Znali smo da snajperisti nastoje sprijeciti nase borce da dodju na Zuc, gdje nasi branitelji odolijevaju >>mehaniziranim cetnicima<< koji su, ne tako davno, ovo brdo predali zucnijim ratnicima. Predio kroz koji prolazimo govori nam o krvavim popristima i razaranjima. Lokve krvi vec odavno su izgubile prirodnu boju, pa se tamno uklapaju u okolis seoskog puta. Pojedine kuce, iako pravljene na samku, pretrpjele su velika ostecenja. Ali, nisu iseljene.

Poginuo Risto Josilo

Na uzvisenju Ristina kuca. Seoska, prizemna sa okucnicom ispred. U dvoristu nas doceka Ristin otac Miladin Josilo, covjek od pedesetih godina. Sjedosmo na stolice ispred kuce. Nada, Ristina majka, donese nam kahvu i ruzin himber. Ne moze da govori. S njim je i kcerka Milosava. Obradovase se gostima i poklonu. kada je najteze, kaze Miladin, ljudi su uz ljude. A Nada, kako sjede, doda:Ej zalosti, ljudi, nikako da se smirim, sto god pogledam sve je Ristino.Od sudbine, izgleda, ne mozemo pobjeci, rece salem.Ali, ti dusmani da ne tuku, ne bi bilo ni ovakve sudbine. Evo moj Risto posao je s drugovima da presjece prolaz cetnicima u Poljanima. Odmarali su se u jednoj dubodolini, prije negoli ce izvrsiti svoj zadatak. Granata je pala, bas pred Ristu. Geleri su ga pogodili u krvne sudove, te je mnogo iskrvario. I pet njegovih drugova je poginulo. Izgleda, pratili su ih dojavljivaci, jer cetnici ne bi mogli biti onako precizni.

Dok razgovaramo, nekoliko rasprskavajucih metaka pogodilo je krov kuce Josila. Ni Miladina ni Nadu to ne uznemirava. Kazu:Navikli smo na msrt koliko i na zivot.Znaju, kazu, jednom ce ih pogoditi, zato se ne skrivaju i ne plase. I nece nikud sa svoje zemlje. Preko trideset godina zive slozno sa komsijama.Djeca kosijska im donose vodu sa izvora. Bosnjaci i Srbi voze ih autom na sinovljev grob. I kome ovo treba, pita se Miladin. Cetnici mu iz osvete zapalise bratovu kucu, a njegovu je stalno na nisanu…
Uz iskren stisak ruke i cuvajte se, krenusmo niza stranu. Muhidin nam usput isprica:
Risto je sahranjen u groblju >>Lav<<. Svi njegovi drugovi bili su na sahrani. Miladin se tada ispravio i uzviknuo:
Evo, cetnici, pucajte i u mene, ni ja necu s vama!

Djilda na Vrbanja – mostu

U stanu kod komsija na Kosevskom brodu, posjetili smo i porodicu Selila Dzevida Begica – Djilde. Docekala nas je supruga hajrudina i kceri Meliha, Melina, Mirela i Dzenita i njihovi kucni prijatelji. Prijatno ih je iznenadila nasa posjeta. Slucajno, porodicu Begic posjetili smo dan prije Djildinog rodjenadana, pa je tema bila nezaobilazna. Ako vec pricamo o Djildi, onda razgovor moramo voditi od prvih barikada u sarajevu, pa do Pofalicke bitke, polovinom jula. Djilda je jos prije martovskih barikada dosao do automata. Jednostavno, usao je u kucu Srbina i izasao sa automatom. Pokazao se na Vrbanja mostu. Od njegovih rafala cetnici nisu mogli proci i podijeliti grad. Sam je sebi postavio zadatak.

Cetnici ne smiju preci most. Od vojnih lica koja su stanovala na Kosevskom brdu oduzimao je oruzje i dijelio svima koji su odlucili da se suprotstave agresoru. Tako je u ovom dijelu grada i pocinjao organiziran oruzani otpor. Djilda je isao tamo gdje se ocekivao jaci proboj cetnika, kao na Vrbanja mostu. Hajrudin i Salem nam otkrise jednu tajnu. Djilda uopce nije bio grubijan kakvog su ga znali njegovi drugovi.Posto je imao malu djecu, cetiri sceri od jedne do devet godina, u Stabu je dobio mlijeko. Ali Djilda je cuo da blizu stanuje porodica s tek rodjenom bebom. Nije se premisljao. S drugovima je posjetio ovu porodicu i donio mlijeko, kaze salem.Ispratila nas je cijela familija. Hajrudina sa scerima i prijatelji…

Baci kapu u mezar

Ilija Cosic predosjecao je smrt. Kada je isao u akciju, supruzi Emiri govorio je da mu baci kapu u mezar, ako se ne vrati, ali ne bi volio da me ubije neka kukavica iz zasjede, jer za Bosnu se gine muski. Jednom, Emiri je rekao doslovno:
Ne znam hocu li ovo prezivjeti, ali molim Boga da mi Salem prezivi.Uz kahvu saznasmo da je bio vojno lice. Od pocetka rata na braniku Bosne. Vrstan strucnjak, znalac za kompjutore. U brigadu nije dosao praznih ruku: Dosao je sa dva automata i karakteristikama spretnog rukovaoca pjesadijskim oruzjem. Istakao se u borbama na Pofalicima i Poljinama.
Zbog trezvenosti i stalozenosti, borci su ga prozvali >>Ledeni<<. Sve je radio disciplinirano. Tacno i od rijeci.

I dogodilo se. Ubio ga je kukavica – snajperom. Iz zasjede u Donjem Hotoniju, krajem juna. Emira je odrzala rijec: bacila je kapu u mezar…