Elektronski rat.Od rusko-japanskog rata 1904-1905. godine, kada je prvi put uocenamogucnost prisluskivanja protivnickih radio-veza, te je taj izvorinformacija iskoristen, pa preko Prvog i Drugog svjetskog rata kao i mnogih lokalnih ratova do danas, ekektronika je dozivljela ogroman napredak.Napredak elektronike dostigao je takve razmjere da su savremeni ratoviu pravom smislu elektronski. Gotovo da nema borbenih sredstava isistema bez koje elektronika koja, najcesce, nosi najveci dio cijene tih borbenih sredstava.

Danas smo sudionici da vodjenje savremenog rata zahtjeva koristenje skupe elektronske opreme u komandovanju, upravljanju, komunikacijama i nadgledanju bojista kao i kontrole naoruzanja.Arsenal borbenih sredstava i sistema veoma je raznovrsan. U sebi sadrzi analognu ili digitalnu tehniku, mikroprocesore itd.Ovdje mozemo spomenuti specijalne izvidjacke brodove-laboratorije,izvidjacke telekomunikacione i borbene satelite, rakete i mine sanuklearnim pogonom i radio-upaljacima, avione, IC, laserska i drugasredstva, cije je dejstvo bez elektronike nezamislivo.Sva ova oprema isijava elektromagnetsku energiju koja meze biti otkrivena i tako postati vrijedan izvor informacija za protivnicku stranu.

Pomenuti pojmovi na pocetku teksta, bez obzira sto su razliciti,imaju zajednicko znacenje, a to je da svi predstavljaju skup mjera i postupaka koje preduzimaju zaracene strane radi uspjesno geksploatisanja protivnickog spektra, odnosno suprostavljanja neprijateljskim elektronskim sredstvima, a sa druge strane da primjenom razlicitih postupaka zastite sopstvena elektronska sredstva od dejstava neprijatelja.U stvari postoje tri vazna cilja djelovanja u ovoj oblasti, a to su:

  1. Eksplotacija protivnickog elektromagnetskog spektra radi prikupljanja obavjestajnih podataka nadgledanjem protivnickog koristenja elektromagnetskog spektra;

  2. Onemogucenje i sprjecavanje protivnika da koristi svoje komunikacije i elektronske sisteme u cilju stvaranja vlastite
povoljne situacije.

  3. Sopstvena zastita vlastitih komandnih, kontrolnih, komunikacionih i drugih elektronskih sistema od protivnickog djelovanja;

Ovakav nacin vodjenja borbe u elektromagnetnom spektru poznat je kao vodjenje "Elektronskog rata" (Electronic Warfer), i sa sigurnoscu predstavlja sasvim novu dimenziju savremenog rata."Sljedeci rat dobit ce ona strana koja najbolje iskoristi elektro magnetni spektar." - Admiral Gorshkov. Iako je el. rat bio podjednako znacajan u svim skorasnjim vecim
sukobima, bilo je i bit ce jos uvijek njegovog ignorisanja, a vjerovatni razlozi su nedostatak svjesnosti donosioca odluke o
efektima el. rata u ranijim sukobima, odnosno nedostatak pogodneopreme za el. ratovanje u teskom situacijama zbog nedovoljnog upozorenja i priprema.

Historija razvija el. ratovanja Tokom 1850, u SAD je postojalo preko 50 komercijalnih telegrafskih komapanija i sistem je bio siroko razvijen na velikom dijelu teritorije. Tokom americkog gradjanskog rata (1861-1865.godine)vecina izvjestaja je stizala ovim putem. Tada u toku gradjanskog rata neki ljudi, nazvani "Misuri upadaci", upadaju u teritoriju pod kontrolom Unije, unistavajuci im zeljeznicke linije i presjecajuciim telegrafske kablove.

Poslije ovih dogadjaja mozemo reci: "Zapoceo je el. rat".Ovi dogadjaji bili su daleko vise znacajniji i interesantniji nego
sto se cinilo u to vrijeme. U sljedecoj fazi, tokom smjene stoljeca,dolazi do otkrica slanja informacija bezicnim putem. Tako je 1898.god.Naucnik Marconi snimio impuls poslan preko Atlantika bezicnim putem.Napredak na ovom polju je bio i vise nego znacajan. Tada je, u Engleskoj, osnovana "Bezicna telegrafska kompanija".Februar 1904.godine zbog sukoba interesa, izbio je rusko-japanski rat.Bio je to prvi rat u kojem su obe zaracene strane za vezu izmedju sopstvenih snaga koristile radio.Vec tada je uoceno da se protivnicke radio-emisije mogu prisluskivati,a olaksica je bila sto tada informacije nisu bile zasticene (sifrovane).

 Vec od prvih dana ruski radio-telegrafisti prisluskivali su radi-veze koje su se odrzavale izmedju brodova japanske flote.
Pri tome su primjetili da uvijek, prije napada, raste intenzitet radio-saobracaja izmedju japanskih brodova, koji su upotrebljavali radio veze bez ikakvog ogranicenja i zastite. Posto su ove veze ruski radio-telegrafisti otkrivali vremenski nesto prije nego sto su japanski brodovi mogli da se osmotre vizualno, rusi su imali vremenada se brzo pripreme za predstojeci napad, da daju uzbunu sopstvenim brodovima i obalskim topovskim baterijama, prije nego sto japanci
otpocnu artiljerijsku vatru sa mora.Ali japanci su, takodjer veoma uspjesno, prisluskivali ruske radioveze. Iz tog perioda postoji izvjestaj o prvom pokusaju ometanja radio veza. Naime, prije bitke kod Cusime, japanski izvidjacki brod,
pratio je rusku flotu i radiom dostavljao japanskoj vrhovnoj komandi pravac kretanja i borbeni poredak.

Komadant ruske krstarice "Ural",zatrazio je odobrenje da svojom brodskom radio stanicom ometa japanske emisije, pogotovo ove koje su  se odnosile na njihove aktivnosti. Nije mu bilo odobreno. U cusimskoj bitci (27. i 28.5.1905.godine) ruska flota je potpuno unistena!!!Ko je bio uspjesniji u vodjenju el. rata vidi se po ishodu bitke."Ako izgubite EW bitku, ne postoji nada u dobijanju vaznih bitaka"Zbog toga se prema nekim izvorima, za zvanicni pocetak el. izvidjanjapa i el. rata uzima 1905. godina, odnosno pomorska bitka za Cusimu naDalekom istoku.

Austrijanci su takodjer veoma rano shvatili znacaj radio-prisluskivanja, za prikupljanje vojnih i politickih podataka.
Kada je izbila italijansko-austrijska kriza kao posljedica aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske Monarhije, Austrijanci su prisluskivali i desifrovali radio-poruke koje su primale italijanska vlada preko svojih radio-veza. Tako prikupljene politicke informacije.Austrijanci su koristili za bolju procjenu situacije i donosenje odluka o vodjenju spoljasnje politike.

 Godine 1911, za vrijeme italijansko-turskog sukoba, austrijanci su prisluskivali sve radio-veze izmedju Rima i Tripolija, gdje su se italijani bili iskrcali. Prisluskivanjem ovih veza, austrijanci su dolazili do vaznih informacija o pokretima italijanskih trupa iz
Italije i odvijanje vojnih operacija u Libiji. Bilo je to u historiji prvi slucaj upotrebe radio-prisluskivanja, umjesto tradicionalnih
metoda (agenti, izvidjaci i dr.), za detaljno pracenje izvodjenja jedne vojne operacije na daljini od vise stotina kilometara.
Ovaj razvoj je bio uvecan zapocinjanjem Prvog svijetskog rata. Bitka za Tanneburg, na istocnom frontu, odvijala se 1914. godine.Nakon bitke, Hindenburg je izjavio da je on bio u mogucnosti da sazna sve pokrete ruske vojske, tako sto je priluskivao njihove primitivne radio poruke i smanjujuci moguci rizik, on je strogo ogranicio koristenje vlastitih, isto tako primitivnih radio uredjaja.Britanci su intenzivno pratili njemacke veze (vojne, diplomatske, veze vlade i ministarstva) i nakom zarobljavanja njihove sifre iz jedne potopljene podmornice, vrsili su desifrovanje telegrama.Na ovan nacin su otkrili raspored, lokacije i namjere njemacke mornarice koja je okruzivala britansko carstvo.

Na osnovu ovih podataka britanci su u najvecoj pomorskoj bitci u Prvom svjetskom ratu (Jilandska bitka - 31.05 - 01.06.1916. godine), saznali kretanje njemacke flote, presreli je i nanijeli joj ogromne gubitke.Revolucija u el. ratovanju nastala je 1915. godine kada je napravljen prvi radio goniometar, kojim je bilo moguce odrediti polozaj radio stanice i preciznije pratiti pokrete neprijateljskih jedinica na osnovu toga blagovremeno preduzimati odgovarajuce protivmjere. Admiral britanske flote Henry Jackson je maja 1916. godine upotrebio goniometar za otkrivanje pokreta njemacke flote i koristeci ove  podatke britanci su bili u stanju razbiti njihovu efikasnu mornaricu i poraziti njmacku flotu. Pored prisluskivanja radio-veza u I SR (svjetskom ratu) su se  prisluskivale i zicne veze. Ovo nije bilo tesko realizovati jer su se u to vrijeme koritili poljski telefoni sa jednim provodnikom a kao drugi je koristena zemlja.Nijemci su 1915. godine napravili jednocijevno pojacalo kojima su  veoma efikasno prisluskivali britanske poljske zicane veze. Britanci  su na ovo odgovorili dvojako. Napravili su "Ometac" kojim su nadvisili povratnu struju telefona i time "prikrili informaciju". A 1916. godine su napravili trocijevno pojacalo koje je bilo osjetljivije od  njemackog i omogucavalo je prisluskivanje zicane veze na udaljenosti do 4 km.
 
 Period izmedju dva rata iskoristen je za usavrsavanje tehnickih  sredstava za vodjenje el. ratovanja ali mnogo vise je otkriveno za  vrijeme II SR. Najznacajniji primjer bila je operacija "Neptun", u  podrsci operacije za invaziju na normandijsku obalu u proljece 1944.  godine. Tada je koristeno 80 zrakoplova sa ometacima, uredjajima za obmanjivanje njemackih radara. Rezultat ovakvog pristupa bio je daleko uspjesnija b/d (borbena dejstva) sa manje gubitaka, nego sto je to
 bilo do tada.

Tokom II SR Njemacka je koristila operativne radare, stacionirane na zemlji. Oni su koristeni za rano upozoravanje, za protiv-zrakoplovnu vatrenu kontrolu, za kontrolu teritorije i tokom nocnih napada za otkrivanje nadolazecih neprijateljskih letjelica. Japanci  su takodjer posjedovali slicnu opremu, ali u cjelini ona nije bila dobra kao u njemaca.Otkrivanje ovih radara, prvo od britanskih, a nakon toga i americkih izvidjackih letjelica, i mukotrpni naucni rad podstican od zemalja
saveznica, bio je prva punovazna operacija u el. ratovanju.Preko noci je izmjenjen karakter rata.Ranije namjere su postale
staromodne. Rat je vodjen u laboratorijama i naucnim ustanovama. Velikom brzinom su osmisljeni novi i bolji tipovi radara. Naucnici su pitali sami sebe: "Ako sam ja neprijatelj, kako cu se onda  suprostaviti ovoj opremi? Ukoliko on preduzme kontra mjere, u sta sam uvjeren, kako cu ja kontrirati njegovim kontra mjerama?".

Najveci uspjeh radio-izvidjanja Njemacka je postigla hvatanjem poruke koju je 9. saveznicka vazduhoplovna komanda poslala saveznickoj komandi u Sredozomlju, obavjestavajuci je da ce velika saveznicka bombarderska formacija letjeti iz Libije.Radilo se o zadatku grupe od 178 cetvoromotornih bombardera "Liberator" koji je upucen sa aerodroma Bengazi u Libiji da bombarduje petrolejska polja u Rumuniji. Ovo upozorenje bilo je potrebno stoga sto je samo nekoliko nedjelja ranije prilikom invazije Sicilije, mornarica SAD oborila desetinu americkih zrakoplova usljed zabune.Poruku je uhvatila njemacka radio-prislusna stanica koja se nalazila u blizini Atine. Poruka je brzo dekriptirana i poslana svim "zainteresovanim"  komandama, upozoravajuci da je bombarderska formacija "Liberatora" uzletjela iz Bengazije. Upozorenje je omogucilo protivzrakoplovnoj  odbrani Ploestija, koja je u to vrijeme bila jedna od najacih u  Evropi, da se dobro pripremi. Rezultat tog bio je da su bombarderi, kad su se pojavili iznad petrolejskih tornjeva, rafinerija i  rezervoara kod Ploestija, naisli na najvecu vatru sa kojom su se  americki bombarderi sreli u toku rata. Od 178 zrakoplova, 53 je bilo oboreno, odnosno svaki treci, a desetine americkih pilota je poginulo. Poslije japanskog napada na Perl Harbor americka radio-prislusna sluzba dosla je do podataka da japanci pripremaju veliki napad na mjesto koje u svojim radio-vezama sifrovano oznacavaju sa AE. Neophodno je bilo hitno saznati sta se krije ispod oznake AE. Amerikanci su procjenili da to moze biti ostrvce Midvej.

Da bi  potvrdili tu pretpostavku, posluzili su se radio-dezinformacijom. Komandantu ostrva Midvej receno je da otvorenim tekstom preko radio- stanice preda svojoj predpostavljenoj komandi Perl Harbor saopcenje da su mu uredjaji za snabdjevanje pitkom vodom pokvareni. Rad japanskih radio-veza sve vrijeme je brizno prisluskivan. Radio prislusna sluzba japanaca je radila bezprijekorno. Treceg dana od predaje otvorenog saopstenja americka prislusna stanica na Havajima uhvatila je japanski telegram u kojem je receno da amerikanci u mjestu AE (dakle Midvej) imaju teskoca u snabdjevanju sa pitkom vodom... 

Cilj japanske pomorske operacije je tako otkriven. Amerikanci su se pravovremeno pripremili za odbranu i 4.juna 1942. nanijeli tezak poraz japanskoj floti u bitci za ostrvo Midvej. S obzirom na to da je u Ratnoj Mornarici radio veza osnovna vrsta veze brodova na vecim udaljenostima i podmornicama, u II SR radio-veze mornarica zaracenih strana bile su stalna meta protivnickih radio-
izvidjackih sluzbi. Radio izvidjacka sluzba uspjesno je pratila aktivnosti njemacke U-podmornice. To joj je omogucio admiral Denic, posto je odrzavao intemzivan radio- saobracaj sa svojim podmornicama, kako bi bio u stanju da ih usmjeri
u "vucijim coporima" na najznacajnije ciljeve. Insistiranje admirala Denica na stalnom odrzavanju radio-veze sa svakom podmornicom vodilo je potpunom odsustvu radio-discipline.

U-podmornice su slale u eter izvjestaje cak i o zubobolji mornara ili su, pak radio telegrafski upucivali rodjendanske cestitke svojim prijateljima u komandama. Tako su U-podmornice postale "najbrbljivija"vojna organizacija u citavoj historiji rata. Nakon ulaska u rat 1942. godine SAD su imale automatske visoko-frekventne radio-goniometre i radio-prislusne stanice rasporedjenje duz atlanske obale, koje su pratile radio-saobracaj U-podmornica, koja je dostavljana komandama protivpodmornickih snaga. Posto su ovi radio-goniometri funkcionisali veoma brzo, postizani su dobri rezultati.To potvrdjuje sljedeci primjer: 30.juna 1942. godine podmornica U-158 poslala je izvjestaj za admirala Denica da "nema sta da obavjesti". Radio-goniometarske stanice na Bermudima, Hartland Pointu, Kingstonu i Georgetovnu cule su tu poruku i goniometrisale radio-stanicu. Time je utvrdjen polozaj podmornice U-158 na kordinatama 330 sjeverne sirine i 60* 30' zapadne duzine.

Ovi podaci su dostavljeni letecoj mornarickoj protivpodmornickoj patroli, koja se nalazila u rejonu Bermuda. Na deset milja od utvrdjene lokacije patrola je pronasla podmodnicu, koja je isplovila, i unistila je dubinskim torpedom. Kad su amerikanci, u subotu, 4.juna 1944. godine zaplijenili knjigu tekuce sifre sa tekucom supersifrom, masinu za sifrovanje i spisak
 kljuceva u podmornici U-505, koja se nalazila na oko 150 milja od Rta Blanco u francuskoj zapadnoj Africi. saveznici su bili u stanju da citaju cjelokupan operativni saobracaj U-podmornica. Tako su saznali sve sto su podmornice namjeravale da preduzmu.Na osnovu tih podataka mogli su upucivati svoje vazdusne i pomorske snage za dejstva protiv U-podmornica. Za jedanaest mjeseci, koliko je preostalo do zavrsetka rata u Evropi, saveznici su unistili oko 300 U-podmornica. Americki pisac Ladislav Fargo napisao je u svojoj studiji "Bitka na Atlantiku" sljedece: "Svedeno u najjednostavnije okvire, uspjeh lezi
u tome sto su saveznici dobili rat protiv U-podmornica koji su njemci izgubili zato sto je admiral Denic previse pricao."

Elektronski rat poslije II svjetskog rata.
Neposredno poslije zavrsetka II SR, sistematizuju se iskustva stecena tokom rata i pojedine zemlje ih regulisu svojim pravilima. Zbog podjele svijeta na blokove, elektronska sredstva su mocno oruzje u vodjenju propagande.Snazne radio-stanice svakodnevno na bezbroj jezika daju emisije manje vise neprijateljske sadrzine. Razvija se veliki broj radarskih
sredstava razlicitih tipova i namjena za vodjenje aviona, projektila i za pruzanje pravovremenog upozorenja o zracnom napadu.Zbog toga mnoge zemlje raspolazu citavom mrezom elektronskih sredstava za pracenje tudjeg radio-saobracaja na kopnu, moru i zraku, i za neprekidnu kontrolu zracnog prostora.Podaci dobijeni na taj nacin koriste se u odredjenim slucajevima za rad sredstava za ometanje i odbranu.Da bi se elektronska sredstva potencijalnog protivnika mogla sto brze
 i potpunije neutralisati, veoma je znacajno da se jos i miru otkrivaju njegove radne i tehnicke karakteristike. Nastojanja da se pristupe takvi i drugi znacajni podaci o protivniku, izazvala su nekoliko puta vrlo opasne medjunarodne incidente (npr. slucaj izvidjanja tipa U-2, koji je oboren 1.maja 1960. godine u dubini sovjetske teritorije, i slucaj sa americkim brodom za el. izvidjanje  "Pueblo", koji je 16.januara 1968. godine zapljenjen u teritorijalnim vodama DR Koreje). 

Nedovoljna budnost, nedisciplina i nepridrzavanje propisa tajnog komandovanja trupama jos uvijek su jedan od odnovnih izvora podataka el. izvidjanja. To se potvrdilo i u izraelskoj agresiji na UAR, Jordan i Siriju, kada su izraelci prikupili mnogo podataka o grupisanju protivnickih snaga i radnim i tehnickim podacima el. sredstava. Upadanjem u mreze radio-veza, izraelci su uspjeli, u prvim trenutcima  agresije, da stvore takvu pometnju, da ovi nisu znali za izvjesno vrijeme, ko govori na njihovim radio-stanicama. U vjetnamskom ratu gubitci su bili smanjeni za oko 10% kad je oprema za el. ratovanje montirana na zrakoplove tipa F4G (Divlja lasica - Wild Weasel) i EA-6B koji su upravljali obmanjivanjem vijetnamskih raketnih projektila SA-2 i SA-3, isto tako dobro kao i bombarderi B-52. EA-6B Prowler je americki zrakoplov, opremljen sa nekoliko tona opreme za vodjenje el. rata, prvenstveno za EPM (elektronske protivmjere).Takodjer je koristen u proslogodisnjim NATO udarima na Jugoslaviju. Tehnika el. ratovanja je takodjer efikasno koristena u Izraelu, u arapsko-izraelskom ratu.

Sirijski raketni sistemi SA-6 i SA-8 bili su unisteni sa prvim uvodjenjem sistema koji su koristili mamce emitovane sa bespilotnih letjelica i unistavanjem sistema projektilima sa anti-zracenjem.U Foklandskom ratu 1982. godine el. ratovanje je bilo takodjer masovno koristeno. Britanci su izgubili 3 ratna broda u argentinskom moru pogodjena projektilima koji su mogli biti izbjegnuti da su operatori za el. ratovanje bili bolje obuceni za takve vrste napada.Efektan uticaj el. ratovanja bili su blistavo primjenjeni za vrijeme zalivskog rata 1991. godine, kada je el. ratovanje bilo efikasno primjenjeno u neutralisanju el. sistema odbrane Iraka i za povecanje moci multinacionalnih snaga.

Echelon i moderno spiuniranje U Fort George Meadeu sjediste je americke spijunske agencije NSA (National Security Agency). Na podrucju od 11 hektara, u zgradama bez prozora, radi 35.000 ljudi. NSA ima budzet od cak 4,3 milijarde $ , milijardu vise od CIA. Milion poruka u 30 minuta prodje kroz kompjutere NSA (pa cak i ovaj tekst...i vjeruj te mi NEKO zna da vi sad citate ovaj dokumenat...). Rijec je o sistemu za pracenje telekomunikacije "Echelon"."Echelon" skenira svaku poruku, i ukoliko naidje na rijeci tipa  NSA, FBI, CIA, President, White House, Bomb, Allah, Iraq ... itd,  ta se poruka izdvaja, i salje na analizu, gdje se odredjuje njen  znacaj.Osim sto "Echelon" prepoznaje rijeci na engleskom, prepoznaje ih i na SVIM ostalim jezicima svijeta. Echelon je bio super tajni projekat jos od hladnog rata, s tim da je pojacan unazad 10 godina i to spijunskim stanicama, bazama na svim kontinentima, a najveci prislusni centri se nalaze u:

Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, koji su sposobni analizirati svaki telefonski poziv, fax, telex, e-mail i
drugu razmjenu informacija preko satelita ili Interneta.U engleskom Mentwith Hillu postavljeno je 25 satelitskih antena, koje su (vec 50 godina) dio globalnog spijunskog sistema "Echelon", a istim u vojnoj bazi upravlja i za isti se brine 1500 amerikanaca i 1500 britanaca (iskoristavam priliku da pozdravim ove momke, stvarno rade tezak posao...prisluskivanje SVE i jednog tel. poziva, maila itd.), koji 24 sata dnevno upravljaju kompjuterima i drugim soficionarim uredjajima za prisluskivanje. Navedeni sistem Echelon navodno je sluzbeno u vlasnistvu RAF-a  (britanskog kraljevskog zrakoplovstva), ali u stvari je pod kontrolom americke National Security Agency - NSA (A.K.A. "No Such Agency"). Agencija pribavlja 85% svih obavjestajnih podataka u SAD-u, a i druge zemlje u svijetu imaju ovaj procenat prikupljanja podataka tehnickim
sredstvima. Tokom jedne istrage koja je mjesec dana, nakon sto su intervjuirani  razliciti strucnjaci, i prije svega bivsi americki tajni agenti, koji su izasli iz sluzbe prosvjedujuci zbog zloupotrebe globalnih el. sistema prisluskivanja, otkriveni su razliciti nacini na koje je Italija prisluskivana sa satelita i drugih prislusnih centara Echelona. 

Istovremeno, San Vito kraj Brindisija u Italiji, godinama je bio glavna tacka Echelonove spijunaze na Mediteranu, a trenutno je u fazi rasformiranja. Ipak, jos djeluje kao baza potpore posebnim jedinicama SAD za kontrolu Balkana. Navodno, osim u vojne svrhe, pomenuti "anglosaksonski" projekat "Echelon" se sve vise, odnosno prvenstveno koristi za ekonomske spijunaze tj. za poboljsanje situacije americkih preduzeca, nasuprot evropskih i azijskih, na sto ukazuju i mnogi izvjestaji, rasprave i svjedocenja u Evopskom parlamentu. Biljezimo primjer prisluskivanja razgovora izmedju francuskog proizvodjaca radarske opreme "Thomson-CFS" i brazilskih vlasti 1994.godine u vezi prodaje radarskih sistema "Sivam" vrijednog 1,3 milijarde dolara namjenjenog Amazoniji u Brazilu (u razgovori su otkrivene visine provizija koje su se trebale platiti nekim ministrima pri cemu je Clinton navodno dobivsi informaciju o navedenom, obavjestio US korporaciju "Raytheon" koja je povezana sa "Echelonom",da bi dali bolju ponudu i dobili ugovor).