U Sarajevu,odakle sam dolazio, u mracnim stanovima se sjedi do kasno i covjeku prosto smeta san. Prica se u beskraj. Tamo sam cuo price o Hajri i Kapetanu. Na mjesto legendarnog hajre dosao je njegov suborac od prvog dana-Dzevad Avdicevic Babak. I o njemu sam se naslusao.

Gargija svaki dan

Uredno obucen i sredjen borac obraca mi se kao strancu: -Ovdje ti je dobra gargija svaki dan.
-Cujem ,cujem-odgovaram uz ne bas udaljene eksplozije.Prije nekoliko dana ovdje je dusu ispustio pukovnik Milan Jovic,provjereni cetnik. Svecano je sahranjen u Trnavi. Sahrani je prisustvao i njegov ozalosceni prijatelj,zlocinac,djeneral Ratko Mladic. Ratni zlocinac je objavio kako ce teocanski borci platiti zbog smrti cetnika pukovnika. Nije prvi kaze mi teocanski borac Mido Beganovic. Ovdje je kozu ostavio i major sa Vukovara Panic, zvani Panter. Poginuo je i njihov cuveni kapetan Rade, vodeci robijase iz srpskih kazamata protiv raje iz Teocaka. Jest Rade bio opasan, ali i ovamo rade,ne sjede. Vode me uskim putem do linija koje gledaju cetnike. Tamo srecem lejlu Mucinovic(25) i Zijadu Ikanovic(22), djevojke izSnijeznice. Prije dvadesetak dana napravile su prvi podvig, usle u minsko polje i izvukle nekoliko ranjenih boraca. Oko mene su i momci iz prvog bataljona Brigade Hajrudin Mesic, komadanta Mirsada Mahmutovica. Uglavnom, radi se o jedinici Bibetovi labudovi.

Nihada Hasanovic, koga ovdje zovu Hans, Samir Mustafic, Emir Selimovic Combe, Muhamed Cosic, Zejnil Softic, Hajrudin Mucinovic, Nedzad Hasanovic i Samir Muratovic. Ponosno su mi kazivali pricu o imenu njihove diverzantske jedinice. Ibrahim Mujcinovic Bibe, dvadesetpetogodisnjak,dosao je iz Njemacke. Radio je tamo i sva mu je porodica bila tamo. Prvo je slao humanitarnu pomoc, a onda se i sam uputio prema Teocaku. Nije mu se dalo ostati tamo u Njemackoj. Dosao je u augustu i odmah se uputio na prve borbene linije. Isti dan. Onda je isao iz borbe u borbu, nadahnut i pun ljubavi prema svojoj Bosni. Poginuo je u novembru prosle godine, a hrabrost koju je pokazivao i danas je pravo cudo svim njegovim saborcima. Govore kako je mogao mirno sjediti u Stutgartu sa svojim roditeljima. Izazivao je smrt. Danas, tu, oko mene, razmisljaju o njegovim roditeljima. Zvali su ga, ali nije zelio iz Bosne. Govorio je da bi tamo bio najnesretniji covjek, a ovdje je govorio kako je sretan u Bosni.

Odredi za hap-namjenu

Dostojno ga je zamjenio Mirsad celikovic. Zovu ih Vod smrti i u teocaku su cuveni. Imali su akciju na Nikolice tri dana prije mog dolaska. Pet cetnika ubili, jednog zarobili. Sa njima su bili momci iz Prve splitske cete, koju su osnovali mjestani zaposleni u Splitu, a koja se dokazala na igmanskom ratistu. Bio je tu i Hap-odred. Kad trazim da mi prepricaju bitku,kazu: Ispocetka je bilo tesko. Lakse, negdje usred borbe. I ,na kraju smo ih sto pobili sto rastjerali. Pitam ih sta znace svi ovi Hap-odredi. Oni su zaduzeni da cetnicima hapaju municiju, otimaju oruzje i hranu. To su ti odredi sa hap-namjenom. Svi su gotovo djecaci. Pitam ih ima li starijih boraca. Najstariji je komadant Babak, a nema ni trideset. Izdala nas starudija-kazu.-Boje se. Cega se boje? Da nece zivjeti dugo. Ne moze star covjek dugo zivjeti. Mozda samo dugo stariti. Prosjek brigade Hajrudin Mesic je dvadeset i dvije godine. Ali zna se njihovo iskustvo. Prekaljeni su kroz stotine borbi. Vise od sto hiljada granata palo je na slobodni teritorij Teocaka. Ovdje nema generala nakon bitke. Nasa bitka tek je pocela. Sto se nas tice, ratovat cemo do sudnjeg dana. Svi ovdje dodju, odrze kratke govore, izlaganje im bas nije temeljito, ali ovdje treba ostati. Nasi ljudi iz inozemstva,patriote,pomogli su. Sve je kupljeno nasim parama. I odjela, sva oprema, a oruzje je oteto od cetnika. Nista drugo nismo dobili ni od koga. Ni mrvice. Danas smo, hvala Bogu, dobro naoruzana Brigada. Cim zafali, u pozajmicu kreni, jer kod cetnika ima svega-govori-Babak pred svojim borcima.

Juris za kameru

Neke svoje akcije su snimali. Sad mi kazu: Pronadji kameru,novinar si, i mi specijalno za tebe krecemo na cetnike. Snimi i posalji na TV BiH, da se vidi kako se Teocak bori za svoju Bosnu. Vjerovatno je Teocakmjedinstven primjer kako sa sto manje zrtava isprasiti cetnike. Za dva mjeseca, cak sedam uspjesnih akcija, a nijedan borac nije poginuo. U Teocaku sam sreo mnogo djevojaka. Jedna od njih je Mirzeta Hodzic. Sa puskom ide u borbu, a i bolnicarka je kad zatreba. Jedan mi borac tiho govori kako uvijek dotrci do ranjenika placuci, ali svoj posao nastavlja neustrasivo. Stiglo se malo i proveseliti izmedju svih nevjerovatnih svjedocenja o hrabrosti teocanske mladosti. U Teocaku je suh snijeg na zemlji i jak vjetar. Civila je malo. Ali su svi stavljeni na sluzbu Armiji BiH. Zasjeli smo te hladne februarske noci pod toplo svjetlo lampe, a najstariji borac u brigadi, koga zovu kratko-Brcak, napunio je hastal svim i svacim. Na dobacivanje boraca da stedi sa hranom,odmahuje rukom. Ne zamjeri,novinar, jednom mjesecno imamo pravo da olabavimo. I ti ohladi i ostavi se te svoje olovke.

Momak sa stotinu gelera

Mido je donio nekoliko steka kolomba i podjelio raji. Soba se zadimila. Veselili su se momci iz diverzantskog voda Zambak, sto je sinonim za ljiljan. Amir Subasic pricao mi je o svojim prijateljima iz Crnih labudova i pozelio ih poselamiti. Obecao sam da cu upamtiti sve poruke za haseta Tirica, Fatmira Hatica, Avdu Subasica i Hajru Catu. Upoznaju me sa borcem Muhidinom. Stigao je do cetnickog bunkera i ,dok je cetnik pucao, oteo mu je mitraljez iz ruku. Sad mi ga pokazuje i oci mu govore kakvim se plijenom na cudan nacin obogatio. Muhidin je, od samog pocetka ratnik. Bio je jedan od prvih boraca uz Hajru Kapetana. Upoznaju me i sa dvadesetogodisnjakom koji u sebi ima okosto gelera. Tesko se pomjeram i sreca je sto struje nema u Teocaku. Bilo bi mi tesko proci ispod dalekovoda! Sali se na svoj racun. I Babak je ranjen. Ranjavani su svi sa kojima sam pricao. Imaju rane kao uspomenu iz ovog rata,ako prezive…

Sta bi meni cetnik da sam mu ubio oca

Na pitanje ima li ko da nije ranjavan, svi pogledaju u plavokosog mladica i on svecano ustaje. Gledam i nevjerujem: Samo on od tridesetak boraca u prostoriji! Plavokosi pred mene zbacuje poderani pancir. Kad smo izvodili prosli napad, slucajno sam ga obukao. Vidis li zasto sam jedini bez rane? Gledam zacudjeno u Amira Subasica. Nijece glavom i otkriva ranu od metka koji je prosao pored same kicme. Onda ozbiljnije razgovaram sa njim. Zivio je u Njemackoj 15 godina. Otac se onda vratio u Zvornik da prozivi svoju penziju u novoj, ogromnoj kuci. Cetnici su ga zaklali i pokupili mu ustedjevinu. Danas Amir nema nista. Nista osim borbe-kaze mi. A to je dovoljno za pocetak. Svi su ranjeni, ali je rana mnogo vise na srcu. Ipak, te noci su se veselili. Svaki od njih zelio je samnom posebno popricati. Presutkivali su uzase, ali ponesto i saznavao. Jedan od njih opisao mi je kao saku jada tek zarobljenog cetnika Milosa Adamovica. Cetnik je dosao ovdje kao placenik. Placa mu je pedeset maraka i ono sto opljacka. Pitao ga je: sta bi ti meni ucinio da si me zarobio,a da su ti muslimani ubili roditelje? Razmislio bih-odgovorio je. Ja eto tebe necu ni dirnuti. Onaj je samo skruseno oborio svoju ludu cetnicku glavu. Nije takav u stanju ni da se postidi-kaze mi borac. Od zarobljenog cetnika saznali su da nastaje panika kad ih kupe za Teocak. Rekao im je da se i sakate, ali u Teocak nece. Nije bas svima ginuti za pedeset maraka.

Osvetit ce mo Hajru kapetana

U teocanskom krugu sve su crkve ostale netaknute. Oni gdje god stignu, tu u dzamiju pogode,ruse ili zapale-govore mi. Na svoju vjecitu sramotu, ako su sposobni za takvo osjecanje. Upamtiti cu ovu vecer. Bas kao i djecake kojima je neizbrisivo na srcu njihov kapetan Hajro. Svaki od njih vadio je vojnu knjizicu Armije BiH i pokazivao kapetanovu sliku, objavljenu poodavno u novinama. Rekli su mi: njegova dusa nocu luta Teocakom. Svetimo ga svaki dan i nemozemo ga osvetiti. Samo slobodna Bosna i Hercegovina moze umiriti njegovu dusu. Saliha, djevojka blagog lica, prisla mi je da mi na uniformu priljepi znak njihove brigade sa Hajrinim imenom. Vratio sam se sa novim obiljezjem u Tuzlu i tamo je jedan starac pozurio da me zagrli. Kad je saznao da sam samo novinar, odustao je isti cas. Dodao je razocarano: kakav novinar, kakvi bakraci. Ja mislio da si ti jedan od Hajrinih boraca…