Muzej genocida nad Bosnjacima, Bosnjacka akademija, Centar za strateske studije, Nacionalna politicka revija, Ministarstvo dijaspore, distrikt Podrinje...sve su to potencionalni projekti koji bi mogli ojacati Bosnjake. Bilo bi sjajno organizirati jedan okrugli sto o mastanju i planiranju Bosnjacke buducnosti.Prvo sto bi se konstatiralo jeste da nikada i niko u politickoj historiji Bosnjaka nije planski vidio dalje od nosa.
Vakat je bez vizija. Za nas Bosnjake, pogotovo. Krstaski fundamentalizam je razvalio iluziju o 21.stoljecu.U ovom brlogu zla tehnicka postignuca nemaju nikakvog smisla. Jer, ilustrirana su tijelima ubijene libanonske, palestinske i iracke dijece.
Cini se da je vise vjere u civilizaciju davalo otkrice sijalice. Danas postajemo svijesni kako je bestijalnost konstantna,uprkos robotima,kloniranjem i drugim dosezima ljudskog jal uma jal bezuma. Cini se da nista ne moze promijeniti zvijer u covijeku. Civilizacija je utonula u depresiju. Barustinu bez vizije potapa vizija ubijanja muslimana. Svi koji su civilizaciju dozivljavali kao jedinstvo razlika, danas suprepusteni beznadju. Pa cak i muslimani, cija se vizija svela, ili uzdigla do-borbe za opstanak. Oni drugi koji sve probleme svijeta nalaze u islamu,zasad, imaju na sta jurisati. Tako je i sa nasim susjedima, velikosrbima i velikohrvatima, koji sve balkanske treskavice ne prepisuju sebi, vec Bosni i Bosnjacima. I oni imaju na sta jurisati. Imaju viziju, kakvu god. A mi? Mi smo klupko, zamrseno.
Cekanje nicega
Nema opravdanja za drzanje bosnjackih kola u leru. Drndamo, kao da radimo, a nikud ne idemo. Cekamo kad ce nas sta osinuti, da konstatiramo sta nas je strefilo. Nalik smo na ovu reformiranu policiju koja ne sprijecava, vec evidentira nasilje. Mi smo puki evidenticari svoje sudbine. Objekti smo svojih zivota. Dokle? Ova nas supljina u nasem vremenu I prostoru dovodi na zamisao da pokusamo u Bosnjaka pretpostaviti viziju. Eto, cak I dasu narodu dani odbrojani, nije insanski dici ruke od sebe. Koliko smrtnih hasti do posljednjeg dana racuna kako treba ofarbati ogradu, promijeniti crijep, nabaviti cumur, jer su s ove, a ne s one strane zivota. A koliko se tek smrtnih hasti podiglo iz postelje jer ih nije napustao duh zivota. U nas je, eto, sve zamrlo. Umrli prije smrti, sto bi rekao hodza Merlin. Narod nije kriv, nizasta.
Ali, kad narod vidi svoje vodje kako ne vide nista i nikud, onda i narod uhafiza da to tako treba. Sjediti, blehnuti,k`o panj. A narod, ka se podstakne, inspirise, uputi, moze biti golema i korisna snaga, prvo sebi. O Titi mozemo misliti sta hocemo, ali, njegove radne akcije neprevazidjen su dokaz dizanja naroda. Domacinski odnos naroda prema zemlji gradi se domacinskim odnosom politike. U nas toga nema. U politiku, pa u narod, uselio se osjecaj da smo mi u Bosni pod kiriju, slucajno, privremeno, da nam je odredjen rok trajanja. Mozda tako jeste, Bog najbolje zna, ali nije u redu zivjeti na koferima. Kad sam iza rata u Becu posjetio svoje rodjake iz Podrinja, gdje su im kao prognanicima dali neke kolibe na periferiji, osijetio sam miruh Bosne, vidio sam tespihe i samije, hekleraje na kredencima, pojeo maslenjak, skrnuo kahvu iz fildzana…
Samo zid ove drvene kolibedijelio je dva svijeta, onaj hladni, glomazni, beclijski, i ovaj mehki,bosanski. U toj privremenoj kuci mojih prognanih rodjaka nista nije bilo privremeno, jer je kuca mirisala na onu, njihovu, iz Kozluka. Danas, plasim se, nase kuce sve manje mirisu na nas, i u njima je sve vise studeni, camotinje, kakva se osjeti na napustenim mjestima. Bosna sve vise odise onim karanflijs-kim mirisima i zvukovima kakvi se susrecu u sobama teskih bolesnika. Iscrpljena je prica, nazire se kraj, nema se vise sta okrenuti zivotu,noge izdale, ruke klonule, misao utrnula, ostaje jos samo cekanje-nicega. Je li to moralo tako biti?
Potencijal genocida
Savrsen je bio moralni kredibilitet sa kojim smo izasli iz rata. Osjecali smo snagu u svakoj pori bica. Uprkos dejtonskom kompromisu, bili smo pobjednici. …Sacuvana bh. Drzavnost, neokaljan obraz, uprkos iskusenjima, prvi put izgradjena vlastita, i nepobjediva, oruzana sila. Sta je trebalo izgraditi, koje mehanizme uspostaviti, da se taj osjecaj pobjede ne raspe u osjecaj poraza i izgubljenosti? I, da li ista mozemo spasiti i revitalizirati? O tome zelimo govoriti. Nedopustivo dugo je trajao indolentan odnos prema zrtvama genocida. Tek prosle godine ustanovljen je Memorijalni centar u Potocarima. A gdje su Prijedor, Visegrad, Foca, Brcko…? Bosnjacka politika ni danas nema nikakvu viziju institucionaliziranja pamcenja, umrezavanja svih nasih stratista u jedinsteven sistem. …Svako pamti sebi, ako uopce pamti. Nasa politika ne razumije futuristicki kapacitet genocida, koji bi morao biti obavezujuci za mirnu i stabilnu buducnost.
Genocin nad Bosnjacima treba graditi Bosnu i Hercegovinu! Zrtva ima pravo na satisfakciju, a kako bi to neko uopce znao kad mu mi, kao zrtve, ne nudimo dokaze da smo zrtve. Dokazi o nasem stradanju trebali su, i moraju, postati uvodno slovo svakog politickog dogovora. Konkretno, kad govorimo o ustavnim promjenama, mi se moramo pozivati na zrtve genocidne agresije, jer u ime tih zrtava mi ne mozemo pristati na ustavna rijesenja koja nagradjuju agresore. Bosnjacka politika nikad nije ni pomislila, a kamoli primjenila takvu doktrinu. Stoga smatramo da kljucni projekat za ustanovljavanje ovakvog diskursa mora biti osnivanje Muzeja genocida nad Bosnjacima, o cemu smo vec pisali. Dalje, Bosnjacka politika godinama egzistira kao mjera nacionalne pameti. Stetno, glupavo, smijesno, nelogicno. Kako primjer koji je po struci, recimo, informaticar ili tehnolog, moze strucno razumijevati pravne aspekte?!
U svih samoodrzivih naroda postoje savjetodavna tijela koja okupljaju akademske potencijale, cija strucna misljenja bivaju orijentir za politicare. U Bosnjaka, dakle, treba pod hitno graditi Bosnjacku akademiju nauka i umjetnosti, ili Centar za strateske studije, kao institucije koje bi svojim naucnim i strucnim autoritetom bile nadredjene Bosnjackoj politici. Tek tada bi smo bili sigurni da Bosnjacka politika donosi ispravne odluke, oslonjene na maksimum nasih, bosnjackih, intelektualnih kapaciteta. Umrezavanje i funkcionaliziranje akademske pameti ne samo da bi politicarima pruzilo podrsku u njihovim lutanjima, dilemama, neznanjima, vec bi otvorilo spektar vizija, sto bi se ocas preselilo i u narodnu svakodnevnicu.
Evo, ima vec vise od godine da mi, Bosnjaci, zivimo kao jedini evropski narod koji nema svoga politickog magazina. Sa smrcu Ljiljana i Waltera nestala je mogucnost citanja serioznih analitickih tekstova o aktuelnim dogadjajima i pojavama. Nasa spoznaja stvarnosti bazira se na dvije-tri recenice koje je u tom i tom povodu izjavio nekakav politicar. Posljednjih mjeseci, doduse, bez ikakve podrske od
bosnjacke politike, ovu ulogu preuzima SAFF. Zasto je jednom politickom narodu potreban makar jedan politicki magazin? Prvo, zbog politicara. Oni nemaju novinarski i analiticki refleks, oni ne vide koji ce se dogadjaj razvitiu aferu i koja ce afera potkopati nase pozicije. Analiticari barataju suptilnim, istesanim osjecajima da prepoznaju kuda plovi stvarnost. Politicari nisu od te struke i logicno je da stvarnost vide u jednoj dimenziji. Drugo, postojanje politicke revije nuzno je zbog one kriticne intelektualne mase u jednom narodu, koja prati sve sto se dogadja, i koja stavove izostrava putem tekstova. Sljedeci bitan korak koji mora naciniti bosnjacka politika jeste ulaganje novaca za kadrovsko i materijalno jacanje jedne politicke revije.
Dalje od nosa
Kad bi smo ustanovili ova tri stuba za podrsku bosnjackoj politici, mogli bismo govoriti o planiranju i realizaciji raznih ideja i projekata. Danas ako se i pojavi neka kvalitetna idejam, ona zgasne ko ziska, jer je nema ko prihvatiti. Elem, sta nam sve treba? … Idemo mastati. Zeljeli bismo, recimo, znati kako stojimo ekonomski, kao narod, jer bez takve analize ne vrijedi govoriti o buducnosti. Suverenitet je danas u parama. Nije valjda da nas ne zanima kako smo prosli u privatizaciji, u kojoj smo, zbog zagubljenosti vizije, svoje certifikate, a time i imovinu, za bagatelu dali pametnijima, uglavnom Janezima?! Ovo je kljucna steta koju nam je nanijela bosnjacka politika, ne smogavsi pameti ni da osnuje bosnjacki privatizacijski fond.
Treba spasiti sta se moze spasiti. Bagatelna rasprodaja nase imovine nalikuje na ponasanje ljudi koji su namjerili seliti pa budzasto prodaju sve osim kofera. Ako mislimo zivjeti ovdje, ekonomskoj analizi i perspektivama valja posvetiti maksimalnu paznju. Dalje sta cemo sa obavjestajnom otkrivenoscu bosnjackog naroda? Otkako su nam razvalili drzavnu obavjestajnu sluzbu RbiH, i utopili je u s-h strukture, mi nalikujemo na zapadne nudiste sa suncanim naocalima; sve nam se vidi, a mi nista ne vidimo. Logicno je sto nismo vidjeli ko je poturio bombu na Alijino turbe. Zato su to vidjeli drugi, koji danas bajagi tragaju za pociniocima. Treba pod hitno graditi obavjestajnu alternativu, kao javni analiticki centar u okviru one institucije koja je nadredjena bosnjackoj politici. Ovako vise ne ide. Idemo dalje planirati… Sta ce mo sa dijasporom?
Drzava nema nikakvog odnosa prema nekoliko miliona gradjana porijeklom iz BiH, dominantno Bosnjaka, koje su razni progoni odveli u inostranstvo. Stavise, drzava se bori za nastavak genocida, jer nastoji iz drzavljanstva izbrisati najmanje pola miliona bh. Drzavljana koji su zrtve posljednjeg etnickog ciscenja. A sta radi bosnjacka politika? Suti. Uvijet ispod kojeg se ne smije ici jeste osnivanje ministarstva dijaspore! Koje protiv toga, treba ga optuziti za genocid. Veze sa dijasporom moraju biti drzavni interes, jer vise dijaspora treba nama, poglavito ekonomski, nego mi njoj.
Ali, bosnjacka dijaspora netreba cetnicima i ustasama u bih vlasti, u tom grmu lezi zec. Njega, tog zeca, jednostavno; treba ukokati. Evo jos jedne ideje: distrikt Pdrinje. Kad bi se svi Bosnjaci vratili u Podrinje, makar politicki, cinili bi smo vecinu. Zbog Srebrenice, Podrinje nesmije biti Karadziceva teritorija. Taj moralni aspekt dosad nije istican. Sta je sa ekonomskim? Drina je jedan od najvecih hidro energetskih potencijala u Evropi. Danas njkome gazduje velikosrpska politika. Neki dan je objavljeno da Grci planiraju uloziti novac u gradnju hidroelektrana. A gdje smo tu mi?
Znamo li ista o ovome? Mudra bi politika gledala kako da sa Drine istisne srpsko-grcki interes, da drinjske potencijale na odredjeni rok prepusti zapadnim zemljama, a da zauzvrat izlobira formiranje distrikta Podrinje, kao zasebna administrativne regije uBiH. Jer, dokle god nam granica ne bude na Drini, dotle ce Drina teciRomanijom i Majevicom. Bilo bi sjajno organizirati jedan okrugli sto o mastanju i lamiranju Bosnjacke buducnosti. Prvo sto bi se konstatiralo jeste da nikada i niko u politickoj povijesti Bosnjaka nije planski i institucijalno vidio dalje od nosa. Jedan narod tako ne moze zivjeti, jer mu zivot lici na umiranje u nastavcima. Moramo se mijenjati.
