ISPOVJEST KOMADANTA SAFETA ZAJKE (decembar,1992.) Pred rat radio sam u sarajevskom "Zraku". U martu prosle godine, u "Zraku" proizvodnja snajpera povecana je sa 200 na 2.000 komada, a pred agresiju iz kruga nase tvornice otudjeni su svi topovi. Sav novac iz "Zraka" pokrao je i odnio u Beograd direktor Radoslav Andzic. Treceg aprila Andzic mi je iz Beograda porucio: - I "Zrak" i zrak iznad njega su - srbska zemlja...

U januaru imao sam svoju operativnu grupu, a vec 4. aprila zarobili smo 15 cetnika. Sjecam se marta. Vozila su da - noc
dovozila pripadnike "narodne" Armije. Dan - noc culi su se bageri. Brdo je prije aprila opasano rovovima. Vise od mjesec dana pripremana je blokada kasarne "Jusuf Dzonlic", dok je nismo oslobodili. Dogadjaji od aprila naovamo vezali su se kao na filmskoj traci. Ne tako davno, 8. juna, moji borci izveli su prvu veliku akciju na Zuci, a 19. juna napali su cetnike na legendarnoj "koti 850".

Tada su ubili dvadesetak cetnika, a prvog decembra odbili smo jak napad na Sokolje. Osmog decembra izveli smo odlicno isplaniranu akciju na Vis. Kasnije, zajedno sa drugim jedinicama, usli smo dublje prema "Koti 850". Tada se Krajisnikovo zabrdje naslo u okruzenju... U decembru, moji oslobadjaju. Idemo naprijed...

U mojoj jedinici svi su prekaljeni borci. Ponekad zbunjujemo cetnike, pa za "Alijine bojovnike" kazu: - Eno ih nicu iz zemlje. A boraca sve je vise, i nicu iz zemlje. I sve su hrabriji. Postuju samo kad im ja uspravno komandujem, prema cetnicima okrenut, glasni i jasno: - "Vojsko naprijed", "Presjeci po lijevom krilu", "Prenesi po dubini, lijevo 100"!

Sehide ne smijemo zaboraviti. Jednu porodicu beskucnika sa Sokolja primio sam u svoju kucu. Tesko me je pogodilo kad sam vidio Ahatovice kako gore. Zato valja cetnike goniti do sudnjeg dana. Ratovati treba dok nasim unucima vise ne bude trebalo rata. Ako tako ne bude, bit ce sve uzaludno.