Uspjesne taktike i tehnike patrola leze u srcu svih vidova modernog ratovanja. Da bi vojska imala obezbjedjene pravovremene informacije o neprijatelju, da bi dominirala "nicijom zemljom" izmedju dvije surpostavljene strane, a tako i unistavanje i ometanje neprijatelja, efikasan sistem patrola je vitalan. Od kljucnog je znacaja da svaki vojnik mora da bude upoznat sa tom vjestinom i da shvata njenu svrhu.

Konvencionalno ratovanje je uvijek zahtjevalo od ucenika da izvode patrole izmedju njihovih linija da bi dobili informacije jedni o drugima, kao da bi ostvarili dominaciju nad "nicijom zemljom".

U modernom ratovanju patrole zauzimaju primarnu ulogu. Na primjer, agresivno patroliranje predhodi svakom napadu. Te patrole obiljezavaju i traze najbolje prilaze neprijatelju i rute napada, traze "rupe" u minskom polju neprijatelja, kao i razmjestaj neprijateljskih snaga, naoruzanje kojim neprijatelj raspolaze itd. Izvodjenjem brzih napada po principu "udari i bjezi" ima ulogu da drzi neprijatelja budnim, umornim, zabrinutim i uvjek na defanzivi.

Zasto patrole?

Planiranje uspjesnih operacija je nemoguce da sei izvede bez tacnih informacija koje moraju biti vremenski najnovije. I pored svih danasnjih cuda tehnologije i napretka koji je ostvaren na tom polju (satelititski i zracni snimci, bespilotne letilice, uredjaji za nocno osmatranje i slicni sistemi), ljudsko oko i zivi jezik su najpouzdaniji nacin da se dobiju tacne informacije koje je lako verifikovati. Bez dominacije "nicije zemlje" nema protoka informacija a koji je vitalan za uspjesno ratovanje. Pored sakupljanja informacija o neprijatelju, patrole imaju i drugu svrhu, a to je da neprijatelju oteza sakupljanje informacija o tebi. Prema tome, patrole imaju pozitivne i negativne aspekte. Iako vecina patrola ima svrhu da sakuplja informacije o neprijatelju, isto tako je jednako vazno da sprece neprijatelja da dobije informacije koje su mu potrebne.

Uspjesne patrole zahtjevaju visok stepen profesionalnosti. Pod to spadaju precizno planiranje, visoki standardi individualne obuke, dobar timski rad i odlucan komandni kadar. Na mnoge nacine, patrole zahtjevaju vise od pjesadinca nego bilo koji drugi aspekt obuke.

Postoje tri vrste patrola, a to su:
- izvidjacke patrole
-borbene patrole
-stajace patrole (osmatranje)

Izvidjacke patrole

Izvidjacke patrole imaju glavnu namjenu da prikupljaju podatke o neprijatelju i oslanjaju se na pritajenost. Na takvim patrolama se izbjegava borbeni kontakt, opsim u slucaju samoodbrane ili da se iskoristi neobicno dobra prilika. Na izvidjackim patrolama se izvodi vise zadataka od kojih su najvazniji lociranje neprijateljskih pozicija i prilazi prema njima, prikupljanje informacija o terenu za buduce operacije, pracenje aktivnostvi neprijatelja, sakupljanje sto vise detaljnih podataka moguce o opsegu, snazi i razmjestaju neprijateljskih pozicija sto ukljucuje minska polja, fortifikacije i strazarske pozicije, pregledavanje svojih minskih polja i fortifikacija sa neprijateljeve strane u slucaju da ih nije ko dirao.

Borbene patrole

Borbene patrole su ofanzivne i imaju cilj da prebace bitku kod naprijatelja izvodeci prepade na komandna mjesta, artiljeriske i minobacacke pozicije i ostale tacke vitalne za neprijatelja. Za njih je jedinica organizovana za odredjeni zadatak sa dovoljno naoruzanja i vatrene moci da se bori. U te zadatke spadaju: izvodjenje prepada na pozicije neprijatelja, zarobljavanje "zivih jezika" za informativne potrebe, postavljanje zasjeda (u sta spadaju i protivoklopne zasjede) i izvodjenje ofenzivnih akcija protiv neprijateljskih patrola.

Borbene patrole najcesce vode oficiri i one su obicno u jacini od jednog pjesadijskog odjeljenja ili voda. Potrebno je imati dovoljno vojnika u slucaju da se naleti na neprijatelja, ali ne vise nego sto jedan covjek moze da kontrolise nocu. Drugi faktori koji uticu na velicinu patrole su moguca snaga neprijateljskih patrola i sam zadatak patrole.

Borbene patrole su organizovane radi specificnog zadatka i i naoruzane su i operemljene prema prirodi tog zadatka. Patrolama je potrebna velika vatrena moc cak i kad je u pitanju samo izvidjanje Mitraljez i mitraljeska municija su teski ali od neprocjenjive vrjednosti ako dodje do kontakta. Dobro planiranje je vitalno za uspjeh jednog prepada. Poslije toga dolazi ponavljanje i uvjezbavanje kriticnih zadataka koje moze da traje i danima. Vise je pravilo nego izuzetak da je unaprijed posalje mala izvidjacka grupa koja uvijek ima "oko" na neprijatelju.

Stajace patrole

Za razliku od izvidjackih patrola, stajace patrole su staticne. Njihova uloga i je aktivna i pasivna u jednom. One zauzimaju poziciju ispred glavnih linija i sluze da daju rano upozorenje o kretanju neprijatelja i da
pometu njegovo kretanje, kao i u slucaju pokusaja infiltracije izvidjackih ili diverzantskih grupa. Najmanja velicina te patrole mora da bude tri ili cetiri vojnika. Glavni zadaci stajace patrole su osmatranje i slucanje na mogucim prilazima, posmatranje terena izmedju ili ispred odbrambenih pozicija koji se ne moze viditi sa glavne pozicije i pokrivanje minskih i ostalih fortifikacija koji se ne mogu pokriti sa glavne pozicije.

Na stajacoj patroli obicno se pozicija zauzima nocu i ostaje se prikriven tokom dana. Patrola mora odrzavati stalnu radio vezu sa glavnim pozicijama koje stiti da bi mogla da navodi artiljerisku, minobacacku ili mitraljesku vatru. Kontrolisanjem vatre sa glavnih pozicija patrola odrzava svoju bezbjednost bez koristenja sopstvenog naoruzanja. U slucaju okrsaja sa neprijateljem, patrola se povlaci na glavnu liniju dok je drugi pokrivaju.

Dobro planiranje Borbene, stajace i izvidjacke patrole zahtjevaju velike pripreme, planiranje i ponavljanje i uvjeznavanje kriticnih zadataka. Potrebno je znati koja formacijska kretanja ce se koristiti, nacine savladavanja prepreka, radnje i zadatke na samom objektivu, izvlacenje ranjenih i pogonulih ili ratnih zarobljenika, kao i reakciju na kontakt sa neprijateljem. Dalje, puno paznje se posvecuje odabiru naoruzanja, uniforme, opreme, kao i obuce koja se nosi. Borbena patrola mora da nosi dovoljno komada automatskog oruzja koje moze da proizvede maksimalnu vatrenu moc brzo.

Posto su sve jurisne puske danas automatske to je dobro u nekim situacijama, ali u drugim zahtjeva i vecu vatrenu moc, npr. mitraljeza. Isto tako i rucne bombe mogu biti veoma efikasan nacin izvlacenja patrole iz nevolje ili kod napada u ofanzivnim operacijama.

Uniforma i oprema
Uniforma koja se koristi na patrolama zavisi od klime i od vremenskih uslova ali prije svega treba da bude udobna i da ne smeta pri tihom kretanju.

Osim u ekstremnim zimskim uslovima lice i usi ne smiju biti pokrivene tako da vojnik moze da vidi i cuje bez problema. Odlican primjer za to je rat na Foklandima. Argentinski vojnici su nosili kapuljace na debelim zimskim jaknama, dok su engleske patrole nosile samo beretku uprkos hladnoci i vlazi.

Prije nego se krene na patrolu potrebno je detaljno pregledati uniformu da ne susti, zvecka ili daje odsjaj. Vodootporni materijali su takvi i oni nisu prikladni za patrolne zadatke. Zadatak patrole odredjuje uniformu.
Jasno, za patrolne zadatke potrebna je busola, posebno za nocne patrole, jer je nocu navigacija pomocu karata nemoguca. Takodje, najvazniji komad opreme su dvogled (kao i nocni uredjaji, ako su dostupni), mala baterijska lampa sa staklima u boji i morfin u slucaju da neko od clanova patrole bude ranjen.

Hrana je isto tako vazan dio u pripremi za patrolu. Cak i ako je namjera da se patrola izvede od sutona do zore, npr. moguce je doci u situaciju da se preko dana mora ostati prikriven u slucaju neocekivanog odgadjanja povratka prema svojim linijama.

Na svim patrolama uredjaji za osmatranje su neophodni. Danasnji uredjaji za nocno osmatranje (termalni, pasivni ili aktivni) mogu se koristiti i kao uredjaji za prikupljanje podataka. Bilo kako bilo, ti uredjaji su teski i nisu prakticni i pozeljni da ih svaki clan patrole nosi.

Cvrsta, tiha obuca je isto jedna od najvaznijih djelova opreme. Cesto se koriste obicne patike radi tihog kretanja.

Na patroli vojnik mora biti sposoban da se brzo krece, biti samodovoljan za relativno duge vremenske periode i biti sposoban da uzvrati intenzivnu vatru. Oficir koji vodi patrolu mora dati svoje naredbe precizno i jasno i provjeriti svakog clana patrole u razumjevanju zadatka. Nakon toga dolaze uvjezbavanje i ponavljanje kompleksnih i opasnih etapa patrole.
Patroliranje je intenzivno naporan posao koji zahtjeva od vojnika najvise standarde pjesadijske obuke da se izvede uspjesno.

Izvidjanje

Odsjaj lose maskirane puske, lomljenje grancice pod nogama, zvrckanje municije, siluete na horizontu - bilo sta od ovoga moze te otkriti kad si na patroli.

Cak i najjednostavniji izvidjacki zadatak trazi totalni profesionalizam i moze od tebe da zahtjeva sve tvoje sposobnosti kao pjesadinca. Prije nego patrola napusti svoje linije mora se biti siguran da je svaki clan patrole prikladno pripremljen, obucen, naoruzan i opremljen. Ovo znaci da se svaki put mora uraditi detaljna inspekcija svakog clana patrole. To podrazumjeva da uniforma i oprema ne daju odsjaj i ne zveckaju, da je maskiranje dobro i metodicno, i da niko ne nosi nista sto bi u slucaju zarobljavanja dalo bilo kakve informacije neprijatelju.

Strpljenje

Jednom kad su zavrsene osnovne pripreme i svi koji ucestvuju na patroli znaju sta se od njih ocekuje i sta je zadatak, patrola krece kroz svoje linije u "niciju zemlju". Od tog trenutka, prezivljavanje i obavljanje zadatka lezi na mudrosti i instinktima citave patrole. Patrola mora da uoci neprijatelja prije nego sto neprijatelj uoci nju. Patrola mora da cuje neprijatelja prva. Takodje, patrola mora da razmisljao kao neprijatelj tako da je uvijek jedan korak ispred. Tiho, polagano i pazljivo kretanje je kriticno, a to zahtjeva veliko strpljenje. Potrebno je cesto se zaustavljati i slusati, gledati i "njusiti" za bilo kakav znak o neprijateljevim aktivnostima.

Svaki put kada se stane, svako mora da legne na zemlju, da iskoristi prednost siluete kod neprijatelja. Na taj nacin patrola ce uociti neprijatelja prva, a neprijatelj nece uociti patrolu. Cim se zalegne prva stvar je "skeniranje" okruzenja sa optickim nisanom na pusci ili sa dvogledom. Takodje, treba slusati za bilo kakav zvuk koji daje kretanje. Ne krece se dalje dok se ne utvrdi da nema nekog u blizini.

Kretanje se vrsi pri najboljoj brzini - ali ne previse brzo da se pravi nepotrebna buka. Borbena formacija koja se upotrebljava zavisi od velicine patrole i vrste terena preko kojeg se krece. Formacije koje se najcesce koriste su red, kretanje po jedan i "dijamant". Clanovi patrole moraju da drze distancu od bar pet metara jedan od drugoga, iako pri mracnim nocima ta daljina se smanjuje i do jednog metra.

Tamo i nazad

Ruta prema objektivu mora da bude isplanirana veoma pazljivo, kao i povratna ruta, koja mora da bude
uvijek drugacija. Standardna procedura je da se ruta podjeli na djelove pri cemu svaki dio ima svoj specificni azimut i izmjerenu daljinu. U idealnom slucaju, daljina jednog djela ne bi trebala da bude vise od 1000 metara. Kada se slijedi azimut na odredjenom djelu rute, drugi covjek na patroli bi trebao da bude zaduzen za sigurnost navigatora. Navigator je isto zaduzen za brojanje koraka, kao i jos bar jedan clan patrole da ne bi dolazilo do gresaka. Svaki dio rute bi trebalo da zavrsi na nekoj lako prepoznatljivoj terenskoj tacki, pogotovo nocu, ali koja ne treba da bude previse ocigledna da bi neprijatelj mogao da tu postavi zasjedu. Na kraju svakog djela, potrebno je odrediti tacku za sastanak koju bi znali svi clanovi patrole u slucaju da se patrola podjeli ili bilo ko izgubi. Na polaznoj ruti patrola se reorganizuje na zadnjoj tacki sastajanja, dok pri povratnoj to radi na onoj koja je najbliza prijateljskim linijama.

Sta treba izbjegavati

Treba se drzati sto dalje od ociglednih prilaza neprijateljskim pozicijama, kao sto su cesto upotrebljavani putevi i putici i uvale. Posto je to najlaksi put tu se cesto nalaze neprijateljske stajace patrole. Umjesto kretanja ivicom sume, treba se kretati paralelno sa ivicom bar pet metara unutar. U svakom slucaju treba izbjegavati "siluete". Patrola treba da se provuce puzeci pri takvim mjestima i da upotrebi svaki moguci zaklon.

Dnevne patrole su puno teze nego nocne i jos je vise vazno da se iskoristi prednost svakog zaklona koji je pri ruci. U dzungli nocu zna da bude toliko mracno da je nemoguce patrolirati nocu bez koristenja neke vrste vjestackog osvjetljenja. To bi ocigledno odalo prisustvo patrole tako da patrole u dzungli se rade po danu, kada je vidljivost u najboljem slucaju 20 do 30 metara.

Savladjivanje prepreka

Patrola je posebno ranjiva kada savladjuje neku prepreku. Vrsta prepreke na koju se naidje moze da varira od potoka ili zicane ograde, pa do neprijateljske fortifikacijske prepreke. Cak i put ili cesta koja se mora preci se smatraju preprekom. Uvijek se unaprijed planira prelazak prepreke i sve mora da bude uigrano.

U osnovi, kad se dodje do prepreke, patrola se zaustavlja, zauzima poziciju i prelazi u "kruznu" odbranu. Sljedeca stvar je da se slusa i gleda za bilo kakav znak prisustva neprijatelja. Tada se prepreka izvidi da ne bi bilo nekih neocekivanih komplikacija - na primjer, razina vode moze da bude prevelika da bi se preslo.

Citanje "druge strane"

Sljedeci korak je da se zauzme pozicija na "daljoj" strani prepreke pri cemu se koriste pravila "kretanja i vatrene podrske". Nijedan clan patrole ne smije se kretati osim ako nije pokriven vatrom od ostatka patrole. Dok su jedni spremni da daju vatrenu podrsku, dvojica clanova patrole savladati prepreku i preci na drugu stranu. Tada je njihov red da pokrivaju sljedecu dvojicu i tako dok citava patrola ne predje na drugu stranu gdje se opet postavlja "kruzna odbrana". Na drugoj strani treba uzeti pauzu i provjeriti da su svi presli i slusati i gledati znakove prisustva neprijatelja prije nego se nastavi kretanje.

Signali

Za vrijeme patrole je najvaznije da se odrzava tisina. Za to postoje signali. Od velike vaznosti je da svaki clan patrole bude informisan sta se desava i sta ce se desiti sljedece. Tada, svako ce znati da je uocena prepreka ("krst", formiran prekrstanjem puske i ruke) ili da je vrijeme da se promjeni formacija (jedna ruka za red, jedan po jedan, ili obe za
kolonu).

Ovaj "znakovni jezik" raste i prilagodjava se razlicitim vrstama rata. U dzungli je doveden do savrsenstva. Naredba da patrola odmori na pet minuta dok se komandir dogovara sa lokalcima je: pet prstiju gore, jedan prst na epoleti (koji oznacava cin porucnika, komandira voda) i jedan prst prema oku i u pravcu u kojem treba da se odrzava sigurnost.

Uvjezbavanje i ponavljanje

Najvaznija stvar na bilo kojoj patroli je akcija na samom objektivu. Koliko god se moze potrebno je uvjezbati svaku radnju do preciznosti izrazene u sekundama tako da svaki clan patrole zna svoju ulogu. U slucaju izvidjacke patrole to moze da znaci da svaki vojnik slusa i gleda da bi se prikupio svaki moguci detalj i informacija o neprijatelju. Zadatak borbene patrole je daleko slozeniji i opasniji i moze znaciti hvatanje "zivog jezika", zasjedu ili unistenje neprijateljske osmatracke tacke ili bunkera.

Drugi zadatak koji se mora uvjezbati je reakcija na iznenandni kontakt sa neprijateljem. Obicno postoji vise alternativa, a ona koja se izabere zavisi od situacije. Tu spadaju: trenutni napad na nerpijatelja ako je neprijatelj previse blizu, bacanje iza zaklona i uzvracanje vatre, da bi komadir dobio prostora da odluci sljedeci korak, ili bacanje rucnih bombi u pravcu neprijatelja (ukljucujuci i dimne bombe, da se pokrije povlacenje) i trcanje u dogovorenom pravcu ili pravcu datom u tom trenutku (6 sati, 500 metara).

Ako patrola nema dovoljno srece i pretrpi gubitke, oni se moraju po svaku cijenu donijeti nazad, ne samo iz moralnog razloga vec i da se neprijatelju ne ostave informacije (u slucaju ranjavanja itd.). Ranjenik se moze ostaviti na jednoj od tacaka za sastajanje zajedno sa jos jednim vojnikom da ga cuva i brine o njemu da bi po povratku obojica bili pokupljeni. Ranjenik, ako je lakse ranjen, moze da se nosi izmedju dva covjeka sjedeci na pusci, ili, ako je teze ranjen, da se naprave imrpvizovana nosila upotrebljavajuci remene za pusku, komade drveta i satorsko krilo.

Siguran put nazad

Povratak se uvijek smatra vise opasnim nego prilazenje, jer neprijatelj moze da bude svjestan da je patrola u blizini i da upozori svoje patrole
na povratak.

Neprijatelj moze da postavi "mine za upozorenje" koje ne ubijaju ali osvjetljavaju teren nocu (nesto poput signalne rakete). Ako se slucajno zapne obicno je dovoljno vremena da se zalegne dok se potpuno ne aktivira. Ako se to desi na otvorenom najbolje je da se ukoci u mjestu, jer kretanje najvise odaje poziciju nocu. Pozeljno je zatvoriti jedno oko da se ne bi doslo do nocnog zasljepljenja (zatvoriti "pucacko oko").

Mine za upozorenje

Mine za upozorenje sa magnezijskim punjenjem su puno opasnije i tesko ih je uociti osim ako se patrola krece sporo, dok prvi izvidjac mase stapom ispred sebe pokusavajuci da osjeti zicu mine. Ove mine su veoma osjetljive i lako se aktiviraju. Obicno se postavljaju oko odbrambenih pozicija da daju rano upozorenje o prilazu neprijatelja i uvijek su pokrivene vatrom. Ukoliko dodje do aktiviranja najbolje je baciti dimne bombe i izvuci se sto prije uz minimalno stvaranje siluete.

Patroliranje je slozen i zahtjevan posao. Patrole mogu samo da se odrade uspjesno sa dobro obucenim vojnicima. Poznavajuci vjestinu patroliranja daje veliku prednost u vodjenju taktickih bitaka.