Dakle, jasno je da će bosanska pješadija uskoro biti dio okupacionih snaga u Afganistanu. Za takvu avanturu spremni su svi pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Takvo stanje u Oružanim snagama BiH daje opravdanje političkom rukovodstvu Bosne i Hercegovine da donese zvaničnu odluku o odlasku bh. vojske u inostrane vojne misije, odnosno o odlasku u Afganistan. Nema sumnje da i dobar dio građana Bosne i Hercegovine, naročito Hrvati i Srbi, ali i solidan broj Bošnjaka, sa odobravanjem gleda na afganistansku vojnu avanturu bh. armade.

Lazna nada

Dakle, jasno je da će bosanska pješadija uskoro biti dio okupacionih snaga u Afganistanu. Za takvu avanturu spremni su svi pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (svaki vojnik je potpisivanjem profesionalnog ugovora za angažman u Oružanim snagama BiH svjesno potpisao i dio ugovora koji se odnosi na vojni angažman u vojnim misijama kao što je misija u Afganistanu). Takvo stanje u Oružanim snagama BiH daje opravdanje političkom rukovodstvu Bosne i Hercegovine da donese zvaničnu odluku o odlasku bh. vojske u inostrane vojne misije, odnosno o odlasku u Afganistan. Nema sumnje da i dobar dio građana Bosne i Hercegovine, naročito Hrvati i Srbi, ali i solidan broj Bošnjaka, sa odobravanjem gleda na afganistansku vojnu avanturu bh. armade. Međutim, to ne znači da je takva odluka ispravna. Svaki građanin BiH sa svojim životom može raditi šta mu je volja, pa ako hoće i da ga potroši u afganistanskim gudurama.

Međutim, takvi ljudi nikako ne mogu niti smiju biti ogledalo svih nas, ne smije se dozvoliti da nekoliko stotina vojnika i još toliko nemoralnih političkih pragmatičara Bosnu i Hercegovinu predstave kao zemlju u kojoj žive ljudi koji su radi  navodne vlastite sigurnosti (Naši politički lideri vješto nam podvaljuju lažnu nadu upakovanu u tezi da Bosna i Hercegovina i Bošnjaci u njoj zbog opstanka moraju biti dio NATO-a, a to znači da se mora biti i onim dijelom NATO-a koji se odnosi na učestvovanje u misijama kao što je rat u Afganistanu) spremni ratovati i protiv osvjedočenih prijateljskih zemalja kao što je Afganistan. (Naravno, pitanje, pa zašto je taj isti NATO dozvolio da se nad Bošnjacima počini genocid, zašto su međunarodne vojne trupe u Srebrenici mirno gledale dok četnici kolju Bošnjake, ostaje bez odgovora, iako, kada pojedinačno pitamo bilo koga od bošnjačkih političkih i vojnih lidera, vjeruju li da bi u slučaju slične opasnosti mogli biti ponovo izdani, dobijamo uglavnom potvrdan odgovor.)

Bosna i Hercegovina je veoma složena država. Na našu sreću znaju to i oni koji su se već jednom pokazali kao osvjedočeni prijatelji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Znaju oni da većina Bošnjaka ne podržava odlazak naše vojske u Afganistan, jer to je klasični čin služenja okupatoru koji nemilosrdno ubija nevini afganistanski narod. Mi Bosanci i Hercegovci trebamo znati cijeniti slobodu u kojoj trenutno uživamo. Da bi ta sloboda potrajala, ne trebamo zaboraviti da smo samo prije nekoliko godina priželjkivali svaku minutu te slobode i svaku vrstu pomoći. Ako to zaboravimo, onda nam samo preostaje lažna nada u sigurnu budućnost.

Preostaje nam samo da molimo Boga da nas ne posalju u Afganistan

Prije nekoliko dana putujući od Sarajeva prema Zenici povezli smo dvojicu vojnika, pripadnika Oružanih snaga BiH. Glavna tema našeg razgovora bila je odlazak naših vojnika u Afganistan. ''Znamo da se nešto sprema, među vojskom se priča o tom odlasku'', odgovara nam jedan od vojnika kojem iz opravdanih razloga ne otkrivamo ime. ''Ako nam narede da idemo, mi moramo ići jer smo svi potpisali ugovor u kojem se navodi takva obaveza.'' S obzirom da je riječ o Bošnjacima, upitali smo naše saputnike kako je moguće da oni kao Bošnjaci, nakon svega šta su Bošnjaci preživjeli u proteklom ratu, idu u Afganistan gdje će neminovno morati ratovati. ''Pa vidite, sjećate li se kako je nama bilo drago kad nam je došao UNPROFOR u toku rata'', glasio je njihov odgovor.

''Da, vjerovatno će i jednoj strani Afganistanaca biti drago što ste im došli u pomoć da se sa njima borite protiv druge također afganistanske strane. Vi ćete za talibane biti neprijateljska vojska, šta će se desiti ako vas napadnu talibani, hoćete li se boriti sa njima?'', uzvratili smo pitanjem. ''Pa naravno da ćemo se boriti'', odgovorili su naši vojnici. U nastavku razgovora saznali smo da bi u Afganistan mogli putovati specijalci i vojni piloti koji bi se vozali po afganistanskom nebu u američkim borbenim helikopterima. Svjesni i sami svih opasnosti ukoliko bi morali ići u Afganistan, odnosno svjesni mogućnosti da bi odbijanjem naređenja automatski bili otpušteni iz vojske i našli se na birou za zapošljavanje, naši sagovornici na kraju zaključiše: ''Preostaje nam samo da molimo Boga da nas ne pošalju u Afganistan.''

Indoktrinacija umjesto suocavanja sa istinom

Vojno rukovodstvo Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, tj. Ministarstvo odbrane BiH posljednjih mjeseci sprovodi aktivne pripreme odlaska u afganistansku misiju. Tačnije, spomenute institucije vrše aktivnu indoktrinaciju naših vojnika. Umjesto priprema za rat sa talibanima i ostalim pobunjeničkim afganistanskim grupama, vojnicima se uporno govori da su oni nekakvi mirovnjaci koji će Afganistancima donijeti željeni mir i slobodu, na isti način kako to američki predsjednik George Bush sve ove godine govori svojim Amerikancima. Vojnici se dovode u zabludu pričama o uspješnoj misiji naših vojnika u Iraku prilikom čega se posebno ističe da niko od naših vojnika nije nastradao u toj misiji, što bi se reklo – lahak pos'o, a parali. Naravno, u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i Ministarstvu odbrane BiH ne poznaju dovoljno neprijatelja s kojim će se suočiti naši vojnici, tako da ih i ne mogu adekvatno pripremiti.