Hajcanje novog rata je podvala velikosrbskih obavjestajaca
Onaj ko tvrdi, ili podrazumijeva, da su Bošnjaci jednako spremni za rat kao i Srbi i Hrvati, taj je zapravo u zločestoj misiji sataniziranja Bošnjaka i legitimiziranja srpskog ili hrvatskog ratnog, odnosno genocidnog cilja. Krug 99 i VKBI, pod komandom Mirka Pejanovića, opet su navučeni na tanak led.Ko bi protiv koga ratovao u Bosni i Hercegovini? Za rat je potrebno dvoje. Za genocid po jedno: dželat i žrtva. Ali, u bh. javnosti se posljednjih sedmicu-dvije uporno govori o mogućnosti novog rata, a ne o mogućnosti novog genocida nad Bošnjacima! Ta postavka podrazumijeva da u BiH imamo dvije ili tri jednako naoružane i ljute strane, spremne da zaratuju.
Koliko su Srbi i Hrvati u BiH naoružani i spremni za rat, možemo pretpostavljati, ali, sa sigurnošću možemo tvrditi da su Bošnjaci jedini razoružani evropski narod i posljednji evropski narod koji bi bio spreman za rat. U BiH se jedino može ponoviti genocid nad Bošnjacima, a nikako se ne može dogoditi rat između, recimo, Srba i Bošnjaka.
Pamet u plicaku
Aktuelno brbljanje o novom ratu podsjeća na beogradsko propagandno pripremanje genocidne agresije iz 1992., kada se stjecao utisak da bivša JNA i njeni sateliti goloruki srpski narod štite od tzv. džihad-ratnika, Alijinih bojovnika i ostalih babaroga. Velikosrpska propaganda je oblikovala partnera za rat i legitimizirala vojne ciljeve, tako da je bilo nebitno što su se na meti našli bošnjački civili, a ne ti nepostojeći tzv. džihad-ratnici. U neko doba je civilna žrtva, u nagonu za samoodržanjem, došla do oružja, pa je genocid dobio ratnu formu. Ostalo znamo.
Današnji vanjski i unutrašnji obavještajci rade suptilnije, jer za svoje ciljeve koriste što svjesne što obaliještene bošnjačke kondore. Prisjetimo se samo kako je prije koju godinu velikosrpski patuljak Jakob Finci, preko Kruga 99, umalo navukao VKBI – Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca da kumuje bošnjačkom nacionalnom samoubistvu. Naime, tada je Krug 99 egzistirao kao šupa Zlatka Lagumdžije i zločinačke SDP-Alijanse, odakle su se vodile akcije za sataniziranje Bošnjaka i glorificiranje podaničkih veza prvenstveno prema Beogradu. U naletu podaničkog mazohizma, Krug 99 je zagovarao ideju o tzv. trećoj republici i novom referendumu, a što su poslije, sjećamo se, zagovarali Šešeljevi radikali, a i naš Haris Silajdžić koji, očito, nije razumio šta govori, jer je bio zanesen svom tom ljepotom.
Elem, malo je falilo pa da bošnjačka javnost nasjedne na priču o novom referendumu, o tzv. trećoj republici, što bi značilo derogiranje one republike za koju su glasali građani na Referendumu iz 1992. Napose, zar je iko normalan mogao očekivati da bi Karadžićevi Srbi danas glasali kao što su građanski glasali 1992. godine – za suverenitet RBiH?! Podli i precizni plan Kruga 99 čak je predviđao da VKBI, sa HNV i SGV, hoda po deset općina – sa bošnjačkom većinom – i propagira, praktično, ukidanje Referenduma na osnovu kojeg je BiH međunarodno priznata. Tada sam u Ljiljanu napisao jednu obimnu analizu ideje o tzv. trećoj republici, nakon čega je zahuktala lokomotiva prevare završila na smetljištu, doduše nepostojeće, historije.
Valjda je i tim karađozima iz VKBI-ja došlo odozdo do gore, pa su razumjeli kako su bili navučeni na izdaju Bosne i Hercegovine. Baš kao što su nešto poslije bili navučeni da se uključe u hajku za izmišljanje tzv. antisemitizma u Sarajevu, pa su oni prvi, valjda u znak osvete, pucali po meni, kada sam od magazina ''60 minuta'' bio oklevetan kao tzv. antisemit. Poslije je Regulatorna agencija za komunikacije kaznila ovaj problematični, stranački magazin zbog ove hajke, čime se pokazalo da je i VKBI bio na strani nepravde. A sve zato što sam im se zamjerio, kada sam provalio njihovo nesuđeno učešće u projektu izdaje BiH, zbog čega su, valjda, osjetili neki sram, jer se javnost uvjerila kako nemaju ni elementarne strateške pismenosti. Žao mi je njihove plitkosti, ali morat ću još jednom odškrinuti naivnost i plitkoumnost VKBI-ja, institucije za koju bi nakon smrti prof. Purivatre bilo bolje da ne postoji, nego što lažnim predstavljanjem sramoti bošnjačke intelektualne potencijale.
Deponija razocarenja
Više me ne čudi kada ma koja srpska i hrvatska institucija otvoreno ili prikriveno podržava velikosrpske i velikohrvatske ciljeve. Ideja BiH je toliko puta, na najgrublji način, iznevjerena od mnogih Srba i Hrvata za koje smo vjerovali da su nam prijatelji, maltene braća, tako da je teško podgrijavati ishlapljelu nadu. Možemo žaliti što nam Bosna nije svima podjednako majka, ali, ne možemo ubijediti Srbe i Hrvate da im je bolje biti svoj u multietničkom zajedništvu nego tuđi u monoetničkom jedinstvu. Možemo poštovati i voljeti one rijetke, preostale Srbe i Hrvate, kojima je Bosna što i nama, ali se ne možemo oteti zebnji da bi se i oni, očas, mogli izopačiti u svoje prethodnike. Otud, velim, nisam više pretjerano osjetljiv na srpski i hrvatski odnos prema BiH. To je, uglavnom, deponija razočarenja. Osjetljiv sam, pak, kada ma koji bošnjački pojedinac, a posebno institucija, pristane, u znanju ili neznanju, da bude idiotizirano pokriće u dejtonskom teatru isparavanja Bošnjaka.
Prije sedmicu-dvije prvo je izašao Mirko Pejanović, lider SGV-a, da na Krugu 99 filozofira o mogućnosti novog rata. Svi su mediji to popratili kao dobronamjernu borbu za očuvanje mira. Za razliku od svih, ja smatram da se radi o zloj namjeri Mirka Pejanovića, ili njegovih naredbodavaca! Pejanović nije glup i neobrazovan pa da ne zna da u BiH, kao ni 1992., ne može biti rata, jer postoji suštinska razlika između golorukih Bošnjaka i naoružanih Srba i Hrvata. On zna i da pojam demilitarizacije BiH, odnosno smanjenja vojnih potencijala, ne pogađa jednako sva tri bh. naroda, jer su Srbi i Hrvati hronično oslonjeni na vojnu, ali i svaku drugu pomoć iz Srbije i Hrvatske. O ovoj temi se ne može pošteno govoriti a da se ne napravi ova suštinska razlika. Onaj ko tvrdi, ili podrazumijeva, da su Bošnjaci jednako spremni za rat kao i Srbi i Hrvati, taj je zapravo u zločestoj misiji sataniziranja Bošnjaka i legitimiziranja srpskog ili hrvatskog ratnog, odnosno genocidnog cilja.
Iako su se poslije na nekoliko medija pojavili vojni analitičari, uglavnom tvrdeći da ne postoje pretpostavke za novi rat, činjenica je da na sesiji Kruga 99, a ni od strane uvodničara Pejanovića, a vala ni od anemičnih novinara, niko nije pretpostavio kako bi taj rat krenuo, ko bi na koga zapucao, koje bi se formacije sukobile... I što je najvažnije: niko do danas nije locirao ni jedan jedini indikativ koji bi opravdao prisutnost ove teme u javnom životu! To što su Krug 99 i Mirko Pejanović dali na talambase temu o novom ratu, isto je kao kad bi BIHAMK usred ljeta počeo obavještavati vozače o obavezi posjedovanja zimske opreme. O zimskim gumama se priča kad očekujemo snijeg, kao što se o ratu priča kad očekujemo rat. Krug 99 i Pejanović nam nisu objasnili odakle će doći taj rat, i to njihovoj temi i elaboraciji odriče vjerodostojnost i dobrohotnost. Jedina utemeljenost njihovoj priči mogla bi se pronaći u divljanju cijena osnovnih životnih namirnica, što je kontekst koji, vjerujemo, ne odgovara univerzitetskom kostimu Pejanovića, Repovca i drugih titutologa.
Divljanje cijena ima istu funkciju kao i poratni-antiratni-zaratni govor Mirka Pejanovića. Državna mafija, koju u BiH kontroliraju Beograd i Zagreb, te pokoji bošnjački šibicar, realizirala je divljanja cijena s ciljem stvaranja ratne psihoze. Svima je jasno da ne postoji realan razlog za enormna poskupljenja brašna, ulja, šećera, a svi vidimo kako se, po jedinstvenoj komandi, cijene pomjeraju. I to, prvenstveno, u krajevima sa bošnjačkom većinom. Razlog, dakle, može biti samo politički, iako ga pokreće profiterski motor. Da li su Repovac i Pejanović ovdje konektovani na političke ili profiterske kanale ove operacije, ili su tu pak u nekom neopravdivom neznanju, ne znamo, ali, vidimo kako njihove aktivnosti korespondiraju sa neutemeljenim propagandnim akcijama stvaranja ratne psihoze.
Blejanje u podvali
Pejanovićevu horoziju ulogu morali smo opservirati kako bismo identificirali odakle je potekao taj apsurdni, neutemeljeni, zlobni, sramni, velikosrpski dokument koji se zove ''Deklaracija za mir'', a koju je zvanično inicirao Krug 99, a podržali VKBI, HNV i SGV. Deklaracija je, kažu mediji, zvanično predstavljena na sesiji Kruga 99 na temu ''Poziv na mir i toleranciju''. Da pojasnimo: jednu je heftu Pejanović pričao o novom ratu, a drugu se heftu pozivalo na toleranciju, usred Sarajeva, i još se pride usvajala ta ''Deklaracija za mir''. Toliki je to rat oko nas.
Za nas je zanimljivo da oslušnemo bošnjačko blejanje u ovoj podvali Bošnjacima. Hidajet Repovac je predsjednik Kruga 99 i veli da je zabrinut ''ozbiljnom političkom, socijalnom i ekonomskom krizom''. A mi mislili da je zabrinut zbog novog rata? Sabira Hadžović je predsjednica VKBI-ja, a u svojoj izjavi žali što se u BiH – ''odgajaju mali Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a ne građani''. Poštovana gospođa ništa ne razumije, kao što ništa nije razumjela ni Desanka Maksimović kad su je vodali po Gazimestanu! Pa kakve to veze ima sa ''Deklaracijom za mir'', koja se objavljuje zato što nam prijeti novi rat?! I, nije problem ako se odgajaju mali Srbi, Bošnjaci i Hrvati, problem je ako se od malih nogu odgajaju četnici i ustaše!
Samo politički nepismen um može imati nerealnu ambiciju da bosansku posebnost, taj historijski utemeljeni suvlasnički odnos tri naroda, pretoči u građansku sintetiku. ''Deklaracija za mir'' je zahtijevala da nam predsjednica VKBI-ja nešto kaže o razlozima njenog usvajanja, o ratnoj prijetnji, a ne da k'o Maksim po diviziji svjedoči raskoš svoga neznanja. Prije će biti da su i Repovac i Hadžovićeva benevetali fraze jer nisu imali šta reći o opasnoj podvali u koju su uvučeni. A stvar je ozbiljna, utoliko što su ovo dvoje Bošnjaka sa univerzitetskim titulama legitimizirali priču o novom ratu i dali za pravo svim Bošnjacima koji su posljednjih sedmicu-dvije po duplim i troduplim cijenama kupovali ratne zalihe hrane.
kupujmo praćke
Da nije Milorada Dodika mi ne bismo znali o čemu se radi, niti bi Krug 99 i VKBI mogli saznati u čemu su u neznanju sudjelovali. Dakle, Dodik traži da se Dejtonski sporazum konačno ratificira u državnom parlamentu – pa da se vidi ko je za BiH, a ko je protiv. Bila bi to samo jedna jeftina, naivna navlakuša, da naši bošnjački političari nisu jeftini i naivni. Dodikov zahtjev otkriva karakter prošlogodišnjih tzv. ustavnih promjena, koje su trebale da omoguće pravni okvir za otcjepljenje RS. Pošto se to nije učinilo milom, nastoji se učiniti silom, prvo prijetnjama i zastrašivanjem, a poslije ćemo da vidimo. U tom cilju mogle bi se dogoditi i neke terorističke akcije, s namjerom da se bošnjački povratnici pokrenu prema unutrašnjosti.
Ne zaboravimo da je agresija '92 – '95. u suštini bila međunarodni pritisak na bošnjačko priznavanje Republike Srpske. Genocidni entitet ne može se otcijepiti bez bošnjačkog pristanka. Turiranje ratne psihoze i svega što slijedi treba razumijevati kao pritisak na Bošnjake – da pristanu na stvaranje uvjeta za otcjepljenje Republike Srpske. Ne treba smetnuti s uma podijeljenost Zapada oko ovog pitanja. Dok britanski mediji, naklonjeni Beogradu, hajcaju priču o novom ratu, dotle, recimo, njemačka diplomatija tvrdi da priča o krizi nema pokrića. Navijajmo za Njemačku, i ipak, kupujmo praćke.
