Cavnika, grada u Varoškoj Rijeci i grada Bužima. Srednjovjekovni grad Bužim je obnovljen u 15. stoljecu, te po svojim stilskim karakteristikama pripada renesansnom arhitektonsko-fortifikacionom naslijedu. Sastoji se od gornje kule povezane odbrambenim zidovima . Pored catrnje u gradskom oboru gornjeg grada dominiraju zidovi stare kamene džamije u kojoj se klanjalo od 1577. godine. Donji grad sa cetiri tabije sazidan je u turskom periodu. Bužimski grad spada u red najvecih srednjovjekovnih utvrdenja u Bosni i Hercegovini. Sve do godine 1564. kada je bosanski sandžak Mustafa-beg Sokolovic zauzeo grad, Bužim je bio u sastavu Zagrebacke biskupije, a najduže u posjedu knezova Keglevica Bužimskih.
Hrvati su uspjeli povratiti grad u svoje ruke, ali ne zadugo. Vec 1576. godine ratoborni Ferhat-paša ponovo zauzima Bužim. Za cijelo vrijeme turske vladavine ucestali su sukobi izmedu turske i hrvatske vojske, ali se Bužimljani nisu povlacili iz gradskih utvrda. Godine, 1737. kada je Austro-Ugarska vojska opsjedala Banjaluku, hrvatske cete su udarile na Bužim da ga osvoje, ali je, iako malobrojna, posada bužimskog grada pod komandom Ahmeda Bajrektarevica uspjela odbraniti grad.U bužimskoj tvrdavi su u turskom periodu djelovale prepisivacke radionice, tako da danas u Bužimu, u privatnim zbirkama, imamo više rukopisnih knjiga pisanih bosancicom i arapskim pismom, te nekoliko rukopisnih Kur'ana, originalnih levhi, vezirskih i sultanskih fermana.
Austro-Ugarska okupacija
Austro-Ugarska okupacija je u Bužimu docekana kao i u ostalim dijelovima Bosne. Bužimljani se nisu pomirili sa odlukom o predaji, vec su pružili snažan otpor tako da je bužimska tvrdava jedna od zadnjih pala u ruke kršcanskih osvajaca.S kakvom su težinom podnijeli poraz i cinjenicu da se moraju pokoriti krstu, najbolje govori primjer Halil-efendije koji je, kako se prica u narodu, napustio dužnost imama samo zbog toga što se smaknuo ustranu propustivši austrijske vojnike da produ. Ostale su da se pamte i prepricavaju njegove rijeci: "Kako da budem imam, ja koji sam ustuknuo i dao prednost dinskom dušmaninu?! Ne, toga ja više nisam dostojan!".
Uslijedili su teški dani za Bužimljane, kao i za ostale Bošnjake. Ne samo da su morali da žive pod tudinskom vlašcu i upravom, vec su morali za tu vlast da ratuju i ginu. Bilo ih je u svakoj vojsci i na svakom ratištu. Ginuli su i za cesara i za kralja, dospjeli su i medu ustaše i medu zelence, stigli su kao pripadnici njemacke SS divizije cak do Lenjingrada. Svakom su služili, samo sebi najmanje.
Komunisticki period
U periodu poslije II svjetskog rata Bužim je do 1959. godine imao status opcine, da bi nakon toga, kao mjesna zajednica, ušao u sastav opcine Bosanska Krupa.Kako je bužimski kraj bio izrazito nerazvijen, sa velikim brojem nezaposlenih, opcina Bosanska Kurpa je na racun toga dobijala znatna sredstva. Medutim, sam Bužim je od toga imao najmanje koristi. Zbog tih i slicnih razloga Bužimljani nisu odustajali od traženja opcine. Kako saznajemo od sudionika tih dešavanja, traženja gradana su ucestala, narocito 1976. godine, kada su tadašnje opcinske vlasti tražile od okružnog tužioca da podigne krivicne prijave protiv pedeset mještana Bužima. Da bi se smirio narod i pokazalo kako se želi pomoci ovom kraju, vlasti obecavaju otvaranje nekoliko proizvodnih pogona. Tako, pocetkom 80-tih godina u Bužimu svoje pogone otvaraju Tvornica tekstila "Kombiteks", Tvornica sanitetskog materijala "Sanitex" i Tvornica za preradu drveta "Šipad".
Agresija na BiH
Nakon raspada Jugoslavije i prvih demokratskih izbora, u Bužimu na vlast dolazi SDA i Bužimljani po prvi put imaju priliku da se politicki organiziraju i pruže otpor agresoru, te ga tako sprijece u njegovim zlim namjerama. Bužimljani su dobro shvatili da je jedini nacin opstanka oružana borba i suprotstavljanje srpskoj agresiji, pa su tako vec 4. aprila 1992. godine formirali Štab TO Bužim. Uslijedilo je formiranje prvih vojnih jedinica koje dobivaju prve vojne zadatke u odbrani Bosanske Krupe i postavljanju linije odbrane u rejonu Banjana i Dobrog Sela, odakle su cetnici prijetili napadom. Nakon prvih neprijateljskih napada, u junu 1992. godine, nastavlja se sa daljnjim jacanjem i ustrojavanjem vojnih formacija. Do polovine augusta formirana su tri odreda TO Bužima koji naredbom komandanta USOG-e u Bihacu, prerastaju u 105. bužimsku udarnu krajišku brigadu. U naredne tri ratne godine ova brigada ce proci trnovit, ali junacki put braneci Bužim i Krajišnike. Teško je i pobrojati sve njene uspjehe, a spomenucemo samo neke:
OGANJ - operacija za oslobadanje Corkovace, koja je otpocela 7. 10. 1992. godine pod direktnim rukovodenjem komandanta Izeta Nanica. Za svega nekoliko sati cetnici su potuceni do nogu na potezu Corkovaca - Makarovaca - Culumak. Oslobodeno je oko 50 kvadratnih kilometara teritorije, a naše snage su izašle na državnu granicu.
MUNJA - operacija 1993. godine, po opsegu, umijecu, hrabrosti, sistemu rukovodenja i komandovanja je bitka koja ce u mnogome opredijeliti karakter borbe i donijeti 105. brigadi prepoznatiljiv imidž. Duž cijelog bojišta odjekivali su tekbiri, što je kod cetnika izazvalo dodatni strah i paniku. Osloboden je znacajan teritorij, zaplijenjena prva oruda, likvidirano preko 100 cetnika, i što je najvažnije, borci ove brigade su zadržali dostignute položaje uprkos dvadesetodnevnim nasrtajima cetnika.
Svako je drvo tekbiralo
Interesantne su izjave nekih preživjelih neprijateljskih vojnika koje jasno upucuju na zakljucak da je Allah, dž.š., u ovoj bici pomogao bužimske borce, a u srca neprijateljskih vojnika ulio strah i nemir. Tako je za Srpsku televiziju jedan neprijateljski vojnik izjavio: "Ja pucam u neprijatelja, pada jedan, a ustaju dvojica - udvostrucuju se!". Još su izjavljivali da je svako drvo tekbiralo i da su u ovoj bici ucestvovali Arapi, mada se pouzdano zna da nijedan nije ucestvovao.Ne možemo a da ne spomenemo veliki uspjeh 505. V.mt.br. u slamanju cetnicke ofanzive BREZA '94 kada su borci ove brigade, nakon osmodnevnih napada cetnika, iznenadnim kontranapadom potpuno razbili cetiri naprijateljske brigade. Tom prilikom je ranjen i ratni zlocinac Ratko Mladic koji je licno komandovao ovim akcijama.505. V.mt.br. se nalazila uvijek tamo gdje je bilo najteže. Njeni borci su prošli sva ratišta na tad slobodnom prostoru Bihacke Krajine, a poseban doprinos su dali u slamanju autonomije. Bila je uistinu PECAT 5. KORPUSA, kako ju je jednom prilikom nazvao komandant Korpusa general Atif Dudakovic.
Legendarni komandant
Veliku snagu i dodatnu energiju ovoj brigadi ulijevao je njen komandant, brigadir Izet Nanic. Uvijek je imao nove ideje i svoja rješenja. U najtežim danima uspijevao je držati sve konce u svojim rukama i u potpunosti vladati situacijom. Petog augusta 1995. godine, u operaciji oslobadanja okupiranog teritorija i spajanja sa hrvatskom vojskom u rejonu Dvora na Uni, kao pravi gazija svoj život je položio komandant Izet Nanic. Molimo Allaha, dž.š., da mu podari vjecni Džennet.
Bužimljani dobijaju opcinu
Još prije konacnog završetka rata, 2. februara 1995. godine Predsjedništvo RBiH donosi Odluku o formiranju Opcine Bužim. Bilo je to jedno od zasluženih priznanja Bužimljanima za sve što su ucinili za odbranu Bosne i njenog naroda. Koliko je to znacilo Bužimljanima potvrduju i rijeci jednog opcinskog službenika: "Opcinu smo dobili u ratu i jedino je ratom možemo izgubiti."Prema onome što se vidi od novoizgradenih objekata i infrastrukture u poslijeratnom periodu, Bužimljani dobro koriste svoj novi status.Od ove školske godine ce bužimski srednjoškolci, ako Bog da, useliti u tek izgradenu i moderno opremljenu školsku zgradu. Nedavno je kvalitetno renoviran i proširen bužimski Dom zdravlja, a još od prošle godine centar Bužima krasi lijepo i moderno uraden objekat u koji treba da se smjesti pošta.
Dosta sredstava je utrošeno i na izgradnju novog vodovoda, medutim, Bužimljani imaju još problema u snabdijevanju vodom, ali u toku su radovi na otklanjanju propusta ucinjenih na bušotinama izvorišta. Vec odavno su zapoceti i radovi na izgradnji zaobilaznog puta kao i regulacija potoka, cime bi se uveliko smanjila saobracajna gužva i mogucnost poplava. Kada je u pitanju privreda, u Bužimu stanje nije ništa bolje nego u drugim mjestima. Naime, gore pomenuta bužimska preduzeca tekstilne industrije rade sa svega 20% kapaciteta, tako da je vecina radnika na cekanju ili nezaposlena.U privatnom sektoru uglavnom posluje nekoliko gradevinskih i više trgovacko-ugostiteljskih i servisnih preduzeca.
Svi u mekteb
Bužimski kraj je cuven po organizaciji vjerskog života i cuvanju bošnjacko-muslimanske tradicije. Mnogi isticu upravo ovu cinjenicu i navode je kao glavni razlog cvrstog i junackog otpora Bužimljana u proteklom ratu. Medžlis IZ-e Bužim broji 20 džemata sa ukupno dosad izgradenih 17 džamija. Trenutno su u izgradnji još tri džamije. Samo poslije rata na ovom podrucju je otvoreno 6 novoizgradenih džamija. Vjerski život se odvija i u preko 40 mekteba.
Posebno treba istaknuti dobar odziv djece na vjersku pouku. Pored toga što je islamska vjeronauka kao predmet zastupljena u svim školama, na ovom podrucju je u protekloj godini 2.760 ucenika pohadalo mektebsku nastavu. Treba isto tako istaci da je cak 210 polaznika vjerske pouke ove godine dalo hatmu. Ovakvo stanje u svakom slucaju je za svaku pohvalu, medutim, osjeca se nedostatak vjerskih sadržaja koji bi privukli omladinu Bužima. Ovaj naraštaj, za koji se s pravom kaže da je kicma jednog naroda, prepušten je samom sebi i svoje slobodno vrijeme, uglavnom, provodi uz televizor ili u kaficima i diskotekama. Stoga se nije cuditi što su džamijski safovi sve prazniji, a kafici i diskoteke sve bolje posjeceni. Nadamo se, ako Bog da, da ce se uskoro nešto poduzeti kako bi se mladi usmjerili na put kojim je njihov Gospodar zadovoljan i kako bismo mogli ocekivati bolju i sretniju buducnost za sve nas. Molimo Allaha, dž.š., da to bude u najskorije vrijeme.
