NAMA BOSNJACIMA TREBA MIR,
MI U RATU STRADAMO JER SMO NEZASTICENA MANJINA.
Pravi li se na Zapadu, među utjecajnim političkim krugovima, ali i u javnosti, slika o Bosni i Hercegovini kao neodrživoj zemlji!? Je li to riješila međunarodna zajednica da parča i dijeli Bosnu i Hercegovinu pa sada priprema medijski i politički teren za to!? Puno se pitanja nameće iz posljednjih događanja u Bosni i Hercegovini i krize koja je, mi ćemo reći, vještački izazvana, ali je ovdje potpuno prisutna i možda čak koordinirana između političkog rukovodstva Srba Republike Srpske i međunarodne zajednice.
Bosna i Hercegovina nikad od Dejtona pa do danas nije se našla u težoj i neizvjesnijoj političkoj, ekonomskoj, sigurnosnoj situaciji. Ovakav stav danas preovladava u dobrom, pa možda i većinskom dijelu političkih i analitičkih krugova u našoj zemlji, bez obzira iz kog naroda dolazili. Doduše, Bošnjaci su najmanje skloni reći da se Bosna i Hercegovina nalazi u ozbiljnoj i politički kriznoj situaciji, smatrajući da je kriza proizvedena vještački od strane jedne političke opcije, opcije Milorada Dodika koji je uspio u Republiku Srpsku vratiti vrijeme političkog i ideološkog jednoumlja, tako da u ovom entitetu misli da se ipak i poslije Tita rodio čovjek kog ''majka više ne rađa''.
Dodikov kriza stab
Sa ovakvim stavom dijela bošnjačkih političara i analitičara najlakše se složiti uz, ipak, priznanje da kriza postoji, da je ozbiljna i objektivna, bez obzira što je izazvana vještački i namjerno od strane srpskih političara iz Republike Srpske. Dakle, tačno je da kriza postoji, ali nije tačno da ju je izazvalo nekoliko odluka visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, već je krizu proizveo Milorad Dodik sa svojim pulenima, jednostavnim potezom blokiranja vlasti na državnom nivou. Naravno, politička kriza za sobom povlači i ekonomska mešetarenja i ekonomsku krizu, pa bez obzira na priču naših vlada da je poskupljenje proizvoda na rafovima naših prodavnica izazvano stanjem na svjetskom tržištu, ipak je jasno da nagli skokovi cijena određenih proizvoda, prije svega ulja, mlijeka i mliječnih proizvoda, imaju itetako veze sa političkom krizom. A, kada se zemlja nađe u političkoj krizi, pa i krizi vještački i zlonamjerno izazvanoj, i praćenoj ekonomskim problemima, onda je neminovna i sigurnosna kriza. Tada postaje razumljivo učestalo pitanje ''hoće li biti rata'', pitanje koje je, nažalost, postalo predmet ozbiljnih rasprava, a koje je do prije samo nekoliko mjeseci izgledalo krajnje nestvarno i neozbiljno.
Pitanja medjunarodnoj zajednici, a i nama samima
Dakle, sasvim je jasno ko je i zbog čega izazvao krizu u političkom funkcioniranju Bosne i Hercegovine. Međutim, nije jasno kako će se ta kriza riješiti. Politička osionost i bahatost sa stavom ''meni niko ništa ne može'' ili ''neka proba da me smijeni visoki predstavnik'', sa kojima istupa Dodik, izazov su danas za međunarodnu zajednicu. Upravo međunarodna zajednica i njen izaslanik Miroslav Lajčak mogu riješiti ovu vještačku krizu svojom odlučnošću i istrajnošću. Naravno, ukoliko to budu željeli. Ali, upitno je da li to zaista i žele!? Ko može znati i garantirati Bošnjacima i onom dijelu Hrvata i Srba, koji vole i žele Bosnu i Hercegovinu kao jaku i normalnu državu, da će međunarodna zajednica podržati takvu Bosu i Hercegovinu!? Ko može znati da li su odluke visokog predstavnika Lajčaka napravljene da zaista budu i implementirane ili samo da izazovu halabuku među političarima Srbima iz manjeg entiteta, da izazovu blokadu funkcioniranja države, te da vrate pitanje Bosne i Hercegovine u političku i medijsku pozornost svijeta!?
Svjedoci smo sve učestalijih tekstova u medijima Zapada koji pišu o tome kako je Bosna i Hercegovina novom krizom u političkom funkcioniranju pokazala svu svoju nefunkcionalnost i nemogućnost opstanka. Na tu temu i u toj formi javljaju se i izjave političara Zapada, pa i najutjecajnijih zemalja poput SAD-a čiji državni sekretar Riceova sa osmijehom, pardon podsmijehom, govori o Bosni kao zemlji sa tri predsjednika, tri policije, tri vojske. Dakle, pravi li se to na Zapadu, među utjecajnim političkim krugovima, ali i u javnosti, slika o Bosni i Hercegovini kao neodrživoj zemlji!? Je li to riješila međunarodna zajednica da parča i dijeli Bosnu i Hercegovinu pa sada priprema medijski i politički teren za to!? Puno se pitanja nameće iz posljednjih događanja u Bosni i Hercegovini i krize koja je, mi ćemo reći, vještački izazvana, ali je ovdje potpuno prisutna i možda čak koordinirana između političkog rukovodstva Srba Republike Srpske i međunarodne zajednice.
Pravo na frustaciju koja se zove teorija zavjere
Možda ovakva konstatacija izgleda kao da smo opsjednuti teorijom zavjere protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Međutim, Bošnjaci imaju puno pravo da sumnjaju u sve što pripremaju Srbi, ali i međunarodna zajednica. Agresija iz prošle decenije pokazala je da se nikako Bošnjaci i Bosna ne mogu osloniti na međunarodnu zajednicu koja je tri i po godine gledala kako jedan narod i jedna država stradaju i nestaju, a pritom je tom narodu zabranila, embargom na oružje, da se brani, i štaviše razoružavala ga je u enklavama koje je nazvala zaštićenim zonama Ujedinjenih nacija, zonama koje je kasnije predala četnicima Karadžiću i Mladiću, a epilog najbolje znamo kroz više od osam hiljada stradalih Srebreničana. Zašto i kako onda da Bošnjaci danas vjeruju međunarodnoj zajednici, nakon onog što im se dogodilo, a posebno nakon 11. septembra, poslije kojeg je islamofobija i borba protiv islama postala prioritet velikog dijela zapadnih zemalja i njihovih političara!?
Intelektualna praznina
Dakle, pitanja ima, ali jasnih odgovora nema. Nažalost, među bošnjačkim i bosanskim intelektualcima nema snage i kapaciteta koji mogu i žele ponuditi odgovore na ova pitanja. Odgovore koji će biti objektivni, realni, savjetodavni, mudri, a ne nikako formalni, dječije naivni kao što su svojevrsne deklaracije koje potpisuje Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, te Srpsko građansko vijeće iz Sarajeva i neke od hrvatskih intelektualnih organizacija iz Sarajeva. Šta će usred Sarajeva takve deklaracije o miru i sl.? Pa sasvim je sigurno da u Sarajevu neće niko nikog biti i ubijati, ali zato niko, pa ni onih 2.500 vojnika EUFOR-a i naše združene Oružane snage, ne može garantirati da nam intelektualci sa Pala i iz Banje Luke neće ponovo pakovati znanje u granate.
Porazavajuca nezainteresiranost studentskih organizacija
Posebno je žalosno što se u ovom trenutku, u ovoj krizi, ne oglašavaju mladi, odnosno studenti Bošnjaci i Bosanci. Svugdje u svijetu studenti su nositelji najzdravijih ideja, mijenjali su sisteme, uređenja država, utjecali gotovo uvijek u najboljem obliku na događanja u državi. Samo kod nas, među Bošnjacima, studenti šute. Možeš im i državu razbiti, podijeliti, okupirati, oni će da šute, štaviše, puni sebe pohvalit će se kako su oni apolitični, kako ih politika baš i ne interesuje. Za one koji su sebe smatrali apolitičnim, a što znači da se nisu smatrali dijelom zajednice, države, polisa, Aristotel je još u staroj Grčkoj govorio da su zvijeri. Naši studenti, ili bar oni koji ih predvode u studentskim organizacijama, ne žele, kažu, biti zoon politicon (biće zajednice, političko biće).
