Sva sredstva i metode namijenjene tom cilju možemo nazvati "alternativnim oružjem". Kako je ljudska imaginacija osobito snažna kada treba stvoriti sredstvo za uništenje drugog ljudskog života (što posebno dolazi do izražaja u neposrednoj ugroženosti - npr. ratnim djelovanjima), pod pojmom "alternativnog" oružja može se podrazumijevati čitav niz predmeta i alata iz svakodnevne upotrebe (npr. običan čekić, kuhinjski nož, sjekira za drva i sl. mogu biti iznimno učinkovita oružja u određenim okolnostima), ali isto tako i složenih, na profesionalan način prerađenih oružanih sistema (npr. iz II. svjetskog rata poznat je vrlo jednostavni i jeftini pištolj za kratkotrajnu upotrebu Liberator, kojeg su saveznici slali pripadnicima pokreta otpora u okupiranoj Europi.

Zamisao je bila da se pomoću tog oružja onesposobi protivnički vojnik, od kojeg bi se uzelo njegovo vojničko oružje kao ratni plijen i koristilo se u daljnjim borbama. Vijetnamski rat je prikaz cijelog niza maštovitih klopki, kojim su se borci Vietkonga koristili u borbi s američkim snagama, dok su Amerikanci razvili nasljednika Liberatora tzv. Deer-gun za masovno naoružavanje pripadnika sajgonskog režima.

Da bi se mogla provesti potpuna sistematizacija svih "alternativnih" oružja, bilo bi potrebno znatno više prostora od raspoloživog, a sama struktura teme bi se neizbježno rasplinula u vrlo širokom području njezine razrade. Zbog toga je potrebno koncentrirati se na uski segment alternativnog oružja, koje je po svom konstrukcijskom rješenju vrlo slično vojnom, a u priličnoj mjeri je u upotrebi kod određenog broja građana, kao što je lovačko, sportsko i trofejno oružje.

Lovačko oružje
Lovačko vatreno oružje je po svojim konstrukcijskim osobinama vrlo slično vojničkom, pa je razumljiva njegova masovna upotreba kao alternativa u gotovo svim dosadašnjim sukobima. Intenzivno je upotrebljavano i u ratu na prostorima bivše Jugoslavije praktično od svih zaraćenih strana, iako osjetno manje na srpskoj strani (zbog velike pomoći u vojnom naoružanju koje je srbima dostavljala JNA). Osnovna podjela lovačkog vatrenog oružja je na puške sačmarice i karabine (kuglare).Upotreba sačmarica u borbenim uslovima dosta je ograničena, zbog razmjerno malog dometa i balističkih osobina klasične lovačke sačme. Naime, najviše standardne lovačke sačme se izrađuje uglavnom u promjeru 2-4 mm, koja na udaljenosti većoj od 50 m teško može onesposobiti čovjeka, pogotovo ukoliko je rasip sačme velik (npr. kod pušaka bez tzv. čoka). Ali, uporabom streljiva za borbene sačmarice, koja se puni sačmom promjera 5-9,5 mm, u lovačkim puškama ili monolitnih kugli (npr. Brenneke) čini lovačke sačmarice vrlo opasnim borbenim oružjem u uslovima bliske borbe.

Pri tome čak nisu potrebne veće adaptacije oružja, jer se to streljivo proizvodi u kalibrima koji se koriste za lovačko oružje (problem se može pojaviti ukoliko se iz pušaka koje nisu za to namijenjene ili adaptirane, ispaljuje tzv. magnum streljivo. Radi se o streljivu sa znatno jačim barutnim punjenjima, koje projektile izbacuje većom početnom brzinom i kinetičkom energijom. Zbog toga su znatno veći pritisci i temperatura u cijevi, te ukupno naprezanje materijala od kojeg je oružje izrađeno, što može rezultirati njegovim oštećenjem i ozljedama strijelca).

S druge strane, upotreba lovačkih pušaka karabina je redovna i masovna pojava u gotovo svim oružanim sukobima, jer se to oružje po svojim tehničkim karakteristikama gotovo nimalo ne razlikuje od vojničkih pušaka repetirki. Slične su i balističke osobine lovačkog streljiva s vojničkom istih kalibara, zbog čega se lovačkim karabinima može uspjesno koristiti na istim razdaljinama kao i vojničke puške. Osim toga, većina lovaca takve puške oprema optičkim nisanima, koje vrlo precizno upucavaju uglavnom na daljine 100-200 m (izuzetak su jedino puške s optičkim nisanom za lov u planinskom području koje se često upucavaju i na 250-300 m), što ih čini gotovo idealnim snajperskim oružjem, osobito pri borbama u naseljenom mjestu.
Osnovni problem pri upotrebi lovačkog oružja u ratnim uslovima je velika raznolikost kalibara i vrsta streljiva, što znatno otežava opskrbu, pogotovo kada se takvim oružjem koriste pripadnici pokreta otpora i borbenih organizacija koji, u pravilu, nemaju potpuno definiran međunarodni legitimitet. Legalna međunarodna prodaja oružja i vojne opreme takvim pokretima dosta je ograničena i otežana, pa u skladu s tim i sve vrste streljiva (uključujući i lovačko). Uostalom, najsvježiji primjer je upravo rat u bivšoj Jugoslaviji, utoku kojeg je međunarodna zajednica uvela embargo na uvoz oružja čak i kad su pojedine novonastale države međunarodno priznate i stekle punopravno članstvo u najvećim multilateralnim organizacijama