Han-Pijesak se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Okružen je visovima sa svih strana, a i sam je na nadmorskoj visini od 1180 metara, što mu određuje planinsku, zdravu klimu. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Han-Pijesak imala je 6.348 stanovnika, raspoređenih u 26 naselja. Prema tom popisu u Han-Pijesku je bilo najviše Srba 3.674 ili 57,87 posto, potom dolaze Bošnjaci kojih je bilo 2.543 ili 40,05 posto. Hrvata je bilo 7, tj. 0,11 posto, a kao Jugosloveni izjasnilo se 68 ljudi ili 1,07 posto, i ostalih je bilo 56, odnosno 0,88 posto.
Etnicko ciscenje bez puno zrtava
Sa početkom agresije 1992. godine nacionalna struktura se potpuno promijenila. Općina je etnički očišćena za svega nekoliko mjeseci, i to bi čišćenje bilo puno ranije okončano da jedan dio općine nije pružio otpor. Riječ je o selima koja gravitiraju prema Žepi: Rijeke, Krivače, Plane, Podžeplje, Brložnik, Stoborani i Gođenje. Dakle, u općini Han-Pijesak nije bilo velikog zločina i velikog broja ubistava. Ubijeno je maksimalno 20-ak ljudi, a nije bilo ni krupnih logora. Zapravo, kao logor korišten je zatvor policijske stanice, i u jednom trenutku ovčarnik u Han-Kramu. Na području općine Han-Pijesak bile su tri džamije, i to u selima: Podžeplje, Gođenje, Nevačka. Sve tri džamije su srušene u prvim mjesecima, odnosno kada su osvajana ova sela. Džamije u Podžeplju i Nevačkoj su zapaljene, a u Gođenju je prvo srušena munara tenkom, a onda je zapaljena. I to se tačno zna da je Budo Puhalac gađao i srušio munaru. Međutim, sve ove džamije su obnovljene nakon agresije.
Majsko ciscenje sela prema Olovu
Etničko čišćenje teklo je u nekoliko faza, odnosno odvijalo se u nekoliko regiona. Naime, najprije su na udaru bila bošnjačka sela koja su gravitirala prema Olovu. Riječ je o selima Nevačka, Kape, Rubinići. Ona su bila napadnuta početkom maja 1992. godine. Napadom je rukovodio Stevo Mumović, Srbin iz Han-Pijeska, tačnije sela Podkozlovača. U ovom napadu koji se dogodio u ranim jutarnjim satima odbrana i seljani su iznenađeni tako da je došlo do stradanja jednog broja civila. Radi se o manjem broju ljudi, a ostali su prebjegli prema Olovu. Naravno, kada su Srbi ušli u sela sve su popljačkali i sve kuće i druge objekte popalili. Tada je zapaljena i džamija u Nevačkoj.
Etnicka cistka samog grada
Drugi region stradanja i etničkog čišćenja bio je sam grad. U užoj gradskoj jezgri nije bilo puno Bošnjaka, i držani su u kućnom pritvoru. Pedesetak ljudi bilo je u toj kućnoj izolaciji i bili su stalno izloženi provokacijama jer je u Han-Pijesku bilo dosta vojske, postojala je kasarna, u hotelu je bila komanda logistike srpske vojske, a u podzemnim vojnim objektima komanda Vojske tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine. Bilo je i ubistava civila, pa je tako ubijen Nefail Lilić iz Han-Krama, a jednom prilikom tokom pijanki i orgijanja četnici su pucali na kuću Pirića koja je bila blizu hotela i tom prilikom ubili su jednu žensku bebu, ranili njenu majku. Ova grupa Bošnjaka, iz samog grada Han-Pijeska, organizirano je protjerana nekad krajem juna, početkom jula prema Makedoniji.
Okupacija sela prema Zepi
Treći region stradanja i etničkog čišćenja bila su sela prema Žepi. Radi se o selima Rijeke, Krivače, Plane, Podžeplje, Brložnik, Stoborani i Gođenje. Ta sela su do 1957. godine pripadala općini Žepa, a onda je ta općina rasformirana i ova sela su dodijeljena Han-Pijesku, a ostatak dotadašnje općine sa centrom u Žepi pripao je Rogatici. Dakle, ova sela su pružila otpor, odnosno organizirana je linija odbrane koja je držana do septembra '92. godine. Međutim, tada je uslijedila ofanziva i ova sela su okupirana, a stanovništvo se povuklo prema planinama Javor i Batura. Sela su popaljena i popljačkana, a džamije u Podžeplju i Gođenju zapaljene. Samo u selu Gođenje zapaljeno je 185 kuća, odnosno sve koje su postojale tu. U ovom selu su zapaljena dva starca u kući. Prilikom ovih napada došlo je do zarobljavanja određenog broja civila, mahom starijih ljudi, koje su onda četnici koristili za kopanje rovova, upravo prema linijama koje su formirane prema Žepi.
Borbe oko ovih linija, te pomjeranja i učvršćivanja linija trajala su nekih dva mjeseca, a onda su zarobljene Bošnjake odveli kamionima na Pale i preko Kule su razmijenjeni. Na Palama se dogodio jedan gnusan zločin. Naime, mnogo je Srba sa Pala stradalo tokom napada na slobodne teritorije Žepe i dijelova Han-Pijeska o kojima smo upravo govorili. Kada su doveli zarobljene Bošnjake na Pale, došla je jedna žena u crnini, svašta im je govorila, pljuvala ih, gađala, a onda je vidjela jednu nepokretnu, staru ženu. Otišla je i dovela nekog Srbina da je siluje, što je ovaj i uradio. Ime sirote Bošnjakinje poznato je redakciji, ali zbog težine zločina nećemo ga objaviti.
Hapsenje civila u januaru 93. godine
Tako je, dakle, završeno etničko čišćenje Han-Pijeska za samo nekoliko mjeseci, tačnije do oktobra-novembra sve je bilo gotovo. Mada ovim nije bio okončan i zločin na teritoriji Han-Pijeska. Naime, zima 1992./93. bila je teška i ponestajalo je hrane za sve Bošnjake koji su bili smješteni na malom prostoru slobodne teritorije Žepe. Mnoge grupe su krenule da se izvlače prema slobodnim teritorijama, ali se nisu sve i izvukle. Jedna grupa civila, mahom žena i djece, uhapšena je u januaru 1993. godine na teritoriji Han-Pijeska prilikom povlačenja prema Kladnju. Uhapsila ih je policija, a na čelu te grupe bio je Drago Planinčić. Tada je ubijen Kadrija Subašić. Ova grupa je držana nekih mjesec dana u zatvorskim jedinicama policijske stanice, te u ovčarniku Han-Krama. Nakon toga žene i djeca ispod 15 godina razmijenjeni su, a muška djeca preko 15 godina odvedena su u logor Sušica u Vlasenici.
