Da li medjunarodna zajednica u BiH ostvaruje dogovor iz Karadjordjeva o podjeli nase zemlje na srpsku i hrvatsku polovicu? Dejtonski sporazum nije bio ni na vidiku, a vec smo u martu 1994. znali da ce se Federacija BiH prostirati na 51 odsto bh. teritorije. Za godinu i po nakon Vasingtonskog sporazuma izginuli su jos deseci hiljada nasih ljudi. Dogodile su se Markale, Kapija, Srebrenica… Zasto? Nije li nas to trebalo dodatno omeksati da pristanemo na bilo kakav mir koji je bolji od rata. Pristali smo jer nam je obecan povratak, reintegracija, demokratizacija. Vraga!
Vise je Bosnjaka ekskluzivnom brzinom dobilo useljenicke vize u prekookeanske zemlje, nego sto se vratilo kucama! Aneks sedam je nepovratno mrtav! Samo je u Ameriku preseljno oko 150.000 Bosnjaka. Oni se nikada nece vratiti.
Dok je trajao taj nastavak genocida, na 24. odsto bh. teritorije usli su slovenski privatizacijski fondovi. Usao je klerikalno podoban kapital. Slovenci ne mesetare ni po RS, ni po Herceg-Bosni, jer je tamo privatizacija u sigurnim rukama. Kad nas i ekonomski slome, mi necemo biti ni NULA, je i nula ima matematicku moc. Mi necemo imati vise nikakve moci. Necemo uopce postojati. Zalud nam bosnjacke institucije kulture, koje se vec danas rahat mogu pretvoriti u bosnjacke muzeje, nalik na one u kojima su izlozeni dinosaurusi.
Drskost kojom se pred nasim ocima odvija cejrecenje BiH svjedoci da vise ni o cemu ne odlucujemo, niti nas iko vise zarezuje. Stavise, nasi se politicari utrkuju da dokazu kooperativnost u razvaljivanju BiH. Pod pritiscima OHR-a i OSCE-a pristali su na specijalne odnose FBiH i Hrvatske, i time dali pravo RS-u da se veze za SRJ; pristali su da na dvije drzave podijele BHT, izborna pravila, tajnu policiju…
Medjunarodni faktori, isti oni sto su nam obecavali dejtonske oaze mira, ovih dana su aminovali vojno paktiranje Vojski RS i SRJ. Ako je to jedna vojna sila, onda je to i jedna drzava! Onda RS nije u BiH! Pola Bosne se daje, kao sto je i najavljivano, u zamjenu za izgubljeno Kosovo. Posve je nebitno za koliko ce godina ova stvarnost dobiti i medjunarodni pecat. Oni koji su u ime Bosnjaka potpisivali Dejtonski sporazum imaju moralnu obavezu da povuku svoj potpis, ako se odredjenim postupcima narusava drzavni smisao Bosne i Hercegovine.
DEJTONSKA RETORIKA
Nekadasnji alternativni premijer Sejfudin Tokic je na sesiji Kruga 99 izjavio da Dejtonski sporazum ne treba mijenjati, ali da ce uslijediti promjene nedavno usvojenog Izbornog zakona. Izborni zakon je proizisao iz Dejtonskog sporazuma, koji uvazava entitetske i segregacijske realnosti postignute genocidnom agresijom. I jedan i drugi dokument danas su u suprotnosti sa Odlukom o konstitutivnosti. Ako se Izborni zakon prilagodi politickoj jednakopravnosti svih bh. naroda i gradjana, onda politicki Dejton postaje besmislen. Kakva je svrha postojanja entiteta ako ce svi biti jednakopravni? Doduse, politicarima je u ovoj zemlji strogo zabranjeno da cackaju po Dejtonskom sporazumu, jer bi mogli biti smijenjeni. Nemoguce je Izborni zakon prilagoditi evropskim standardima i Odluci o konstitutivnosti, a da to nema znacenje promjene Dejtonskog sporazuma.
NEMA POMIRENJA BEZ RAVNOPRAVNOSTI
Na skupu strucnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja zakljuceno je da gotovo dva miliona gradjana BiH pati od posttraumatskog stresa. Njihovo nije bilo da ulaze u politicke dimenzije proizvodnje postratne traume u drustvu, u vidu kriminalne privatizacije, socijalnog haosa, renesanse narkomanije i svih vidova kriminala. Pogotovo sto su ove pojave znatno izrazenije na ovih 24 odsto bh. teritorije. (Samo na podrucju TK slobodno radi 90 javnih kuca!) Ako se legalizacijom svakovrsnog drustvenog zla razori bosnjacka porodica, time ce biti sasjecena mogucnost kolektivnog otpora antibosanskim pojavama.
Bitno je proizvesti kriticnu masu ljudi koji zive u haosu. Manjina onih koji vide sta se dogadja tu slabo sta moze promijeniti. Ucesnici skupa su raspravljali i o pomirenju medju bh. narodima, valjda kao uvjetu da se prevazidje stanje traume.
Srdjan Dizdarevic je rekao da postoje tri istine, sto je temelj novom ratu. Konstatacija je tacna, ali bi se trebalo upustiti i u genezu tih triju istina. Organizatori skupa, Fondacija Konrad Adenauer i GTZ, izjavili su da je projekt pomirenja i dijaloga zapoceo prije dvije godine. Ejh, zar bas! Kakva je svrha pomirenja i dijaloga ako postoje tri istine? Osnovni problem tih istina je sto dva naroda u BiH u svojoj blizini ne zele ona druga dva naroda. Problem je u s&h ambiciji da 76 odsto bh. teritorije bude etnonacisticka pustinja, sa apartheidnim i segregacijskim ambijentom za bh. razlicitosti. Tu nema pomirenja ni dijaloga. Tek provedba Odluke o konstitutivnosti i jednakopravnosti svih bh. naroda i gradjana moze biti siguran put za izbavljenje iz ovog, cini se svjesno, zacaranog kruga. Dotad su sve price o pomirenju i dijalogu mlacenje prazne slame i dizanje para na jalovim projektima.
KOMUNIZAM JE BIO MALA MACA
Ovaj dio Bosne gdje skoncavaju Bosnjaci pretvorio se nakon 11. septembra u pozornicu paranoje i islamofobije. Mozda ce neki komediograf nekada o svemu sto se dogadjalo napisati neko Bosnjacko sumnjivo lice, ali dotad valja izdeverati opak potres mozga drustveno-politickog sistema. Priblizavamo se ambijentu boljsevickih cistki, gdje postaje kriv svako na koga se uperi prstom. Trenutno se kao krivicno djelo uzima iskazivanje negativnog misljenja o americkim udarima na Agfanistan. Svaki gradjanin ima pravo da misli sta hoce, i da iskazuje svoje misljenje, sve dok to ne ugrozi zakonske okvire gradjanskih sloboda. Skandalozna je cinjenica da je sarajevska policija privela i podnijela krivicnu prijavu protiv dvojice mladica koji su lijepili plakate sa porukom - Zasluzuju li muslimanski zivoti minutu sutnje? Mladici su osumnjiceni za krivicno djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mrznje. Pa komunizam je mala maca za ovo sto nam se dogadja! Ko dan je jasno da poruka sa plakata nema blage veze sa optuzbom za krivicno djelo. Kako bi to pozivanje na sucut moglo raspirivati raznu mrznju? Nikako.
S druge strane, Bosna je krcata teroristickim izljevima nacisticke mrznje prema muslimanima, ali na to niko ne reagira. Ovo bi bila sretna zemlja kad bi s&h teroristi svoje poruke ispisivali na plakatima, umjesto sto podmecu bombe, kamenuju i ubijaju muslimane. Ali, poruka za koju ce odgovarati sarajevski mladici nije poruka mrznje. To je poruka koja podstice na moralnu dilemu. Uistinu, zar postoji razlika izmedju americkih i palestinskih zrtava? To je posve zdrava poruka. Da smo mi zdravo drustvo, federalni bi ministar policije istog casa trebao poslati izvinjenje mladicima, ili podnijeti ostavku. Umjesto toga, raspirivanje orvelovske islamofobije namece se kao mjerilo odanosti demokratiji i antiteroristickoj koaliciji. Ogroman dio javnosti vec je inficiran strahom da bi BiH mogla biti optuzena kao teroristicka baza. Zato se i vijest o pronadjenoj spaljenoj americkoj zastavi u Kladnju cita kao akt terorizma. Umjesto da razumijemo da svaki gradjanin ima pravo da u svojoj avliji pali i americku, i afganistansku i kakvu god hoce zastavu. Osim zastave Bosne i Hercegovine!
Svaka manifestacija misljenja koja ne ugrozava zakone nase drzave pripada neprikosnovenoj gradjanskoj slobodi. Ko god da zeli javno govoriti protiv Amerike, ili Bin Ladena, ili Izraela, ili Afganistana - to je njegovo pravo. Samo je u komunizmu sloboda misljenja bila propisana zakonom. Berlinski zid je srusen 9. novembra 1989. godine.
BRCKANJE U PAMCENJU GENOCIDA
Brcko je jedan od gradova simbola srpskog genocida nad Bosnjacima. Americki izvori su spominjali podatak od oko 3.000 ubijenih Bosnjaka u logoru Luka, iako se pretpostavlja da je taj tragicni broj znatno visi. U ovom gradu je prije rata zivjelo 55 odsto Bosnjaka, 19 odsto Srba i sedam odsto Hrvata. Prvih dejtonskih godina broj Bosnjaka u Brckom se vrtio od tri do pet odsto, u odnosu na popis iz 1991. godine. Uprkos demokratskoj fasadi, projekt distrikta jos tone u mjestu.
Brcko je i danas velikosrpski grad, sa zlocinackim obiljezjima. Da zlocin zraci iz drustvenog ambijenta pokazale su onomad fasisticke demonstracije srpskih ucenika i prebijanje bosnjacke djece. Zlocin lebdi u brcanskom zraku, samim tim sto tamo nema nijednog obiljezja u pomen hiljada bosnjackih i hrvatskih civila koje su pobili srpski fasisti. Bezbeli se smatra da bi institucionalizirano sjecanje na zrtve narusilo medjuetnicku toleranciju. O tome svjedoci i glasilo Vlade Distrikta Brcko, sa nazivom Most, u cijem posljednjem broju pise: "Oni koji su patili zbog konflikta znaju da nastavak igre sa sektaskim podjelama i nacionalizmom nece uzrokovati privlacne rezultate. Bosna i Hercegovina, i Brcko posebno, moraju napustiti proslost". Fenomenalno! Bosnjaci, koji su dominantno stradali u Brckom, krivi su sto su patili, da budu igrali sektaske podjele, da budu bili nacionalisti, sami su sebi sve skrivili, ako zele u buducnost, moraju napustiti proslost, zaboraviti, odumrijeti… Zapravo, brcanski Bosnjaci su na prvim izborima 1990. u vecini glasali za gradjanske stranke, dok se glasovi SDS-a i HDZ-a uglavnom poklapaju sa brojem Srba i Hrvata. Time otpada podmetacina da je bosnjacki nacionalizam kriv za bosnjacko stradanje. Jednako su ubijani i gradjanski i negradjanski Bosnjaci.
Poruka da Brcko mora napustiti proslost tice se iskljucivo Bosnjaka, koji su najteze stradali. Bjelodano je da medjunarodni faktor vecu opasnost za obnovu tolerancije vidi u uspomeni na genocid, nego u odrzavanju rezultata genocida. Ne postoje ni inicijativa, ni raspolozenje, da se civilizacijski, u duhu vjerskih i svjetovnih obaveza, komemorativno oznaci stradanje brcanskih civila. Umjesto nekoliko hiljada civilnih zrtava posljednjeg genocida, dejtonsko Brcko ce se sjecati 168 Jevreja stradalih u Drugom svjetskom ratu. Nedavno je gradonacelnik Brckog Sinisa Kisic primio rabina Jevrejske zajednice u RS Jozefa Atijasa, i za decembar dogovorio organizaciju kulturno-vjerske manifestacije sa nazivom Memorijalni dani brcanskih Jevreja. Manifestacija se organizira u pomen genocida nad 168 brcanskih Jevreja koji su pobijeni na Savskom mostu 17. XII 1941. godine. Nakon okruglog stola o stradanju Jevreja, vjerskog rituala i molitve, bit ce otkrivena i spomen-ploca u znak sjecanja na ubijene Jevreje. Bilo bi casno da je rabin Atijas izjavio da je neumjesno graditi spomenik Jevrejima sve dok se ne izgradi spomenik hiljadama bosnjackih i hrvatskih civila pobijenih u Brckom. Ako se misli da je jevrejsko stradanje multikulturno, a da je bosnjacko nacionalisticko, onda ne misli - ljudski. Svaka nevina zrtva jednako opominje.
