Zahvaljujemo se redakciji magazina SAFF na ustupljenom pravu koriscenja njihovih textova www.saff.ba
Korićanske stijene
Nakon petnaestak minuta vožnje, nastavio je on, autobusi su se zaustavili, te je zatvorenicima naređeno da izađu i da se “poredaju u dvije kolone pored stijene.
Paraš i Mrđa su se konsultovali neko vrijeme, a onda je Mrđa naredio tim ljudima da se poredaju pored provalije i da pognu glave. Tada sam znao da će ti ljudi biti strijeljani, i tu već traje svađa između mene i Mrđe. Odbio sam to uraditi i on mi je rekao, ako
neću, da odložim oružje i stanem s njima u vrstu. Kada je ljudima naređeno da stanu pored provalije... to je neviđeno, to je neopisivo...”, kazao je Ivanković Saznaj vise...
Koncentracioni logori u Pounju
Iako ne pripadaju području Pounja, u ovom tekstu obradit ćemo i logore u Banjoj Luci i Bosanskoj Gradišci. U Banjoj Luci srbočetnička vlast formirala je 10 koncentracionih logora. To su logori: 1. zgrada MUP-a, 2. Okružni zatvor Tunjice, 3. Vojno-istražni zatvor, 4. kasarna “Kozara”, 5. Manjača, 6. Mali logor, 7. Kastel, 8. Stari dom Armije, 9. logor na stadionu “Borik”, 10. Sportska dvorana. Karakteristika logora u Banjoj Luci jeste da su skoro svi postojali od početka agresije pa sve do kraja, a neki čak i kasnije, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Saznaj vise...
Masovne grobnice (II dio)
Grobnice - dokaz genocida u cijeloj istočnoj Bosni.
U Višegradu je do aprila 2009. godine pronađeno 11 masovnih grobnica Bošnjaka koji su ubijeni 1992. godine. Saznaj vise...
Zločinci na sudu (I dio)
Puno je razloga za nezadovoljstvo žrtava zločina u istočnoj Bosni kada je u pitanju hapšenje i sudsko procesuiranje zločinaca. Velika većina zločinaca nikad neće biti procesuirana, fizički će nestati, umrijeti od starosti, nakon mirnog života i rada. Ali, jedno je sigurno, zločinci će prenijeti poruke svojim sinovima i unucima, kao što su to uradili njihovi očevi i djedovi savjetujući njih da, kad se ukaže prilika, opašu
kamu, uzmu pušku i redom, počevši od prvih komšija i kumova, kolju, ubijaju, siluju, protjeruju Bošnjake i pljačkaju i pale njihovu imovinu. Poseban argument bit će im činjenica da ih nakon jednog takvog zločina niko neće dirati, hapsiti i sudski goniti, pa zašto onda ne zaklati komšiju Bošnjaka, ne silovati mu ženu i kćerku, opljačkati što je stekao za života, a ostalo popaliti! Saznaj vise...
Zlocin silovanja u Bjeljini, Rudom, Cajnicu, Sokocu i Kopacima kod Gorazda
Pošto su me izgazili nogama u vodi, svukli su me i ostala sam potpuno gola. Izvukli su me iz vode na sitni pijesak i obojica me grubo silovali. Prvo me je čvrsto držao Simić, a Jovica silovao, pa su se onda zamijenili. Dok su mi to radili, uzvikivali su parole o Srbiji, o četničkim vojvodama, Slobodanu Miloševiću i Šešelju. Bila sam klonula i nisam bila pri potpunoj svijesti. Kad su zadovoljili svoju strast, izvadili su noževe i zaprijetili da će me zaklati, da će mi jezik odrezati. Onda su iz potoka izvadili kamenje veličine jajeta i, uz vrisku, nekoliko kamenova mi ugurali u vaginu. Saznaj vise...
Zločin silovanja u Foči
Kunarac je na suđenju iznio najgnusnije svjedočenje koje je ikad iko čuo, kada je ustvrdio da je praktično njega žrtva primorala, zavela i navela na seksualni odnos. Rekao je Kunarac: ''Ona je tada počela i da me ljubi u usta, da me ljubi po tijelu, da raskopčava, i ja sam ostao totalno zbunjen, i poslije takvog njenog postupka, kada sam htio nešto da progovorim, ona ili bi mi stavila ruku na usta ili bi počela da me ljubi u usta, nije mi dozvoljavala da progovorim bilo šta. Ja sam poslije toga prihvatio to njeno ponašanje i imali smo puni seksualni vaginalni odnos, mada ja ni u jednom trenutku nisam uradio bilo šta da bih joj dao povod za bilo šta, niti sam je, da kažem grubo, odbio, prihvatio sam njeno ponašanje''. Saznaj vise...
Pocelo razotkrivanje istine o zlocinackoj misiji HVO-a u Bugojnu
Svojim priznanjem Šakić je otvorio vrata za procesuiranje i ostalih zločinaca iz redova HVO-a koje će bugojansko naselje Vrbanja ''vječno'' pamtiti. Šakić je svojim priznanjem, barem se nadamo, otvorio vrata konačnom potvrđivanju istine da je HVO imao zločinačke planove i zločinačku misiju u Bugojnu, odnosno odbacivanju laži da su Hrvati protjerani iz Bugojna i da je nad njima vršen planski zločin. Saznaj vise...
Zločin silovanja u Rogatici, Višegradu, Zvorniku
Nasilno oduzimanje nevinosti i dostojanstva bilo je veliko poniženje i uvreda časti ne samo za silovane, nego i za njihove roditelje i cijeli bošnjački narod. Djevojke i djevojčice bile su nemoćne da se odupru ovom nasilju, pa su neke i izvršile samoubistvo, a to je učinila i Jasmina Ahmetspahić, poznata po svojoj ljepoti. Kada je Milan Lukić odveo Jasminu, njen otac nije znao kako da pomogne svom djetetu, da je spasi, niti se mirio sa činjenicom da će njegova mezimica biti obeščašćena i ponižena. Cijeli dan je trčao po Višegradu, ali nije uspio da spasi svoju Jasminu. Kada su ovom mirnom i ožalošćenom ocu rekli da je njegova Jasmina skočila kroz prozor i ubila se ne dozvolivši da bude obeščašćena, njemu kao da je laknulo, kažu svjedoci. Osjećao se veselijim, govoreći da mu je lakše kada mu ju kćerka makar i samoubistvom sačuvala svoju čast. Saznaj vise...
Podaci o silovanim ženama i muškarcima (I dio)
Evidentirano više od 25.000 silovanih žena u BiH
Udruženje “Žene žrtve rata’’, potpomognuto finansijski od Evropske unije, realiziralo je projekt “Poboljšanje položaja žena žrtava rata u bh. društvu’’ i uspjelo izraditi bazu podataka sa imenima preko 25.000 silovanih žena. Projekt je realiziran kroz izjave 2.707 žena koje su svjedočile o svom i silovanju drugih žena, i na osnovu tih izjava došlo se do podatka od preko 25.000 žena koje su silovane. Anketom su bile obuhvaćene žene svih nacionalnosti, a rezultati su pokazali da od silovanih žena čak 95% su Bošnjakinje. Međutim, ovaj broj nije konačan i nije stvaran. Saznaj vise...
Podaci Saveza logoraša BiH (II dio)
Logori smrti, silovanja i mučenja
Što se tiče dvanaest općina istočne Bosne koje su predmet našeg istraživanja, našeg feljtona, u njima je bio veliki broj logora, i to logora koji su se isticali po lošim uvjetima, po velikom zlostavljanju, mučenju, ali i ubijanju. Od ovih gradova najviše logora bilo je u Zvorniku – 21, zatim dolaze Foča i Višegrad u kojima je bilo po 18 logora, slijedi Bijeljina sa 15 logora, a onda Vlasenica 13, Sokolac 12 logora, Rudo devet logora, Rogatica osam, a Bratunac sedam logora, Kalinovik i Han-Pijesak po pet, te Čajniče dva logora. Saznaj vise...
U BiH je bilo 652 koncentracionih logora.
Ako posmatramo raspored logora po općinama i gradovima, a na osnovu mape logora koju je izradio Savez logoraša, vidjet ćemo da ih je najviše bilo na području Sarajeva, i to 62 u dijelovima koje su pod okupacijom držale četničke snage, znači Grbavica i Vrace, Lukavica, Vogošća, Ilijaš, Ilidža itd. Zatim dolazi Prijedor u kome je evidentirano 57 logora, i to nekoliko vrlo okrutnih u kojima je ubijen ogroman broj zatočenih uglavnom Bošnjaka, ali i Hrvata i drugih nesrba. Sljedeći je Doboj koji bilježi 29 logora za Bošnjake i ostale nesrbe. Potom dolazi Mostar sa 24 evidentirana logora, uglavnom za Bošnjake, ali ovog puta od strane HVO-a i Bobanove Herceg-Bosne. Bošnjake koji su bili lojalni svojoj državi i Armiji zatvarali su i Abdićevi izdajnici. Tako je u Velikoj Kladuši, koju su držali pod kontrolom Fikret Abdić i njegovi izdajnici uz pomoć četničkih snaga Radovana Karadžića, Milana Martića i Milorada Ulemeka Legije,
bilo 10 logora za Bošnjake. Saznaj vise...
GENOCID U PODRINJU II
Podaci Istraživačko-dokumentacionog centra o žrtvama agresije 1992. – 1995. godina (II dio)
IDC je do juna 2007. godine došao do podataka da je u Bosni i Hercegovini ukupno stradalo, odnosno ubijeno ili se vodi kao nestalo 97.207 osoba. Od toga ubijeno je 80.545 ljudi, a kao nestalo vodi se 16.662 lica. Po nacionalnoj pripadnosti najviše su stradali Bošnjaci. Među 97.207 evidentiranih ubijenih ili nestalih osoba čak 64.036 pripada bošnjačkoj naciji, što prevedeno u procente iznosi 65,88%. Srba je stradalo 24.905 ili 25,62%; Hrvata 7.788, odnosno 8,01%; te ostalih 478 ili 0,49%. Od 39.684 ubijena civila čak 33.070 bili su Bošnjaci, što u procentima iznosi 83,33%; Srba civila stradalo je 4.075 ili 10,27%; Hrvata civila stradalo je 2.163 ili 5,45%; te 376 ili 0,95% ostalih. Saznaj vise...
GENOCID U PODRINJU
Podaci Istraživačko-dokumentacionog centra o žrtvama agresije 1992. – 1995. godina (I dio)
IDC je do juna 2007. godine došao do podataka da je u Bosni i Hercegovini ukupno stradalo, odnosno ubijeno ili se vodi kao nestalo 97.207 osoba. Od toga ubijeno je 80.545 ljudi, a kao nestalo vodi se 16.662 lica. Po nacionalnoj pripadnosti najviše su stradali Bošnjaci. Među 97.207 evidentiranih ubijenih ili nestalih osoba čak 64.036 pripada bošnjačkoj naciji, što prevedeno u procente iznosi 65,88%. Srba je stradalo 24.905 ili 25,62%; Hrvata 7.788, odnosno 8,01%; te ostalih 478 ili 0,49%. Od 39.684 ubijena civila čak 33.070 bili su Bošnjaci, što u procentima iznosi 83,33%; Srba civila stradalo je 4.075 ili 10,27%; Hrvata civila stradalo je 2.163 ili 5,45%; te 376 ili 0,95% ostalih. Saznaj vise...
ZVORNIK
Zvornička sirat-ćuprija
Zvornik pada bez ijednog ispaljenog metka, a pred zločincima Arkana, “Žutim osama”, jedinicama “Dušan Silni”, kapetanom Draganom, policijom, JNA. Malo nakon što je grad
pao u ruke četnika, tišinu naglo prekida gromoglasna muzika sa nekog razglasa uz pjesme: “Igrale se delije”, “Marš na Drinu”, “Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala...” itd. Muzika je dolazila sa munare centralne džamije. Saznaj vise...
FOCA - Ponovljeni zločin
Amnestijom četnika nakon Drugog svjetskog rata dato je zeleno svjetlo njihovim sinovima, unucima da ponove zločin, a stari, nekažnjeni, mogli su im dati dobre savjete kako da to urade. A, Bošnjaci su slijepo vjerovali u bratstvo i jedinstvo i Tita i zaboravili su šta su im uradili četnici. “Mnogi Bošnjaci u Foči nisu znali za 75 stratišta gdje su ubijani njihovi rođaci i sunarodnjaci, nisu znali za masovnu
grobnicu na Musali u kojoj je pokopano 280 Bošnjaka, nisu znali da je pobijeno 5.956 Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, njihovih najbližih koji su živjeli u fočanskom srezu’’, piše Muftić. Saznaj vise...
ROGATICA - Svjetlost i tama rogatičke historije
Najprije je 18. juna napadnuto prigradsko naselje Živaljevina. Mnogi Bošnjaci su pobijeni, a drugi odvedeni u logore. Dan kasnije granatiran je grad, a onda je uslijedio napad kada je zvjerski ubijeno više od 140 ljudi. Stotine ljudi završile su tog dana u logorima, a mnoge bošnjačke kuće su zapaljene, nakon što su opljačkane. Sljedeća dva dana slijedi bijeg preživjelih put slobodnih teritorija. Do kraja avgusta, početka septembra, potpuno je izvršen genocid u Rogatici. Saznaj vise...
ROGATICA - Živi štitovi
Knjiga Živi štitovi napisana je u nekoliko poglavlja koja opisuju stanje u Rogatici prije početka agresije, kroz agresiju 1992. godine, bošnjačko organiziranje otpora, nažalost veliko stradanje kroz ubijanja, zatvaranja u logore, silovanja, protjerivanja, a ne amnestira Agić ni našu, bošnjačku odgovornost u smislu pitanja “Da li je Rogatica morala pasti?’’. Za ovaj prikaz knjige navest ću nazive poglavlja: Politička priprema SDS-a za agresiju i genocid, Pregovaranje – zavaravanje, Samoorganizovanje naroda za oružani otpor, Zločini prvih komšija, Nespremnost općinskih vlasti – naš program borbe, Rogatici – čitaocu, a tu su i vrlo značajni prilozi za knjigu sa imenima nekih 1.500 žrtava, ali i spisak od oko 2.600 osumnjičenih da su počinili neki od zločina na prostoru općine Rogatica. Autor u knjizi, u jeku rata 1993. godine, poručuje na kraju: “Rogatico – vraćamo se!’’ Saznaj vise...
VISEGRAD - Krvava ćuprija na Drini
Drugi dio knjige govori o posljednjem genocidu nad Bošnjacima Višegrada, zločinu koji je počinjen u samo nekoliko proljetnih i ljetnih mjeseci 1992. godine. Ovaj dio knjige je puno kraći i sa manje informacija o zločinima, ali ih je ipak dovoljno da se vidi širina počinjenog zločina. I ovaj dio knjige sadrži niz podataka o stratištima Bošnjaka Višegrada kao i svjedočenja preživjelih, i posebno treba istaći dugačak spisak prozvanih zločinaca. Saznaj vise...
ISTINA O BRATUNCU
Mašić sasvim jasno, precizno i konkretno govori o skoro svim zločinima koje su četnici počinili u općini Bratunac. Zahvaljujući njemu ostaje zabilježeno ko su ljudi koji su 3. maja 1992. godine počinili zločin u selu Hranči, ko je 6. maja ’92. u Blječevi počinio zločin, ko je 9. i 10. maja ’92. počinio zločin u Glogovi, ko je 10. maja ’92. počinio zločin u prigradskom naselju Suha, ko je istog tog dana počinio zločin u selima Mihaljevići, Krasnopolje, Lonjin. Potom, Mašić ostavlja zabilježen i podatak ko je 13. maja počinio zločin u selu Podčauš, mjesnim zajednicama Voljevac i Bjelovac itd. A, posebna pažnja daje se događaju u fiskulturnoj sali Osnovne škole “Vuk Karadžić’’, koncentracionom logoru, mjestu najvećeg zločina nad Bošnjacima Bratunca. Saznaj vise...
SOKOLAC - Od logora do logora
Gagula svoju priču praktično počinje od 6. aprila 1992. godine, kada jutro na Sokocu sviće sa teškom artiljerijskom paljbom koja se čuje iz pravca Sarajeva, a koju sokolački Srbi proslavljaju, pa i njegove kolege u školi, i to vrlo javno, jasno i glasno. Priču profesor Gagula nastavlja iz svoje perspektive bez rekla-kazala, ali uspijeva i na taj način da pokaže svu silinu četništva i zločina na Sokocu, ali i onoga što su preživljavali Bošnjaci širom teritorije koju su držali Srbi. Posebno oni koji su bili po srpskim logorima “Batković” i “Kula”. Iako ne tako detaljno, Gagula je opisao i proces etničkog čišćenja Sokoca, kako užeg gradskog jezgra, tako i sela. Govorio je kroz primjere u koje se uvjerio svojim očima, ili kroz iskaze iz povjerljivih izvora. Imenom i prezimenom profesor Gagula prozvao je značajan broj Srba koji su činili zločine, a o čemu smo detaljnije pisali kada je Sokolac bio na redu u našem feljtonu o zločinu. Saznaj vise...
BRATUNAC - satanski sinovi iz Bratunca
Novinar, publicista i književnik Sejo Omeragić još 1994. godine, u ratnom vihoru i opkoljenom Sarajevu, napisao je i izdao knjigu o zločinu nad Bošnjacima u Bratuncu, zločinu koji se dogodio samo dvije godine ranije. Izdavač knjige, zvučnog naziva Satanski sinovi, bio je NIPP “Ljiljan’’. Omeragić je u svom radnom vijeku bio urednik u nekoliko najvećih bh. političkih magazina, kao i dnevnih novina. Kao novinar sedmičnika Ljiljan dobitnik je nagrade “Najbolji ratni reporter 1993. godine” u Bosni i Hercegovini. Saznaj vise...
FOCA - Slovom protiv zaborava
Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče.Knjiga sa nazivom ''Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.-1995.'' izašla je 2004. godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: ''Žrtve na području Foče – izvan logora'', ''Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom'' i ''Prilozi'' Saznaj vise...
Bijeljinski majstori mraka
U 161. broju Saffa, koji je izašao 6. januara 2006. godine, dakle prije dvije godine, objavljen je prvi tekst feljtona o zločinima koji su tokom agresije 1992. – 1995. godina činili četnici nad Bošnjacima istočne Bosne. Pisali smo o zločinima u svim istočnobosanskim gradovima, osim u Srebrenici, jer je Srebrenica posebna priča. Dakle, pisali smo o zlodjelima četnika u Bijeljini, Bratuncu, Čajniču, Foči, Han-Pijesku, Kalinoviku, Rogatici, Rudom, Sokocu, Višegradu, Vlasenici i Zvorniku.Sa prošlim brojem zaključili smo jedan dio ovog feljtona, odnosno ''šetnju'' kroz gradove. Od ovog broja predstavljamo knjige i autore koji pišu o zločinima u gradovima koje smo kroz feljton obradili. Saznaj vise...
HAN PIJESAK - Zlocinci iz Han-Pijeska danas su inspektori u RS
Iako u Han-Pijesku nije bilo velikih zločina nad civilnim stanovništvom, ipak stradanja Bošnjaka je bilo. Mnogi su stradali u zbjegovima dok su se povlačili prema slobodnim teritorijama, kako pri povlačenju prema slobodnoj Žepi, tako i u pokušajima da se iz Žepe povuku prema drugim slobodnim teritorijama tokom teške i gladne zime 1992./'93. godine, ali i tokom zbjegova 1995. godine. Nažalost, svireposti i u ovim stradanjima nije nedostajalo. Srpska vojska bila je na početku agresije potpomognuta svim sredstvima JNA, a na ovim prostorima čak i avijacijom. Čitavih šest mjeseci, dakle gotovo cijele 1992. godine trajalo je avionsko bombardiranje slobodnih prostora Han-Pijeska, Žepe, Rogatice, Srebrenice. A, osim avijacije srpskim snagama su na raspolaganju bila i druga artiljerijska oruđa sa kojima je raspolagala JNA. Saznaj vise...
HAN PIJESAK - silovana nepokretna starica
Han-Pijesak se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Okružen je visovima sa svih strana, a i sam je na nadmorskoj visini od 1180 metara, što mu određuje planinsku, zdravu klimu. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Han-Pijesak imala je 6.348 stanovnika, raspoređenih u 26 naselja. Prema tom popisu u Han-Pijesku je bilo najviše Srba 3.674 ili 57,87 posto, potom dolaze Bošnjaci kojih je bilo 2.543 ili 40,05 posto. Hrvata je bilo 7, tj. 0,11 posto, a kao Jugosloveni izjasnilo se 68 ljudi ili 1,07 posto, i ostalih je bilo 56, odnosno 0,88 posto. Saznaj vise...
ČAJNIČE - ljekar u ulozi zlocinca
Čajniče je mali grad na samom istoku Bosne i Hercegovine prema Crnoj Gori, odnosno prema dijelu Sandžaka koji pripada Crnoj Gori. Graniči se, dakle, sa sandžačkom i crnogorskom općinom Pljevlja. U Čajniču danas nema Bošnjaka, iako su nekada činili većinu. Njihov broj je stalno smanjivan od Drugog svjetskog rata prema današnjem vremenu, a agresija je taj proces ubrzala i zamijenila dotadašnje tiho etničko čišćenje, jednim etničkim blic-krigom koji je urađen za samo nekoliko hefti. Saznaj vise...
FOCA - u Foci je radio pakao (cetvrti dio)
"U Foči je radio pakao'', rekla je dvanaestogodišnja djevojčica, Bošnjakinja, nakon što se izvukla iz Foče na slobodnu teritoriju. I to je najbolji opis onoga što su preživjeli Bošnjaci, posebno oni koje su četnici uhapsili i držali zatočene po mnogobrojnim tamošnjim logorima. Poseban teret preživjele su mnogobrojne zatočene Bošnjakinje, zatočene u nekoliko logora namijenjenih samo za žene, za njihova mučenja, silovanja, zlostavljanja i najbrutalnija seksualna iživljavanja svih vrsta. Po ovim ženskim logorima Foča je bila posebna u posljednjoj agresiji. Saznaj vise...
FOCA - Komsijska kama (treci dio)
U 13 sela koja pripadaju mjesnoj zajednici Luka ubijeno je 36 Bošnjaka. Granatiranja ovih sela počela su 8. aprila '92. godine iz miljevinskog sela Budanj, a najjača su bila 14. maja. Kakve zločine su četnici činili u selima Luke, govore primjeri iz Daničića, gdje su Srbi iz porodice Vuković iz sela Kozje Luke masakrirali devet članova porodice Nurke Karahasanović, koji su se skrivali u šumi Radoviš. Primjer zločina je i selo Pirni Do, gdje su ubijeni Bego i Nura Jahić. A, ubistvo Muje Osmankovića u selu Hrđavci najdrastičniji je primjer četničkog zločina u Lukama. Dogodio se u maju '92. godine kada su Srbi macolom razbili jedan nišan na mezarju i na njega nabili Osmankovića. Saznaj vise...
FOCA - Ubijanje Bosnjaka po selima(drugi dio)
Stradanje fočanskih Bošnjaka nije bilo vezano samo za grad i prigradska naselja, već se događalo po cijeloj općini. Ubijene su stotine Bošnjaka po fočanskim selima, hapšeni su i odvođeni u logore, žene su silovane i držane kao robinje za seksualna iživljavanja, paljene su kuće i ljudi u njima. Saznaj vise...
FOCA - Okupacija u 15 dana
Iako su se Srbi u Foči, kao i širom Bosne i Hercegovine, otvoreno, bez prikrivanja pripremali za rat, za agresiju, većina Bošnjaka Bosne, pa i Foče naivno je vjerovala da do agresije neće doći. Do početka aprila 1992. godine Srbi u Foči imaju formirane krizne štabove u gradu i po selima, naoružani su, imaju planove napada, formirane jedinice, prave spiskove za hapšenja i likvidacije, a Bošnjaci 5. aprila organiziraju pacifistička okupljanja ispred Skupštine općine. Ista stvar ponavlja se narednog dana. Za to vrijeme Srbi su već u akciji. Zauzimaju stanicu policije u Miljevini.
Saznaj vise..
VISEGRAD - Od Uzickog korpusa do preventive (cetvrti dio)
Za samo nekoliko mjeseci, na pocetku agresije na BiH, u Visegradu je ubijeno blizu 3. 000 Bosnjaka, vise od 600 Bosnjakinja je silovano jednom ili vise puta, hiljade ljudi je proslo kroz koncentracione logore, gdje su muceni, maltretirani, ponizavani I na kraju deportirani na prostore pod komandom armije BiH. Ovako krupan I svirep zlocin nije mogao biti spontan, neplaniran I rezultat zlocinackih ideja nekolicine ljudi, vec naprotiv, morao je biti plod velikih planova, priprema, dobre organizacije, svjesne I namjerne genocidne politike, I u njemu je moralo ucestvovati puno ljudi, kako u planiranju I pripremi, tako I u izvrsavanju samog zlocina. Saznaj vise...
VISEGRAD - silovano vise od 600 bosnjakinja (treci dio)
U Visegradu je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, odnosno u prvim njenim mjesecima, dok ovaj grad na istoku Bosne nije potpuno ociscen od Bosnjaka, bilo na desetine logora.To su bili logori organizirani od strane Srpskog kriznog staba Visegrada, tj. od cetnickih jedinica iz ovog grada, ali je i svaki pojedinac mogao uhapsiti, zatociti, muciti, silovati i ubiti Bosnjaka ili Bosnjakinju. Tako da osim velikih logora, odnosno logora u kojima su bile zatocene desetine, stotine, pa i hiljade ljudi, mnoge privatne kuce stanovi postajali su stratista, mucilista i mjesta silovanja Bosnjaka i Bosnjakinja. Saznaj vise...
VISEGRAD - zapaljena beba od dva dana (drugi dio)
Bosnjaci Visegrada, koji su prezivjeli zlocin sa pocetka agresije na BiH, kazu da u Visegradu postoje tri velike grobnice. Prva je ”vodena grobnica” ,tj. Rijeka Drina u koju je baceno na stotine ubijenih, ranjenih, premlacenih Bosnjaka, koju su cetnici ubijali , klali, ranjavali, vezali za vrata, razapinjali na krstove, nabijali na koceve i bacali u Drinu. O zlocinima na visegradskim mostovima i na obali Drine u pojasu Visegrada pisali smo u proslom broju naseg casopisa. Naravno, to je bio samo dio zlocina, onoliko koliko smo uspijeli doznati od svjedoka i onih koji su istrazivali ove zlocine. Saznaj vise...
ZLOCIN U VISEGRADU - Ubijen svaki cetvrti bosnjak
Prema popisu stanovnistva iz 1991. Godine Visegrad je imao 21.199 stanovnika. Od toga 13.471 stanovnik bio je Bosnjak, sto je iznosilo nekih 63 posto. Srba je bilo duplo manje, odnosno 6.743, ili nesto vise od 30 posto. Hrvata je bilo 32, Jugoslovena 319 i ostalih 634. Danas je ta struktura potpuno promijenjena. Osim Srba u Visegradu gotovo da vise niko ne zivi. Tek je nesto malo povratnika Bosnjaka i to u selima, a sam grad je sablasno jednonacionalan. Saznaj vise...
GENOCID U ZEPI - ni herojski otpor nije sprijecio zlocin
Jedini dio opcine Rogatica koji je uspio ostati slobodan sve do pred sam kraj rata, do kraja jula 1995. godine, jeste Zepa, odnosno tih 10-tak sela koja sacinjavaju ovu mjesnu zajednicu. Zahvaljujuci cinjenici da su imali hrabrosti i smjelosti da se organiziraju i pruze otpor najvecem rogatickom zlocincu Rajku Kusicu, njegovim jedinicama i jedinicama JNA, mjestani Zepe nisu pretrpjeli mnogo civilnih, a ni vojnih zrtava tokom rata, nije bilo silovanja, puno mucenja i sl. Tako je od pocetka rata, pa sve do njegovog kraja, ukljucujuci i pad Zepe u ruke agresora, stradalo nekih 345 ljudi, od toga 145 vojnika i 200 civila. Saznaj vise...
BRATUNAC - Silovanja u crkvi u Kravicama(treci dio)
Kao i u svim drugim bh. Gradovima koje su okupirali pocetkom agresije, Srbi su i u Bratuncu formirali logore u koje su smjestali Bosnjake koji nisu uspijeli pobjeci i koje do osnivanja logora nisu poubijali. U Bratuncu su postojala dva logora. Jedan je bio u samom gradu, a to je bila Osnovna skola ” Vuk Stefanovic Karadzic”, koja se danas zove ” Branko Radicevic”, te logor u crkvi u selu Kravica. Saznaj vise...
BRATUNAC (drugi dio)- krvavi maj
Krizni stab opcine Bratunac na celu sa Miroslavom Deronjicem, a uz pomoc JNA, zatim ”srpske vojske”, odnosno srpske TO, potom ”srpske policije”, te raznih dobrovoljackih, paravojnih jedinica, izvrsio je od okupacije Bratunca 17. Aprila, pa do 1. Maja 1992.godine, sve pripreme za potpuno etnicko ciscenje, tj. Masovne likvidacije Bosnjaka, njihova masovna hapsenja, protjerivanja, silovanja Bosnjakinja. Za samo petnaest dana pojedinacnim likvidacijama, prijetnjama, pljackama i miniranjima bosnjacke imovine, kako stambene , tako i poslovne, zatim razoruzavanjem uz prijetnju silom, cetnici su pripremili ”teren” za masovne likvidacije.Saznaj vise...
BRATUNAC(prvi dio)
Aprilska okupacija i zlocini JNA i srbskih dobrovoljaca
Na sastanku odrzanom 19. 12. 1992. Godine u Sarajevu, kojim je predsjedavao Radovan Karadzic, a kojem je prisustvao i Miroslav Deronjic, kao predsjednik opcinskog odbora SDS-a Bratunac, ucesnicima je podijeljeno”strogo povjerljivo” pismeno upustvo u vezi sa osnivanjem opcinskih organa drzavne vlasti bosanskih Srba u raznim opcinama u BiH. U upustvu su bile tacno navedene mjere koje je trebalo preduzeti da bi bosanski Srbi uspostavili kontrolu nad vecinom opcina.. Saznaj vise...
GENOCID U ZVORNIKU
Glavni zlocinci su na slobodi
Nakon jula 1992. godine u Zvorniku vise nije bilo zivih Bosnjaka.Oko 35.000 je protjerano a oko 2.000 ubijeno.Kasnije je prilikom pada Srebrenice dobar dio Zvornicana, koji su nasli utociste u ovom gradu, bio ubijen.U ubijanju 2.000 Bosnjaka Zvornika u samo prvih nekoliko mjeseci agresije na republiku Bosnu i Hercegovinu ucestvovao je veliki broj zlocinaca, puno veci broj od 6 ljudi kojima se sudi u Beogradu.
