HAN PIJESAK - Zlocinci iz Han-Pijeska danas su inspektori u RS Iako u Han-Pijesku nije bilo velikih zločina nad civilnim stanovništvom, ipak stradanja Bošnjaka je bilo. Mnogi su stradali u zbjegovima dok su se povlačili prema slobodnim teritorijama, kako pri povlačenju prema slobodnoj Žepi, tako i u pokušajima da se iz Žepe povuku prema drugim slobodnim teritorijama tokom teške i gladne zime 1992./'93. godine, ali i tokom zbjegova 1995. godine. Nažalost, svireposti i u ovim stradanjima nije nedostajalo. Srpska vojska bila je na početku agresije potpomognuta svim sredstvima JNA, a na ovim prostorima čak i avijacijom. Čitavih šest mjeseci, dakle gotovo cijele 1992. godine trajalo je avionsko bombardiranje slobodnih prostora Han-Pijeska, Žepe, Rogatice, Srebrenice. A, osim avijacije srpskim snagama su na raspolaganju bila i druga artiljerijska oruđa sa kojima je raspolagala JNA.

Stradali u zbjegovima

U tim bombardiranjima i artiljerijskom granatiranju stradalo je najmanje 10 ljudi iz Han-Pijeska. Da stvar bude još teža, stradali su mahom stariji ljudi i djeca, pa čak i bebe. Rifet Avdić bio je beba od svega nekoliko mjeseci kada ga je geler od aviobombe pogodio u majčinom naručju. Pritom majci nije bilo ništa. Ovo stradanje dogodilo se u regionu Doline, selo Gođenje. Aldin Lilić imao je pet godina kada je stradao od granate na igralištu u Srebrenici. Dijete od sedam godina bila je Alma Hasanović kada ju je ubila granata u Žepi. Od aviobombe u Gođenju stradao je starac Hilmo Kamenica. Njegov rođak Zulfo također je stradao od aviobombe, i to tzv. ''krmače''. I Zulfo je bio u poznoj životnoj dobi. Fata Lilić imala je 95 godina kada je poginula od granate u regionu Panjak na planini Javor. Starica je bila i Šaha Hasanović, a nastradala je od granate u regionu Srebrenice. Od granata su stradale i supruga Ibrahima Nuhanovića, u regionu Panjak na Javoru, kao i Saniha Halimanović koja je u naručju držala sina koji je na svu sreću ostao živ.

Bošnjaci Han-Pijeska stradali su u zbjegovima i od pješadijskog naoružanja. Deset ljudi, uglavnom iz familije Sejfić, stradalo je 5. juna 1992. godine. To se dogodilo dan nakon velikog uspjeha Armije Bosne i Hercegovine iz područja Žepe, koji su u Budučinom potoku nanijeli veliki poraz srpskoj vojsci. U znak osvete, a i sa ciljem izvlačenja ubijenog komandanta, srpske snage su sa oklopnim jedinicama i velikom pješadijskom silom krenule u Budičin potok i uništili su sve živo na što su naišli. Tada su ubijeni iz familije Sejfić: Subhija, Hamza, Đulka, Zuhra, Džemila, Safeta (beba od 15 mjeseci), Nedžad (dječak od 14 godina), te Ramiz Klempić, Bajro Ćerimović i supruga Hamdije Ćerimovića, dok se on sa maloljetnim sinom uspio spasiti. Tokom 1992. godine u regionu Staberana stradali su iz Han-Pijeska: Fehim Jusupović, Sead Sejfić, Nurija Bičić. U regionu Luka stradao je Edhem Sejfić, a u Podžeplju je stradala Zejna Hadžić, starica od 78 godina.

Stradali u potrazi za hranom

Kao što smo već rekli, zima 1992./'93. bila je jako teška za Bošnjake koji su se našli na području Žepe. Tu se našao, pored Žepljaka, i dobar dio Bošnjaka iz Vlasenice, Han-Pijeska, Rogatice, Sokoca, Višegrada. Poseban problem prestavljao je nedostatak hrane. Mnogi su pokušali da se probiju iz ovog područja prema slobodnoj teritoriji Olova i Kladnja upravo zbog manjka hrane. Nažalost, to je mnoge koštalo života. Drugi su, pak, pokušali da se dokopaju hrane ubacujući se u sela koja su okupirali četnici ili da dođu do hrane prolazeći preko Podravanja do teritorija gdje je bilo hrane. U toj potrazi za hranom ubijeni su: Nail Lilić i Fadila Gušić, u području Srebrenice; Hasib Štitkovac i Safet Gušić u regionu Plana. U zasjedama u Podravanju nastradali su: Galiba, Kasim i Muhamed zvani Hana, svi Žigić, zatim Aziz Džeba, Bećir Gušić, Merkija Šošić, te Idriz Čardaković.

Bilo je i onih koji su uhapšeni u pokušajima da dođu do hrane. Od njih iz Han-Pijeska bili su Zulfo Hasanović zarobljen u području Srebrenice, te Hanifa Kamenica zarobljena dok je izvlačila hranu iz bajte u selu Gođenje. Inače, bajta joj je bila odmah ispod četničkih rovova. Oni su je primijetili prilikom izvlačenja i uhapsili. Zna se da je u njenom hapšenju učestvovao Dragoljub Borković Baćo, koji je tada, a i danas u Han-Pijesku ima restoran ''Balkan''. Hanifi se od hapšenja gubi trag.

Zarobljeni

Bilo je i zarobljenih Bošnjaka iz Han-Pijeska. Prilikom četničkih napada u septembru 1992. godine na sela Han-Pijeska koja su gravitirala Žepi zarobljena je grupa ljudi. Njih su koristili za kopanje rovova, naredna dva mjeseca, dok se nisu utvrdile linije, a onda su ih preko Kule razmijenili. Tada su uhapšeni Avdija Nuhanović, Hafka Paraganlija, Ahmed Aruković i Hasib Subašić. Te 1992. godine uhapšen je i Halid Aruković i razmijenjen. Mnogi Bošnjaci iz Han-Pijeska, koji su bili na području Žepe do njenog pada 1995. godine, uhapšeni su nakon pokušaja da se dokopaju slobodne teritorije poslije pada. Tada je u regionu Jezerice uhapšen Suad Avdić. Viđan je kasnije u Vlasenici, ali mu se poslije gubi trag. U regionu Podravanja uhapšen je Ramiz Paraganlija, i njemu se gubi trag. Nakon pada Žepe uhapšeni su i Ramiz Ridžal, Osman Omerspahić i Ismet Gušić. Oni su iz Han-Pijeska prebačeni u logor u Vlasenicu, onda u Višegrad gdje je Ridžal zadržan i odatle mu se gubi trag. Omerspahić i Gušić su iz Višegrada prebačeni u KPD Foča i razmijenjeni su kasnije.

Dogodilo se da je jedna grupa ranjenika skinuta iz konvoja koji je nakon pada Žepe krenuo ka slobodnoj teritoriji. Bili su to Džemo Čardaković, Memiš Jusupović, Halil Lilić, Hamdija Muratović, Rasim Mujkić, Hamdija Taklan, Ejub Uvejzović. Držali su ih u logoru u Rogatici gdje su ih mučili i maltretirali na razne načine, a onda su ih razmijenili.

Mnogo Bošnjaka iz Han-Pijeska bilo je izbjeglo u Srebrenicu. U genocidu počinjenom nad Bošnjacima koji su bili u ovoj zaštićenoj enklavi stradalo je i nekih 100 Bošnjaka iz Han-Pijeska. Među stradalim najviše je bilo Hasanovića, čak 34, zatim po 11 Palića i Subašića, po 10 Lilića i Pirića.

Srbski krizni stab Han - Pijeska

Odgovornost za etničko čišćenje Han-Pijeska snose, osim tadašnjih srpskih čelnika u Bosni i Hercegovini, i lokalni pripadnici i čelnici SDS-a okupljeni u Krizni štab. Predsjednik Kriznog štaba bio je Bogdan Todorović, koji je bio i predsjednik Općine. On se i danas nalazi u Han-Pijesku i radi u Općini. Član Kriznog štaba bio je, naravno, i predsjednik SDS-a Han-Pijeska Milija Pajić. On je umro. U Kriznom štabu bio je i Momir Tošić, koji je bio i predsjednik Izvršnog odbora Općine. Danas radi u Privrednoj komori Bosne i Hercegovine. Član Štaba bio je i načelnik MUP-a Goran Kanostrvac, koji danas radi u ''Srpskim šumama''. Milan Perović bio je komandir policijske stanice i član Kriznog štaba. Danas je penzioner. Gojko Petrušić je također bio u Kriznom štabu. On je poginuo. Dok je Vlado Gašević danas penzioner kao i Perović.

Pored članova Kriznog štaba i ranije spomenutih počinitelja zločina, ovom prilikom treba spomenuti još i Nikodina Jovičića. On je ubio tri Bošnjaka koja su uhapšena na području između Han-Pijeska i Vlasenice i dovedena u policijsku stanicu u Han-Pijesak. Ubio ih je na mjestu poznatom kao Smetlište. Jovičić i danas radi u policiji. Također, treba spomenuti i još jednog policajca, odnosno inspektora Predraga Lučića koji je bio šef krim-policije i koji je naredio nakon Dejtona da se uništi sva policijska arhiva u Han-Pijesku i da se napravi nova, onakva kakva neće otkrivati srpske zločine. Lučić je danas inspektor CSB Istočno Sarajevo.