Razoruzani su neki od boraca koji su stigli iz Hrvatske- a svi su porijeklom iz Broda i okolnih mjesta-svaki gradjanin moze vidjeti rukovodioce tog kriznog staba bez oruzja i u civilnoj uniformi. Gradjani su se, medjutim, prerano obradovali novom primirju. Ponovo se za rijec javio bivsi milicioner Miroslav Radovanovic i putem radio Bosanskog Broda komentirao odluku Predsjednistva BiH. Odluke predsjednistva ja ne bih komentarisao. Sve dok mi ne dobijemo garancije da ce ovdje biti pravi mir i da ce gradjani srpske nacionalnosti moci da se krecu slobodno po Bosanskom Brodu, JNA se nece povuci i to je pusta zelja necija. To ne moze narediti ni general. Ja vam odgovorno tvrdim da to ne moze narediti ni on. Ako to on bude naredio, kako je Hrvatska otela hiljadu tenkova, tako ce mo i mi uzeti tenkove u svoje ruke.

Ako bude trebalo mi cemo to uraditi. Receno mu je da je general bio u toku odluke Predsjednistva Republike, ali je Radovanovic, kao pravi vlasnik svog naroda objasnio: Mogao je general Kukanjac prisustvovati gdje hoce… Za mene odluka predsjednistva BiH nije vazeca. Necu ja provoditi, niti cu dozvoliti da provodi dok se mi ovdje u Bosanskom Brodu ne dogovorimo. Radovanovic je zatrazio da se vrate legalni organi vlasti u Brodu. Njih bi, eto, postovao, ali Predsjednistvo Republike ne bi. Radovanovic nije objasnio ljudima iz Kriznog staba zasto ne zeli da se dogovori i zbog cega stalno artiljerijom tuce i Srbe i Hrvate i Bosnjake u Bosanskom Brodu. U ponedjeljak, 23.marta iz kriznog staba su zvali ponovo Radovanovica i molili ga da se urazumi,pitali ga, zar nece postivati ni rijec generala Kukanjca, ali su ostali zapanjeni izjavom koja je stigla putem radio stanice: Sta mi stalno spominjete Kukanjca. Ja cu ga prvi ubiti.

Tog dana vise nije nikakve price sa gradonacelnikom srpske opcine. U Lijesce, gdje se nalazio Radovanovicev stab, stiglo je 16 tenkova, pa je vjerovatno to bilo odlucujuce da se radovanovic kabadahijski odnosi prema svakome. Artiljerijske napade na grad osudili su gradjani svih nacionalnosti. Srbi iz Broda na smatraju Radovanovica ozbiljnim covjekom. Ali takav pravi ovim ljudima zivot neizdrzljivim. Bosanski Brod je jos od referenduma za nezavisnost BiH u ratnom vihoru. Vidjeli smo uzasnu sliku ljudi koji sa najpotrebnijim stvarima bjeze prema susjednom Slavonskom Brodu, samo dva sahata prije nego sto su pocele stizati granate iz Lijesca. Kad sam zapanjen upitao Armina Poharu, rekao mi je da su ljudi jednostvano predosjetili sta ce se dogoditi. Dodao je zatim kako u Brodu svi prepricavaju slucaj djevojcice  koja je prilikom posljednjeg bombardiranja grada prisilila oca da je kroz kanonadu granata provede na drugo mjesto. Kad su se sutradan vratili otac je zapanjen ugledao srusenu kucu. Granata je pala tacno na krevet njegove djevojcice.

Djeca u Brodu uzasno pate. Mnogo je posla za psihijatre u gradskoj bolnici, kojima odmah nakon granatiranja dolaze uspaniceni roditelji dovodeci  djecu koja su dozivjela prave nervne slomove. Mnoga od njih nisu jos stigla ni da se oporave, a Radovanovic salje nove projektile na grad. Za Bosanski Brod proculo se nadaleko. Iz Nju Jorka, tacnije iz zgrade na Ist Riveru, stigla je opomena da ce onaj ko se usudi da dirne Rafineriju i ovaj grad osudi na ekolosku katastrofu, biti proglasnem ratnim zlocincem. To ce valjda biti dovoljna opomena za sve one koji bi htjeli da u ime nekih nerazumnih ciljeva ratuju protiv ljudi koji su ovdje uvijek zivjeli u slozi i harmoniji. Uzaludni su, medjutim, pozivi na razum od Kriznog staba, medju prvima potpredsjednika Armina Pohare, koji svako svoje obracanje putem radija  B.Broda zavrsava molbama da se oni s druge strane barikade urazume u ime zajednickog zivota. Grad nikad nije bio jedinstveniji i nikad nije zivio kao jednom dusom nego sada kad je napadnut. Mnogo je izbjeglica iz srpske opcine.

Dolaze sa potresnim pricama i sve to podsjeca na pravi genocid. Kuce ovih izbjeglica se pljackaju, sto je provjeren podatak, i to od strane bivsih milicionera stanice javne bezbjednosti koji su presli u svoj srpski krizni stab. Danilo Dujanic, clan kriznog staba sds-a, koji je ucestvovao u pregovorima sa Brodjanima, telefonirao je predsjedniku KS Broda, nekoliko sati poslije istupa Radovanovica, kad je ovaj govorio protiv Kukanjca i protiv Predsjednistva. Dujanic je obecao da ce se odluke iz vrha republike postovati. Za sad niko ne zna sta se sve dogadjalo u kriznom stabu u Lijescu pa je istu noc ponovljen napad na Brod, ali postoje neke indicije da je tamo srpski narod nezadovoljan svim onim sto navodne vodje rade u njihovo ime, posebno progonima I mucenjima njihovih dojucerasnjih komsija. U posljednjem napadu na B.Brod , u noci izmedju 24.i 25.aprila na grad je palo oko 1.100projektilaiz teskog artiljerijskog oruzja, a ucestvovalo je I pet tenkova. Sa pedeste projektila pogodjena je i rafinerija I tesko ostecena.

Pravo je cudo kako nisu pogodjene komore sa opasnim sastojcima od kojih je mogao biti unisten zivot na ovom podrucju I nastupiti prava ekoloska katastrofa. Pogodjen je I unisten vodotoranj, pa sada nema dovoljno ni vode za pice. Ljudi iz Broda ne znaju kako da nazovu Armiju u kojoj  pola vojske nosi petokrake,a pola kokarde. Zvjerstva koja su dosla ood petokraka i kokardi pokazala su se na licu ovog grada, koji je do juce zivio u nacionalnoj slozi. Zvijezde i kokarde su pogadjale kuce i nisu mogli znati da li u njima stanuju srbi ili gradjani kakve druge nacionalnosti. Na pregovorima 24.marta, kada je dosao po prvi put u B.Brod na pregovore, usli smo u Hotel ADA i svi su sjeli daleko od radovanovica. Gledao sam u ovog covjeka. Ocekivao sam neku bradatu spodobu, a nasao pogurenog i slomljenog bivseg policajca, kakvih sam vidio na desetine prije ovoga. Bio je sam za stolom kad sam mu se bez pitanja pridruzio. Poceo sam mu pricati o zajednickom zivotu, idealizirao, a on me je u cudu pogledao i upitao: Jesi li ti novinar normalan. Znas li ti sta se ovdje dogadja? Znas li ti da ustase koju srbe? Nisam primjetio, dobacio sam. Vi cete balije, zato sto ne vidite nista, platiti glavom.