NE DAJ,BOZE,DA POTPUNO OGLADNE I KRENU NA NAS - Dreznicki bataljon. Otprilike na pola puta izmedju Mostara i Jablanice, u ovo se naselje ulazi preko "jedinog neostecenog mosta" koji spaja dvije obale Neretve, a koga Dreznjaci cuvaju jos od septembra 1992. godine, odnosno - od dolaska crnogorskih rezervista tadasnje "JNA" u Mostar.S pravom se moze reci da odbrana ovog strateski znacajnog prostora predstavlja jedan od najsvijetlijih primjera kako se Bosna treba braniti.Ovaj gostoljubivi narod na vakat je osjetio opasnost koja ga je cekala.

"Sokolovi" kako popularno nazivaju Dreznicki bataljon nebih to bili da se nisu odmah organizovali.Organizacija sa jasnim ciljem - odbrana ovih prostora i BiH - postojala je ovdje jos prije rata.Svima koji su ista mislili bilo je jasno da nas ovo zlo nece mimoici, prica uz kahvu komandant Dreznickog bataljona tridesetjednogodisnji Zijad Music.Narod se naoruzavao kako je znao i umio.U tome su nam posebno pomogli nasi gastarbajteri, kojih iz ovog kraja ima dosta u Zapadnoj Evropi.
Zahvaljujuci toj pomoci, u cemu se posebno istakao Ahmed Pinjic Pinjica, jos je u Maju 1992. godine oko 500 boraca bilo prilicno opremljeno.To je, spravom mozemo reci, bio rijedak primjer na ovim prostorima.Jos 15. aprila 1992. godine imali smo bataljon koji je djelovao u sastavu tadasnje teritorijalne odbrane.

Devetnaestog istog mjeseca, Hrvati napustaju ovu jedinicu i organiziraju samostalnu satniju HVO-a.Od tada su i poceli svi problemi, koji su maja 1993. godine kulminirali krvavim sukobima.Od polovine septembra 1992. godine, od dolaska rezervista u Mostar i na plato Dubravske visoravni, organizacija odbrane, iz razumljivih razloga, prelazi u ilegalu, ali se pojacavaju aktivnosti u smislu pruzanja organiziranog otpora.Odmah se pristupilo cuvanju mosta, zile kucavice koja Dreznicu spaja sa magistralnim putom Mostar-Jablanica. Sudjelujuci u oslobodilackim akcijama u dolini Neretve, Dreznicki bataljon je 18. juna potisnuo snage srbsko - crnogorskog agresora sa Ravni i Jasenjana, preuzevsi apsolutnu kontrolu nad ovim planinskim prijevojima.Na nove probleme se, medjutim, nije dugo cekalo!Samo, s druge strane!Vec 16. augusta komanda Dreznickog bataljona je iz stozera HVO-a u Mostaru dobila poziv.

Na pregovorima im je predoceno da bih njihova jedinice trebala uci u sastav HVO-aPrijedlog su "zakleti armijasi" jednodusno odbili.Uslijedili su razliciti pritisci Hrvatske strane.Cak i prijetnje fizickim likvidacijama!Sacuvana je dokumentacija o tim rabotama HVO-a.Dreznjaci se nisu dali.Imali su, kazu, jasan cilj i sa tog puta nisu namjeravali.Pokusaji isticanja sahovnica i uvodjenje tzv. hrvatske skole u Dreznici nisu prosli.Samostalni bataljon iz Dreznice ulazi, 5. septembra 1992. godine, u sastav Prve mostarske brigade, a pritisci HVO-a postaju jos zesci.

Sve do pocetka sukoba, maja 1993. godine na nas su HVO i vlasti tzv. HZ HB vrsili razlicite pritiske, sa osnovnim ciljem da nas stave pod njihovu kontrolu - prica komandant Music.Bilo je ocito da ce do otvorenih oruzanih konfrontacija kadtad doci!Upozoravali smo i zupnika Jozu Blazevica na moguce sukobe.Nije bilo rezultata! Tri mjeseca prije samih sukoba, zupnik je otisao iz Dreznice a na njegovo mjesto dosao je Maljic Miljenko, koji se bavio obavjestajnim radom - prikupljanjem za HVO vaznih podataka.

Aprila 1993. godine pocinju i oruzane provokacije bojovnika HVO i HV, koji su Dreznicu poceli stavljati u okruzenje.Na inicijativu "evropskih posmatraca" predstavnici "Sokolova" odlaze na razgovore u stozer HVO-a u Mostaru, kod zapovjednika 2 brigade Ilije Vrljica, ne bi li se postojeci nesporazumi nekako, na miran nacin, izgladili.Bila je to, medjutim, najobicnija lakrdija s obzirom da mi u nasoj arhivi cuvamo upravo Vrljicevu zapovijest o napadu na Dreznicu - istice Music.Sto se Hrvata iz Dreznice tice, oni su se, po dogovoru sa zapovjednistvom HVO-a, neposredno pred sukobe izvukli iz sela "pod izgovorom da se na Vrdima odrzava misa"!

A izisli su, ustvari, da zauzmu polozaje, prikljucivsi se, tako, vec pripremljenim postrojbama HVO i HV, koje su spremale napad na nas.Na njega se nije dugo cekalo!Zestok napad ovih postrojbi, sa nevidjenom artiljerijskom pripremom, usljedio je istovremeno sa napadom na Mostar, 9.maja 1993. godine, u ranu zoru.Dreznjaci i njihovi "Sokolovi" su taj napad spremno docekali!Najveci previd u agresorovoj vojnoj procjeni bilo je njihovo ocekivanje da Dreznjaci nisu u stanju pruziti neki jaci otpor!To im se zestoko osvetilo!?-Te dane je, iz danasnje perspektive, tesko opisati - isticu borci.Dreznica je bila sva u dimu.Cetiri borca su nam toga dana poginula.Oni svoje neka prebroje!!!"Treca Cimska bojna" ovdje je potpuno razbijena.i njihov zapovjednik je pao.Bilo je i onih koji su, ocito drogirani, sumahnuto isli na cijevi, instruirani valjda od svojih zapovjednika da ih ovamo ceka nasa predaja, orgijanje i pljacka!A jedino sto su mogli naci - bila je njihova sigurna smrt!Dreznicu nisu branili samo "Sokolovi"!

Butum, sve je bilo na nogama!i zene, njih oko 100, u tu borbu su se ukljucile na razlicite nacine.Bilo je i onih koje su trazile da rame uz rame sa muskarcima idu na polozaje!Cera Dulic je u tim, za Dreznicu presudnim trenutcima, na polozaj od 1.600 metara nadmorske visine iznijela 47 kilograma tezak PAM!Primjere takve suradnje i pomoci naroda svojim borcima bilo je bezbroj u tim dzehenemskim i za opstanak Bosnjaka na ovim prostorima sudbonosnim trenutcima.Jedinstvo i vjera u pobjedu su ih, uprkos svim nedacama, odrzali.I 6. augusta te godine postrojbe HVO i HV pokusale su osvojiti Dreznicu.I taj napad je, medjutim, uspjesno odbijen.

Ipak, najtezi trenutci nastupili su polovinom decembra 1993. godine!Nekoliko dana, pocevsi od 13. pa sve do 24 tog mjeseca, smjenjivali su se ustaski napadi.Na slobodne prostore Dreznice napadalo je istovremeno nekoliko brigada HVO i HV.U pojedinim trenutcima izgledalo je da ce u svojim zlocinackim namjerama i uspjeti.u tim, najtezim trenutcima ustase su se spustile nadomak samog naselja.Megafonima su pozivali narod i borce na predaju.Presudila je jednodusna odluka naroda i boraca da se izdrzi - do posljednjeg!Zahvaljujuci snazi te odluke, ova ofanziva HVO i HV slomljena je.Duze od 9 mjeseci, u uslovima totalne blokade, stanovnici Dreznice odolijevali su ustaskim napadima.Ilustrativan primjer za okolnosti u kojima su njegovi stanovnici i branitelji zivjeli je neopisivo slavlje kada je u Dreznicu dotureno 200 kilograma soli.

"NE DAJ BOZE DA POTPUNO OGLADNE I KRENU NA NAS", govorile su ustase tih dana!Nije, medjutim - istice komandant Music - u tim borbama presudila iskljucivo nasa hrabrost i odlucnost da se u pravednoj borbi istraje, nego i obucenost nasih boraca za izvodjenje borbenih djelovanja.Murat je ovdje (konspirativno ime sadasnjeg komandanta 42. brdske brigade Esada Sejtanica) jos 1992. godine izvodio obuku kakva se danas izvodi u skolama Armije RBiH!Ta iskustva bila su nam od neprocjenjive koristi u vrijeme sukoba sa agresorom.Proteklih mjeseci borci Dreznickog bataljona ucestvovali su u niz akcija i operacijakoje je 4. korpus poduzimao protiv srbskog agresora.Pripadnici ovog bataljona drze danas dio novooslobodjenih linija na planini Prenj i - nije im tesko, kazu!U borbi za slobodnu Bosnu valja istrajati!