Tezak poraz majevickih cetnika i desetak kvadratnih kilometara novih slobodnih teritorija BiH na ovoj planini doveo je pred skori pad najvisi vrh Majevice-Stolice (916m), cvoriste radio-televizijskog i telekomunikacijskog sistema Karadziceve paradrzave u BiH. Uspjeh je to 241.sprecanskomuslimanske lahke brigade ”GAZIJE” iz Kalesije, uz kratkodnevno servisiranje 205.kalesijeske, 206.zvornicke, 251.lahke brigade. Dok smo razgovarali s herojima ove akcije, pojavio se komadant Gazija, major Halil Jahic: Bio sam, bolan, na Lisaci. Nosio zastavu! Nisu caska cekale gazije. Priljubljena uz sami relej, Stolice, zavihorila se na Lisaci zastava Bosanska.
Okruzenje Lisace
Izvidjacko-diverzantski vod 241.sprecansko-muslimanske brigade osnovan je prije cetiri mjeseca. Komanda brigade za njegovog prvog covjeka odredila je Elvira Kopica, momka diverzantskoga izgleda, koga prati smirenost i razbor koji, naprosto plijene. Njegova jedinica, 1.novembra dobila je zadatak da u susjedstu s prvom cetom ovlada Malom Jelicom, kljucnom tockom za odbranu releja Stolice, elektronskog mozga tzv. rs. Ove posljednje cinjenice su i srbi svjesni, pa je ovaj zadatak Kopicevih momaka odlozen zbog jakih cetnickih snaga na maloj Jelici. Sljedece hefte dakle 8.novembra , IDV, zajedno s Trecom cetom unistava prvi rov na koti Plato, koju cetnici zovu Bojino brdo.
U borbama na ovoj koti sudjeluje i cetvrta ceta. Potom , padaju dva kljucna rova srpske odbrane, cime je Plato, prakticno u rukama Gazija. Predvodjene komandirima Ismetom Pjanicem i rahmetli Mirzom Hukicem, cesto presijecaju komunikaciju Lisaca-Mala Jelica-Stolice i spajaju se sa komandosima pete cete ( momci u ovoj ceti prosli su specijalnu obuku u nastavnom centru-Muasker- u Kalesiji). Time je Lisaca stavljena u obruc.
Neuspjeli Pregovori
Dalji tok dogadjaja bio je drama. Naravno, drama za 75, ugljevickih cetnika koji su bili na Lisaci. Bili su u totalnom okruzenju i nisu imali dotura ni hrane ni municije. Jedne su noci njihova sabraca pokusala im dostaviti hranu helikopterom, koji je iz pravca Bijeljine preko Stolica nadletio Lisacu. Te su noci vatre bile upaljene na Lisaci i oko releja a helikopter je letio bez svjetala. Nasi su momci prozreli njihove namjere, pa su otvorili vatru u pravcu mogucega leta. To je vjerovatno utjecalo da su okruzeni dobili tek 22 struce kruha i 30 mesnih konzervi, jer se helikopter nije smio vise zadrzavati da bi izbacio vece kolicine. Te su rezerve igladnjele bordonje pojele za dva dana. ( uzgred , konzerve su iz humanitarne pomoci, sa prepoznatljivim znakom Evropske unije.) Prije 25.novembra i predaje cetnika, hrane nisu imali punih sedam dana, a ispred jedne zemunice nasli smo sahan sa isjeckanom koprivom, koju nisu pojeli.
Po vodu su silazili u potok, ali su im i tu nasi momci doskocili. Neki su i ubijeni. Prvi su pregovori odrzani 11.novembra u 15,30 sati. Glavni pregovarac sa srpske strane bio je Vesko Mitrovic, covjek u crnoj beretki i u uniformi koja je odudarala od ostalih, ali bez vidljivih obiljezja njegove vojske. Nasu stranu su predstavljali Fahrudin Mesanovic Kero, zamjenik komandanta 241.brigade, i sigurnjak Pajdo Subasic, te jos neki momci u pratnji. Pri prvom susretu sa Mitrovicevim pregovaracima, Kero je rekao: Aksam hajrola! Srpska strana je trazila da im se omoguci izvlacenje opkoljene jedinice sa Lisace putem preko Male Jelice, a nasa je strtana trazila da u zamjenu za te vojnike Srbi ustupe objekte Kolijevku i Malu Jelicu. On bi dao Kolijevku, ali Malu Jelicu nije smio, posto je ona kljuc za relej prisjeca se Kero.
Mitrovic je rekao da za to mora konzsultirati vise instance. Napad bradonja, koji je uslijedio odmah na okoncanju ovih pregovora argumentirao je procjene nasih komandi da od toga pregovarackog posla sa Srbima nejma nista. Drugi su bili zakazani za sutra ujutrro, ali nisu odrzani zbog napada koji je krenuo deset minuta ranije. U vremenskom rasponu od 8.do25.novembra, Srbi su izvlei sestdesetak napada( u prosjeku tri-cetiri dnevno), ali nisu uspjeli izvuci okruzenu jedinicu. Istovremeno, ni nasi momci nisu ostajali duzni. Junus Salkic, Edin Sehic, Osmo Dzelilovic Reper, Sefik Selimovic, poznat kao jednoruki Jack, blizanci Rizvanovici, Damir, Mali Civa, Pjanic, Bugi Muminovic(katkad i zapjeva) i ostali diverzanti Elvira Kopica cesto su pravili zasjede cetnicima na Dugim njivama, Sjenokosu i Repusinama, te izvidjali terene Kolijevke i Male Jelice. Samo u jednoj toj akciji su vojske srpske smanjili za cetvericu bradonja, dvojicu lakse i jednog teze ranjenog, koji je kasnije podlegao. Pregovori su za sve to vrijeme bili na mrtvoj tacki, ali je radila vruca linija visih instanci srpske strane i Drugog korpusa ARBiH. Cetnici su tada po prvi put javno zaprijetili da ce gadjati civile ako se ne puste njihovi vojnici.
Sveti Rusmir
Samom cinu razrjesenja slucaja Lisaca najvise je doprinjeo dvojac iz Gazija na isturenom komandnom mjestu 241.brigade, na Majevici su se toga 25.novembra nasla tri momka iz Brigade: Mehmed Djedovic,nacelnik staba, Rusmir Hasanovic, zamjenik komandira voda, i Mirsad Ikanovic. Cetnicki napad taman stao, pa su ova tri momka, nakon obilaska nasih linija i konstatiranja dobrog stanja, stali na IKM-u da malo odmore. Tada se javlja ideja da pokusaju uspostaviti sa okruzenim srbima na Lisaci i da ih pokusaju nagovoriti na predaju. U 10,30 sati. Mirsad i Rusmir krenuli su sa Ostrog kamena ka njihovoj liniji. Uspostavili su komunikaciju sa dvojicom-trojicom zaraslih bradonja. U tom prvom kontaktu oni su trazili pola sahata za razmisljanje. Rusmir ih je ubjedjivao da ne uspostavljaju vezu sa komandom na Stolicama, jer ih je ona otpisala(znao je procjenu nasih komandi da ce se srpski oficiri radije odreci 75 svojih ljudi nego li tako znacajnih kota Kolijevka i Mala Jelica).
Rekao im je to da se njihove porodice u Zabrdju i drugim selima kod Ugljevika, odakle su oni mahom, bojkotiraju. Rusmir i Mirsad su dva sahata proveli sa njima i nagovarali ih na predaju. Nakon oklijevanja, pristali su, ali pod uvjetom da ih ova dvojica gazija sprovedu do Tuzle i Crvenog Kriza. Tada im je Rusmir rekao: Ako vam je Crveni kriz potreban pored mene zivog ovdje,onda je bolje da me sad ubijete nego da se kasnije dolje ganjamo. U vasim sam rukama i mozete mi raditi sto god hocete!. Trazili su da prije predaje uspostave vezu sa Stolicama, na sto ih je on upozorio da, u tom slucaju, nece ni oni ni on izici zivi sa Lisace. Ono sto je u ovome Rusmirovom i Mirsadovom pregovaranju prevagnulo,najvjerovatnije je njihov odnos prema bradonjama. Nisu isli ni sa kakvim ultimatumima, nego onom obicnom ljudskom linijom, tako svojstvenom nasem bosnjackom narodu. Zanimljiva je i scena kada su se srbi poceli izvlaciti: svaki se pojedinacno rukovao sa Rusmirom; Ako prezivimo, slavit cemo te kao sveca, rekli su, a jedan je poklonio i rucni sahat i pistolj ovome momku, sa rijecima; Alal ti bilo!
Relej u foto-objektivu
Penjanje na Lisacu nije bas lahko. Iz sela Hrasno vidimo nasu zastavu kako se vihori na ovome majevickom vrhu. Sa nama su Kero i ekipa iz kalesijskog Press-centra. Usput, srecemo Jednorukog Jacka i, naravno, neizbjezno je fotografiranje ove legende majevickog bojista. Posto nas srbi mogu golim okom opaziti, vrhu prilazimo u manjim grupama. Nasi vodici su diverzanti Elvira Kopica. Lisacu je, zaista, bilo tesko zauzeti. Srbi su na njoj postavili kruznu odbranu, a ispod transeja i zemunica na uzvisini su cistine kojima je nemoguce prici. Zakljucismo da je njezino odsjecanje, akcija koju su izvele Gazije, u stvai, jedini moguci nacin njezina oslobadjanja. A sa vrha puca pogled na sve strane.
Relej Stolice nam se cini isuvise blizu, pa se pobojasmo cetnika koji nas je posmatrao ispod njega( momci rekose da je razdaljina ipak, oko, 2. 000 metara). Foto-aparat skljoca i pokusavamo snimiti sahane na releju. Vidimo i Tuzlu u kotlini, a malo dalje je i jezero Modrac. Kero rece da ce istocnobosanski korpus i prva majevicka brigada zapamtiti Gazije. Nimalo ne posumnjasmo, pogotovo kada vidjesmo mrtve cetnike kako leze okolo. U zemunicama-smrad i peksinluk. U predvecerje silazimo sa Lisace, sa punim plucima majevickog zraka. Uskoro ce on biti ozoniran akcijama Gazija i drugih brigada ovog dijela Bosne, a i Majevica, insallah,ociscena od srpskih brloga i zemunica.
Lisaca je bila sudjena gazijama iz 241.sprecanskomuslimanske brigade. Poslije 15 dana izvidjanja i sjajne akcije odsijecanja cetnika na koti 806, dvadeset i tri dana je trajala borba za zive cetnike. Za sest prvih dana gazije su odbile cetrdesetak zestokih cetnickih napada u pokusaju proboja obruca ARBiH i spajanja s cetnicima na Lisaci, u cemu je prema podacima nasih obavjestajnih organa- deset cetnika dnevno ginulo, medju njima i zloglasni arkanovac Pesa iz Brckog, komadant jake cetnicke maneverske jedinice na sjevernom koridoru. U 241.brigadi, gdje sehadet ispod amblema Brigade u komandi jedinice potcrtava svaku akciju ove kalesijske mladosti, radni dan gazija pocinje s klanjanjem sabah-namaza, a tekbiri nisu utihnuli svih sedamnaest dana opsade Lisace.
U petnaestodnevnim borbama na Majevici unistena je jedna cetnicka praga samohotka i tenk T-55, uz 70 do 100 poginulih cetnika. Zarobljeno je oko 80 pusaka, jedan PAM, jedan PM M-84, dva MB 82mm, dva MB 60mm, dosta municije, jedna induktorska telefonska centrala. Zarobljen je 61 cetnik, a 24 14 je izvuceno poginulih. Medju zarobljenima uglavnom su ugljevicki cetnici, a dok se medju njima provukao i jedan stanovnik srpske prestonice Beograda. Ovi dokazano losi higijenicari, cega su bili svjedoci i mnogobrojni znatizeljnici slobodnih kalesijskih prostora, u nedostatku hrane, obrstili su plato Lisace, spremajuci raznovrsna prijesna biljna jela. Jedna nespremljena kopriva ostala je za kamere i foto-objektive Ljiljana.
