Praksa Ako je neko dobar strijelac to ne podrazumjeva da ce biti i dobar snajperista, jer je preciznost samo jedna od njegovih odlika. Posebna psihicka priprema, dobra i vjesta pokretljivost, umjesnost kamuflaze i fizicka kondicija i izdrzljivost (jer treba nositi pusku, municiju, dodatnu opremu, prelaziti prepreke), jos su neki od zahtjeva koji se postavljaju pred snajperistu. On treba da posjeduje dobru sposobnost osmatranja, da nauci da brzo i tacno otkrije i pogodi metu na distancama vecim od 500 metara, cesto i delimicno vidljivu.

Americki standard za policijske snajperiste iz SWAT timova je vrlo strog, jer treba da identifikuje metu, uskoci na polozaj, odredi distancu i pucati za samo 15 sekundi! Komandosi iz americke protivteroristicke jedinice "Delta" moraju da ostvare stoprocentnu preciznost pogodaka na daljini od 545 metara i 90 procentnu na daljini 915 metara.

Jedan od efikasnih nacina borbe protiv ovog "nevidljivog zla" jeste primjena taktike "snajper protiv snajpera", odnosno koriscenje "kontrasnajperiste". U sustini, razlika izmedju snajperiste i kontrasnajperiste je u tome ko ce prvi ispaliti hitac. Snajperista je u ofanzivnoj akciji, "lovac" sa ciljem da ubije ili terorise i zastrasi, dok je kontrasnajperista u specificnoj defanzivno - ofanzivnoj ulozi. Za razliku od snajperiste, "kontras" tesko moze unaprijed da izabere poziciju, niti ima element iznenadjenja, vec ide "na drugi metak", odnosno ceka da prvo protivnik opali i tako otkrije svoj polozaj, da bi se tek poslije krenulo u njegovo "poklapanje".

Inace, obojica moraju biti strpljivi, "hladni", obazrivi, odlucni o samostalni u donosenju odluka. U cilju odrzavanja pucacke kondicije, osim vjezbanja na poligonima, snajperisti redovno upraznjavaju lov. I to na vece i krupnije divljaci, poput jelena ili divlje svinje. Ne samo zbog uvjezbavanja osjecaja i preciznosti na pokretnoj meti, vec i zbog nuznog navikavanja na pogadjanje zive mete, koja krvari. Nekima ce ovo, vjerovatno, da zvuci okrutno, ali u pitanju je ozbiljan posao u kojem gresaka, jednostavno ne smije da bude.Glavna obuka za snajperistu u starnim armijama traje izmedju 3-4 hefte i tom prilikom kandidat ne spava vise od tri sahata po noci..tokom staza iznenadjenja i teskoce smenjuju jedne druge tako da se buduci snajperista dovodi na ivicu psihicke i fizicke izdrzljivosti.

Vjetar,najveci problem u gadjanju,sto je duza razdaljina zrno je sve vise podlozno uticajima vjetra,sve ovisi o brzini i smjeru vjetra.Najvaznije je odrediti brinu i tacan smjer tako da se moze podesiti opticki nisan za precizno gadjanje.


Daljina.Naravno sto je duze sve je i teze.U praksi su u pitanju nekih 600-700 metara.Dalje je vec teze i rizikuje se mnogo ako bude promasaj. "Otresla lokacija".U ovjoj oblasti tip zrna i baruta igra glavnu ulogu.

Temperatura zraka.Veoma uticu na pad putanje zrna.

Podloga . Najbolja podloga je ono sta imas pri ruci.Deka,jakna,ranac...bilo sta da je mekahno i da moze apsorbirati trzaj puske.Jedna ruka drzi vrh puske druga na rukohvatu,blago bez jakog pritiskanja puske.Baaamm najaci trzaj je pretrpilo rame ali podloga ispod je stabilizovala citavu pusku tako da je zrno izletilo "pod kontrolom iz cijevi" naravno ovdje je rijec o milisekundama.Nogare prenose trzaj puske tako da se trzaj daleko vise manifestuje na tvrdim podlogama sto itekako utice na pogodak.

Opticki nisani.Sto je veci zoom to je bolje ali i mac sa dvije ostrice.Na velikim povecanjima i mali trzaji se manifestuju velikim odstupanjima.Izbor optike je preopsirna tema...jedno more kombinacija.Danas vecina pusaka je u stanju da bez problema grupise pogotke u krugu 1 incha ( oko 2,5 cm ) na daljini od 100 jardi ( oko 92 metra ).U jednom testu su posmatrali tu istu pusku na istoj daljini ali sa bocnim vjetrom brzine 13-14 metara/sekundi ( 45-50 km/h ) i tada je dolazilo do odstupanja 3-4 incha ( oko 8 - 10 cm ).Vidi se da je odstupanje znacajno jer je daljina bila 92 metra, i znaci pod jacim vjetrom na neku daljinu od 300-400 metara moze se ozbiljno promasiti.

snajperista mora neprimjecen doci do vatrenog polozaja, pogoditi cilj ( ciljeve ) sa sto manje ispaljenih zrna, I bezbjedno se vratiti u sigurnu zonu. Udaljenost stijelca od cilja je njegov najbolji prigusivac, I koristenje ovih sredstava na velikim daljinama nije pozeljno, jer znatno utice na putanju zrna. Snajperista se ne smije zavaravati cinjenicom da ima 100 metaka. Ukoliko ne pogodi prvim hicem, rapidno se smanjuju mogucnosti narednog uspjesnog hica, a povecavaju da bude otkriven I neutralizovan. U pravim oruzanim sukobima, snajperista nikada ne dobija drugu sansu. Odaberite polozaj koji je otkriven samo u pravcu vaseg cilja, a zaklanja vas od pogleda I djejstvovanja neprijatelja iz ostalih pravaca. Uvijek pokusajte da se nalazite u tzv. "drugom ili trecem planu ", tj. da ako se u zgradi ili nekom drugom objektu, djelujete iz druge prostorije, da ste zaklonjeni od direktne sunceve ili nekog drugog izvora svjetlosti, da se ne nalazite na liniji horizonta, itd… Figura snajperiste je veoma primjetna I to morate imati na umu.

Svaka sitnica vas moze odati. Zaboravite kromirane I predmete podobne za refleksiju svjetlosti.Ruke, lice, kosa, cizme ili cipele, ne smiju biti vidljivi I moraju biti zamaskirani. To su glavni znakovi vaseg prisustva. Snajperista se mora stopiti sa okolinom. Ovisno o vrsti terena na kojem operira, on ce izabrati vrstu tzv. Gili odijela ili posebne maskirne uniforme koja se svojom univerzalnoscu I dodatcima biljki, boja ili predmeta karakteristicnih za to podrucje prilagoditi sredini u kojoj se nalazite.  Osnovni zadatak Snajperske maskirne uniforme jeste da " razbije " standarnu vojnicku siluetu, tj. da izoblici prepoznatljivu ljudsku gradju. Ova odora ogranicava kretanje, ali vas cilj nije da brzim manevrom prodrete do neprijatelja, nego da sa sto vece udaljenosti koja odgovara efektivnom dometu vaseg oruzja neprimjeceni ispalite precizan hitac I isto tako se neprimjeceni udaljite od poprista sukoba. Kretanje snajperiste takodjer je posebna grana ovog domena vojne doktrine. To je kritican moment, jer ukoliko nemate unaprijed odabranu rutu kretanja ili trazite idealan vatreni polozaj, morate obratiti posebnu paznju iako ste postovali maskirnu disciplinu I maksimalno se prilagodili okolini. Niposto se nemojte kretati po liniji horizonta, izbjegavajte straznje I frontalno osvjetljenje mjesecinom, suncem ili reflektorom, uvijek se krecite u sjeni, jer vasa sjena je ono sto vas odaje.

Postoji vise nacina kretanja pod snajperskom maskirnom uniformom ili Gili ogrtacem. Kod navedenih kretanja najvaznije je da se sam ogrtac sto manje pomjera rukama ili kretnjama nogu jer u tom slucaju dolazi do lahko prepoznatljivih pokreta koji navode osmatraca da posumnja I otvori vatru. Rano otkrivanje snajperiste obicno zavrsava njegovom neutralizacijom, jer je stijelac nespreman I nema adekvatno oruzje ( velike vatrene moci ) kojim bi mogao drzati odstupnicu I obicno djeluje u dubokoj neprijateljskoj pozadini.Cilj snajperiste prilikom kretanja jeste da sto vise smanji siluetu, da se krece u sjeni, u prirodnim zaklonima ( suma, visoko rastinje, mocvara, itd..) I pritom obavezno prilagodjava svoje odijelo ili ogrtac prirodnom okolisu u kojem se nalazi. Oruzje je takodjer potrebno maskirati prirucnim sredstvima ili maskirnom Gili mrezom, ali koje opet mora biti skladno sa Uniformom ili ogrtacem ( ponchom ). Prilikom maskiranja snajperskog oruzja, posebno obratiti paznju na oba okulara optickog nisana, te na vrh cijevi. Najcesce kretanje koje koriste snajperisti prilikom prilazenja vatrenom polozaju jeste puzajuce, dekompromitujuce puzajuce I pogureno kretanje.

Krenucemo od poslijednjeg. Pogureno kretanje se upotrebljava kada prelazite dionice koje nisu u direktnoj optickoj vidljivosti neprijateljskih osmatraca, ali ste blizu zone dejstva. Tada otprilike trebate smanjiti siluetu za jednu cetvrtinu. Puska treba biti priljubljena sa obje ruke uz tijelo, cijev okrenuta na dole, a ivice kundaka sakrivene ispod miske. Krecite se sitnim, kratkim koracima naravno postujuci maskirnu disciplinu, tj. iskoristite svaku priliku da se zaklonite iza prirodnog ili vjestackog predmeta, nadopunjujte svoju snajpersku maskirnu uniformu ili Gili ogrtac detaljima koji su karakteristicni za taj dio terena ( trava, sijeno, lisce, siprazje, prasina, itd…), krecite se u sjeni, cesto zastanite, lezite I osmatrajte teren u svim pravcima. Vas prvi zadatak je ostati neprimjecen. Puzajuce kretanje se koristi kada smo u neposrednoj bliznini vatrenog polozaja I izvodi se poznatim kretnjama vojnickog puzanja. Ovakva vrsta kretanja je veoma primjetna tako da je, I pored toga sto ste dobro maskirani, ne bi trebali koristiti tamo gdje ste izlozeni direktnom kontaktu sa neprijateljem, osim u slucaju nuzde…